Pomračenje u podne

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bauk kruži Hrvatskom - bauk Zorana Milanovića. Parafraza poznate Marxove maksime možda na najbolji način opisuje političko-društvenu zbilju Hrvatske posljednjih godina. Kako na najbolji način opisati Hrvatsku u ovom trenutku?

Veliki poljski pjesnik Tadeusz Rozewicz (1921 - 2014) u jednoj svojoj pjesmi ("Skica za suvremeni erotikon)" na jednom mjestu piše: "Bjelinu je najbolje opisati sivilom, pticu kamenjem, suncokrete u prosincu... (...) najplastičniji opis kruha, to je opis gladi..." Najbolji, dakle, opis Plenkovićeve Hrvatske, to je opis Zorana Milanovića.

Trebalo bi ga izmisliti

Ukratko, da parafraziram Voltaira, da nema Zorana Milanovića, trebalo bi ga izmisliti. Milanovićevi medijski istupi prvenstveno su se odnosili na brojne korupcijske afere u Plenkovićevoj Vladi i, što je nama ovdje najzanimljivije, na Plenkovićevu servilnu, briselsku politiku prema bosanskohercegovačkim Hrvatima. Najbolji opis te politike, da se ponovo referiram na Rozewicza, to je opis Šefika Džaferovića, kojega je HDZ prije nekoliko godina doveo u Vukovar, na obljetnicu pada grada, gurajući tim potezom prste u oči bosanskohercegovačkih Hrvata.

Kada je riječ o hrvatskim unutarpolitičkim relacijama, uvijek treba imati na umu da je svaka izjava Zorana Milanovića adresirana prvenstveno na Andreja Plenkovića, pa i one o Bosni i Hercegovini. Milanović je na taj način pokazao kako hrvatski predsjednik ne mora nužno biti fikus, da itekako može biti prijeko potreban korektiv bahatoj vladajućoj politici. U vrijeme predsjednikovanja Ive Josipovića i Kolinde Grabar Kitarović često su se mogle čuti teze kako je institucija hrvatskog predsjednika suvišna. Sa Zoranom Milanovićem slične priče su utihnule, pokazalo se zapravo da je predsjednik itekako potreban, pod uvjetom da ne dolazi iz iste stranke kao i premijer, da je to za dinamiku demokratskih procesa u zemlji dragocjeno, pogotovo ako s druge strane imate Vladu opterećenu brojnim korupcijskim aferama.

Jeftini spin

Najnoviji Milanovićev potez, kada je s predsjedničke funkcije, pod sloganom "Rijeke pravde dolaze", uzetim iz jedne pjesme grupe Film, najavio kandidaturu za premijera na skorašnjim parlamentarnim izborima, vrhunac je njegovih dosadašnjih medijskih istupa obilježenih živopisnim rječnikom i svađalačkom retorikom. Pored toga što je najavio vlastitu kandidaturu, što je nespojivo s predsjedničkom funkcijom na kojoj se nalazi, Milanović je prvi put u povijesti kao datum izbora uzeo radni dan u tjednu, srijedu. Milanovićeva srijeda koja pada na nedjelju doživljena je u HDZ-ovim redovima otprilike kao pomračenje u podne.

Taj njegov potez protumačen je kao diskriminatorski prema bosanskohercegovačkim Hrvatima, što je u načelu samo jeftini spin. HDZ će u Bosni i Hercegovini, kao i dosada, osvojiti sva tri mandata koja pripadaju "dijaspori", prvenstveno zahvaljujući klijentelističkoj HDZ-ovoj mreži, jedinoj grupaciji zainteresiranoj za hrvatske izbore, koja se svodi na desetak posto hrvatskog biračkog tijela.

Vjerujem, kako je to i samom Milanoviću jasno, pošto nikada dosada, još od vremena kada je prije desetak godina došao u Mostar, u vrijeme nasilnih "građanskih" demonstracija, nije pokušao politički kapitalizirati tu politiku, bez obzira što je u ovom trenutku, pretpostavljam, daleko najpopularniji hrvatski političar među bosanskohercegovačkim Hrvatima. Kao što je to jasno i Draganu Čoviću, najvećem političkom optimistu na ovim prostorima, koji je na velikom HDZ-ovu skupu u Zagrebu, na kojem je HDZ panično pokušavao sanirati "štetu", najavio kako će famozna srijeda, za koju je Milanović najavio izbore, u Federaciji BiH biti proglašena neradnim danom.  

Odlagalište isluženih političara

Odmah nakon Milanovićeve najave, oglasio se i hrvatski Ustavni sud, koji je Milanovićevu najavu proglasio neustavnom, nakon čega se Milanović obrušio i na ovu gotovo u potpunosti urušenu instituciju, koja je posljednje desetljeće služila prvenstveno kao odlagalište isluženih političara. U obranu Ustavnog suda javio se i Vladimir Šeks, Plenkovićeva siva eminencija, na što je Milanović odgovorio uzgred, kao da tjera dosadnog komarca, rekavši kako "tom čovjeku treba oduzeti bocu".

Milanović je svojim potezom doveo HDZ u poprilično neugodnu poziciju. Šahovskim rječnikom rečeno, riječ je o šah-matu, jer Milanović nema što izgubiti, jer je sada već sasvim izvjesno da će Milanović nastaviti s "prikrivenom" kampanjom, i da će, ukoliko oporba osvoji većinu u Saboru, dati ostavku na predsjedničku funkciju i postati novi premijer. Milanović je već sada u takozvanoj "win-win" poziciji: ukoliko i ne postane novi mandatar, ima izliku u tome što formalno nije ni sudjelovao na izborima. Dobitak je već vidljiv: nakon Milanovićeve najave, rejting SDP-a, stranke koja je stala iza Milanovića, porastao je za čak pet posto, što bi se moglo pokazati presudnim.

Zoran Milanović je svojim brojnim dosadašnjim izjavama pokazao kako je dobro upoznat sa situacijom u Bosni i Hercegovini, kao nijedan hrvatski političar prije njega. To se prije svega odnosi na višegodišnju političku pat-poziciju zbog neustavnog Izbornog zakona.

Često se iz Hrvatske mogu čuti lakonske teze kako Milanović svojim djelovanjem samo odmaže Hrvatima, što apsolutno ne stoji. Ostavljeni na brisanom prostoru između bahate i pasivne politike bosanskohercegovačkog HDZ-a koji bezočno politički profitira na njihovu statusu, stavljajući u prvi plan ugroženost, i bošnjačkog nacionalizma sa svojim pseudograđanskim narativom, napokon su dočekali da netko iz Hrvatske beskompromisno progovori u njihovo ime, vraćajući im na taj način osjećaj pogaženog dostojanstva, nakon punih dvadeset i pet godina, u kojima su o sebi uglavnom slušali kao o "uzepeovcima" i "ustašama", preko čega su Čovićevi fikusi na svim razinama vlasti šutke prelazili.

Sapun i parfem

Međutim, isto bi se dogodilo i u  slučaju da je Milanović koristio uvijeni ezopovski i sterilni rječnik Gorana Grlića Radmana, Plenkovićeva ministra vanjskog, čiji je i papagaj, ako ga ima, mogao zapamtiti onu floskulu o Bosni i Hercegovini kao prijateljskoj zemlji s kojom Hrvatska dijeli najdužu granicu, na što se svela politika HDZ-a prema Bosni i Hercegovini.

Treba se samo prisjetiti Milanovićeve izjave, koja se najčešće spominjala, o "sapunu i parfemu", kojom je Milanović gotovo u potpunosti ušutkao hrvatske komšićoide koje je, uzgred, u jednoj od posljednjih izjava nazvao uličnim lopovima i šibicarima. Plenkovićev HDZ i bošnjački nacionalisti, kao i njihov medijski suport u Hrvatskoj, Milanovićevu izjavu sveli su na rasističku tezu o "prljavim Bošnjacima", iako je više nego jasno što je Milanović tom izjavom želio reći: da bošnjačka "građanska politika" najprije mora postati ono čime se lažno deklarira, dakle građanska, a ne nacionalistička, pa tek zatim pokušati taj princip "prodati" drugima, bez obzira što je to u višenacionalnim zemljama poput BiH, što je Milanoviću i više nego jasno, čista utopija.

Izdajnik

Izvrtanje ove, a i nekih drugih Milanovićevih izjava o Bosni i Hercegovini, podsjeća na jedan prastari vic iz doba socijalističke Jugoslavije, u kojem mitski Mujo iz vica na sjednici Radničkog savjeta pita direktora: "Je li ispravno da ja i četvoro moje djece živimo u baraki, a ti i žena u stanu od sto kvadrata?" "Nije ispravno", kaže direktor", ispravno je - u baraci."

Milanović je zapravo svojim izjavama u tradicionalno nezainteresiranoj i neobaviještenoj hrvatskoj javnosti srušio brojne stereotipe o Bosni i Hercegovini. Čak je i svjetski slavni lingvist Noam Chomski jednom, prije gotovo dvadeset godina, progovorio o tome: "U zapadnoj kulturi postojao je histerični fanatizam što se tiče Bosne, koji je podsjećao na strastvena religijska uvjerenja. Nešto poput staljinizma; ako se odmakneš samo par milimetara od partijske istine, postaješ izdajnik kojeg treba uništiti. To je potpuno iracionalno. (...) Radi se o pitanju slobode govora", izjavio je. Dakle, u bošnjačkom nacionalističkom diskursu, Zoran Milanović postao je preko noći "izdajnik kojeg treba uništiti", čime je, uz Milorada Dodika, postao među Bošnjacima možda najomraženiji političar s ovih prostora.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.