Lude djevice

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije nepunih mjesec dana, odmah nakon što se ispuhao balon zvani "slovenski non-paper", na jednom bosanskohercegovačkom portalu osvanuo je bombastični naslov: "Je li na pomolu politička platforma na nivou cijele BiH s ciljem rušenja SNSD-a, SDA i HDZ-a?" Naravno, što u ovoj zemlji nikome ne treba posebno naglašavati, sjedište ovog portala je u Sarajevu, jer slični utopijski projekti i zamagljivanje stvarnosti u kojoj živimo stanuju jedino još tamo. Što je babi milo, to joj se i snilo, rekli bi.

"Bosna i Hercegovina bi na narednim Općim izborima 2022. godine mogla dobiti široku političku platformu na nivou cijele države, a koju bi činile opozicione stranke iz RS-a (SDS, PDP i DNS) i popularno nazvana 'Trojka' (Narod i pravda, SDP i Naša stranka) iz FBiH", stoji odmah ispod naslova članka.

Navodni povod za tu inicijativu bio je intervju počasnog predsjednika PDP-a Mladena Ivanića, koji je nešto ranije dao istom tom portalu, u kojemu je "izrazio nadu da će se uskoro u Federaciji BiH pojaviti stranke koje žele graditi državu na borbi protiv korupcije, jačanju institucija, eliminaciji utjecaja pojedinaca, zdravom pravosuđu i otvaranju BiH prema svijetu i privlačenje investicija".

Jedna te ista priča, koju u raznim varijantama slušamo više od dvadeset godina, ovaj put je dobila i svoj nastavak. Notorni Nermin Nikšić, predsjednik nečega pompozno nazvanog SDP BiH, iako se ova stranka već poodavno ograničila na područja s bošnjačkom većinom, i tamo lagodno parazitira u nacionalističkom blatu, izjavio je tim povodom kako bošnjački oporbeni blok, nazvan istom tom uvrnutom logikom "BH blokom", vodi razgovore o preuzimanju vlasti na razini Bosne i Hercegovine nakon izbora 2022. godine s oporbom iz Republike Srpske, s blokom koji čine SDS, PDP i DNS.

Gdje su tu Hrvati, pitate se. Nikšić je, gostujući u emisiji sarajevske Face televizije, izjavio kako famozni "BH blok" ima i svoju hrvatsku komponentu, jer im je partner Hrvatska stranka Krešimira Zubaka i Bože Skopljakovića, što više ne može proći ni na razini vica, jer se radi o stranci koja nema niti jednog zastupnika u Parlamentu BiH, niti u parlamentima entiteta, a niti u županijskim skupštinama.

Ono što je u ovoj izjavi novo, a što vrijedi zabilježiti je činjenica da se ovaj put SDP nije predstavio i kao hrvatska, odnosno multietnička stranka. Jesu li u SDP-u napokon odlučili prestati glumatati multietničnost i predstaviti se kao isključivo bošnjačka stranka? Što je neka vrsta povratka u realnost, jer se ova stranka u mnogim segmentima među bošnjačkim biračkim tijelom pozicionirala desnije od SDA. A da ne govorimo kako stvari stoje u odnosu na light verziju SDA, Konakovićevu Narod i pravdu.  

"Cilj je osvojiti šest pozicija u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta Federacije, što bi nam omogućilo da izaberemo predsjednika i dva dopredsjednika Federacije BiH, te federalnu vladu nakon sljedećih parlamentarnih izbora", izjavio je tim povodom dežurni budalaš "BH bloka" Predrag Kojović iz Anamonjihove stranke, koji svojim likom i djelom sve više podsjeća na one lude djevice iz Evanđelja, one koje nosaju lampe bez ulja, ili, da upotrijebim malo razumljiviju sintagmu koja dolazi s ovih prostora, na one koji odlaze u svatove bez one stvari.

Najumjereniji u ovoj najnovijoj bošnjačkoj desničarskoj parodiji je Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde, stranke bez koje bi se ova politička utopija nazvana "BH blok" raspala kao kula od karata. On je izjavio da je spreman, u slučaju izborne pobjede HDZ-a, koalirati i s tom strankom, "kao s najjačom političkom opcijom kod bosanskohercegovačkih Hrvata".

Međutim, postoji tu i ono famozno "ali", koje sličnu koaliciju čini nemogućom. "Ne zanimaju nas osobne pozicije i pozicije za stranačke dužnosnike. U tom dijelu morali bismo s HDZ-om BiH otvarati neka teška i bolna pitanja – prije svega o izmjeni Ustava oko koje se mi slažemo i zaštite dijela interesa hrvatskog naroda na koje oni imaju apsolutno pravo, ali samo u slučaju zaštite onog dijela građana koji se ne izjašnjava etnički. Dakle, apsolutno primjene presude Sejdić-Finci, a ne samo kada se tiče hrvatskog naroda", izjavio je Konaković, što se u principu svodi na još dublje ukopavanje u nacionalne rovove.

Ako je u gornjoj izjavi i ostavljen neki, doduše minimalan prostor za razgovor, što reći za sljedeću Konakovićevu izjavu izrečenu istim povodom: "Spremni smo razgovarati o koaliciji na način da na čelo telekoma i sličnih institucija dođu najbolji ljudi. To je naš koncept."

Možete li zamisliti da će Dragan Čović u neka doba nazvati Dinu Konakovića, nakon izborne pobjede novouspostavljene koalicije, pa mu reći:

"Bolan, Dino, imaš li kakav dobar kadar za direktora Eroneta. Nešto sam otanjio s kadrovima. Ali pazi da to budu najbolji ljudi."

"Kako neću imat, moj Dragane. Evo, ima onaj mali u Keme Ademovića, čudo od djeteta."

"Pošalji mi ga odmah sutra i reci malom da ponese pidžamu i četkicu za zube."

Imamo, dakle, jedan nerazmrsivi gordijski čvor u Federaciji BiH, koji je moguće riješiti isključivo intervencijom međunarodne zajednice, koja je taj čvor i zavezala, dok je stanje u Republici Srpskoj mnogo jasnije: imamo Milorada Dodika i buljuk onih koji imaju ambicije postati Mile nakon Mileta. Međutim, da parafraziram Tita, dok (srpski) narod ima takvu oporbu, Mile se za svoju budućnost ne treba brinuti: najvažniji "golovi" koje je Milorad Dodik zabio u svojoj političkoj karijeri bili su oni iz dobro nabačenih voleja od strane iste te oporbe, koji se uglavnom  zasnivaju na sarajevskoj bratstvojedinstvujućoj šupljoj priči, kao što je to riječ i u ovom slučaju.

Koga zmija iz iste rupe ujede dvaput, sam je tome kriv, kaže stara narodna mudrost. A kada vas zmija iz iste rupe ujede deset puta, onda ste budala ili sadomazohist. Ovo pogotovo vrijedi za republičkosrpsku oporbu. Nije dugo trebalo čekati na Dodikov odgovor kojim je gotovo u trenu ugasio tu priču: "Uvijek kada se pojavio neki problem između Sarajeva i Banja Luke opozicija u Republici Srpskoj je bila na strani Sarajeva. (...) Navodne najave o ujedinjenju opozicijskih blokova iz entiteta, da se s vlasti smijene SNSD, SDA i HDZ BiH nisu opozicijska, već pamet stranaca."

Dodik je ovom svojom izjavom naznačio "adresu" s koje je ova tupava inicijativa došla, a koja se, "slučajno", naravno, poklopila s inicijativom nekih njemačkih europarlamentaraca, kojima nije glavni cilj riješiti situaciju na nivou Bosne i Hercegovine, jer ipak ne vjerujem da su toliko glupi i neupućeni, već da se zadrži postojeći status quo u Federaciji.

To je ista ona "kuhinja" koja je stvorila Milorada Dodika, kojega se sada žele riješiti, ista ona kolonijalna pamet koja je stvorila Osamu bin Ladena, da ne nabrajam dalje. Ono što je bilo  moguće prije petnaestak godina, kada je Dodik uz pomoć međunarodne zajednice srušio monopol Karadžićeva SDS-a, danas više nije moguće, zbog dramatično izmijenjenih geopolitičkih okolnosti.

Iz cijele ove priče, koja se ugasila brže od "slovenskog non-papera", može se zaključiti samo jedno: da se agonija Bosne i Hercegovine nastavlja, da je, možda, krajnji cilj međunarodne zajednice njen raspad po etničkim šavovima. Druge logike iza te sulude međunarodne agende nema. Rješavati posljedice problema njegovim uzrokom može samo netko tko je pogubio kompas ili netko sa skrivenim, lošim namjerama, što u konačnici dođe na isto.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.