Mostarska riba smrdi od glave

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Samo prljavije od prljavštine s državne razine koja bi se mogla rastezati sve do sljedećih izbora, prljavi su poslovi s mostarskim smećem koje opet nikoga ne zanima.

I nadležno ministarstvo s više razine i revizija ukazali su da je mutno puno toga s deponiranjem smeća, da se dozvola za rad deponije neće moći tako lako nabaviti i da se godinama radilo mimo zakona. Nije to vijest koja će zabrinuti vječito nezabrinute koje ne brine ni odmahivanje rukom nad smrtima tek rođenih u bolnici, spora istraga zrakoplovne nesreće, neriješena ubojstva i svi ostali mrakovi jednog grada na izdisaju.

Kupanje punih usta

Netko je provjerio neselekciju otpada, koju su trebali provoditi i odlaganje animalnog otpada kojeg nisu smjeli odlagati. Sve to je, ma koliko nekoga nije briga, završavalo u podzemnim vodama koje smo onda pili i jeli s listova i iz plodova i kojima smo se kupali punih usta kako imamo najljepšu rijeku. Naravno, one koji ne poznaju skraćenice čekat ćemo da progovore o svojim muljažama i da stanu pred one koje su godinama, svjesno, trovali. I načekat ćemo se.

Deponija je otpad ''samoinicijativno počela odlagati na drugu plohu'' a da nije ''podnijela zahtjev za izdavanje nove okolišne dozvole''. ''Okolišnom dozvolom iz 2014. godine propisano je da na ovoj deponiji može biti zbrinjavan samo kruti komunalni otpad, ali je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da su odlagane i druge vrste otpada''.

Navodi to ministarstvo u čijoj je odluci navedeno da deponija neće dobiti dozvolu za rad. Potom je revizija objavila na koje se sve načine muljalo. ''Mandat privremenog Nadzornog odbora istekao je 20. 3. 2011. godine i od tada nije bilo novog imenovanja, a funkciju Uprave obavlja direktor i nakon isteka mandata u 2012. godini''.

Gradski kemičari

''Prema važećoj Okolinskoj dozvoli nije dozvoljeno preuzimanje leševa uginulih i eutanaziranih životinja. Uvidom u dokumentaciju, konstatirali smo da su iste tijekom 2018. godine preuzimane od firme Komunalno d.o.o. Mostar i zbrinute na Deponiji'', navodi se u izvještaju revizora koji nikome, onakav s rezervom, opet ništa ne znači. Revizori navode kako, iako je upoznat s navedenim, osnivač Društva Grad Mostar i Gradonačelnik ''nisu postupili u skladu sa svojom zakonskom obavezom''.

Svo vrijeme ''kemičari'' u gradskoj upravi šute, Grad se umata u mantru da će postati prijestolnica kulture, šutke posuđuje pare od mrske Federacije i lijepi nekoliko kulturnih plakata na mjesta na kojima nije dozvoljeno plakatiranje.

Krug mostarske budalaštine i nezanimanja ne završava tu. Oni koji misle da se životni prostor krije samo u renoviranim kvadratima nastavljaju orgijati s otpadom pa ga bacaju jednako neodgovorno kako se neodgovorno vlada ovim gradom. Građane ne zanima u kakvom okruženju žive, baš kao što ni gradske kemičare ne zanima da razulareni grad iz podivljale nastambe pretvore u normalno mjesto za život. A zašto i bi? I jednima i drugima lakše je živjeti bez kazne, svoju prljavštinu skrivati novom prljavštinom i prstom, friško izvučenim iz nosa, upirati u druge. Ogledala su ionako razbacana uz kontejnere.

Razapeti komunalci u hladu

Do tada se komunalci razapinju na kamionima čuvajući da vjetar ne razbaca smeće s neispravnih kamiona i zalijevaju se alkoholom u prvim satima radnog dana smješteni u hladu gdje najmanje smrdi.

Grad, ta gromada kojom se pune usta a koja tone na razinu selendrice kojoj se ugasila jedina tvornica, a o čemu opet nitko u strahu ne govori, spao je na deset prstiju starca koji ga, ne otkrivajući nikome zašto, čisti sam. Do tada se grad zabavlja lajkovima i zgražanjima pod tekstovima kako nam gosti iz Skandinavije čiste kvartove.

Komunalci redovno kukaju kako su zarobljeni u vakuumu u kojem grad godinama dahće i kako nije do njih nego do građana. Građani govore kako nije do njih, kako su s epogrešni ljudi spustili u grad a da su u foteljama ionako svi isti. Grad šapuće da im sve podmeću mračne sile kako bi ih nekakvom politikom uništili politiku kao da imaju pojma o politici.

A pitanje je što se ovdje još može uništiti. Lagano se grizu pločnici da bi zgrade dobile koji kvadrat više, lagano se zanemaruje hladovina i drvoredi jer je nekom crtaču nekakve rekonstrukcije bilo teško zamisliti drvored, a postavljačima kanti fali ideja. I kanti. Sve neuslikane manifestacije na silu, jer se i preko službenih fotografa peru novci, ne mogu zatvoriti oči i nosove koji vide da se gradu briše veliko početno slovo i osjete da sve oko nas sve više smrdi. I to od glava koje neće pasti.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.