Mostarske skraćenice, mostarsko smeće i ničiji piralen

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako je u predizbornom ludilu mostarskom gradonačelniku s vrha poručeno kako se Mostar mora očistiti i osvijetliti ''da se vidi svaka rupa'', Grad nije uspio ispuniti zadaću. Nije čist, ne svijetli po naređenom i rupe su i dalje simbol šuplje vladavine.

Mostarsko smeće, koje je opet natjeralo na blaga razmišljanja o tome tko i gdje vodi grad, posljedica je dugogodišnjeg nemara i nepostojanja bilo kakve strategije, ideje, stručnosti i, ono što je najvažnije, odgovornosti prema građanima koji plaćaju iz svojih napaćenih džepova da ljudi u gradskim foteljama sjede, donose strategije i brinu.

Svaki nam je put i u svemu ovako. Godine nebrige, godine razmišljanja samo po dan unaprijed, dovele su puno stvari u ovoj zemlji na rub. Samim time, i ljudi su poredani po ivicama, kao u redovima za odstrel i svaka slamka za koju se hvataju u nadi da postoji nešto normalno u ovoj zemlji iskliznula im je iz ruku.

Nevjerojatno je da je netko negdje udobno zavaljen mislio da neke stvari nikada neće doći na naplatu. Nevjerojatno je da je netko mislio da građani, koji se ne mogu baš pohvaliti sudjelovanjem u životu kojeg žive, ne vide što se (ne) radi i kako se, preko njihovih leđa, grade neki životi ničim svezani za stvarnost.

Mostarsko smeće samo je trenutno najvidljiviji i najsmrdljiviji primjer kako se kod nas nitko prema svome poslu ne odnosi s odgovornošću i kako se mnogi na prijestoljima nadaju kako će napaćena memorija građana ponovno zakazati. Istodobno, mostarsko smeće dokaz je kako ni građanima nije stalo da njihova stvarnost bude drugačija. Pitanje je, kad se i ako se riješi otpad i smrad s ulica, hoće li Mostarci postati normalni kad bacaju smeće.

Sjetit ćemo se kako smo nakon poplava slušali da je netko toliko ljudi preveo žedne preko tolike vode i da su se mnogi brci omastili novcem iz raznih programa za zaštitu civila od prirode koja nam se, kako se odnosimo prema njoj, premalo osvećuje.

Nitko poslije tolikih voda nije izveden na suho pa da odgovori na nekoliko pitanja o masnoći u brkovima i misterioznom nestanku novca namijenjenog za borbu protiv prirodnih nesreća. Naslušali smo se nakon voda silnih priča o tome kako mnoge stvari nisu kako treba, a onda smo pogledali reprizu i kiša, i poplava i mlaćenja prazne slame kako netko tamo negdje ne radi svoj posao kako treba. I, naravno, nikome ništa.

Slušali smo kuknjave kako je snijeg dokazao da poduzeće koje je dobilo posao čišćenja prometnica ne može očistiti ni deset centimetara snijega, a onda smo odmahnuli rukom kad je isto poduzeće dobilo ponovno posao čišćenja snijega.

To što je mostarsko smeće opet zaglavilo na ulicama nije otvorilo niti će otvoriti silne zatvorene oči. Nije mostarsko smeće problem koji traje desetak dana nakon blokade deponije i užasnih, neshvaćenih priča o tome kako se građani truju piralenom. Nije nemar gradskih otaca i majki neka nova pojava niti je neka misteriozna amnezija tek nedavno obrisala njihovo poznavanje skraćenica. Nije prvi put da na optužbe odgovaraju mucanjem i da nikakvih dokaza nemaju da otklone sumnje.

Problemi su to koji godinama ključaju u baruštini neodgovorne zemlje i koju su sad došli na naplatu. No, bit će s mostarskim smećem kao i s nedavnom vodom što je opet potopila sirotinju. Iako je bezbroj prstiju upereno na pravu adresu, iako službeni papiri i sva neslužbena priča kažu kako je nemoguće da se ne poznaju krivci za kaos u upravljanju gradom koji postaje polugrad, zapuhat će neki novi vjetar i priču okrenuti u novom smjeru.

Krivci će biti samo oni koji su galamili i upirali prstima, koji su uzburkivali javnost za velikane nebitnim stvarima i skretali pozornost s njihovih visokih tema na kojima plivaju desetljećima.

Mostarske skraćenice, mostarsko smeće i ničiji piralen, ostat će samo još jedna u nizu galama nakon kojih će doći zatišje, odmahivanje rukom i okretanje ploče na stranu s koje dolaze zvukovi starih, uhodanih priča.

Zaboravit će oni koji plaćaju neznalice svo neznanje i sva dna na koja su stjerani a govornice će preuzeti neki novi, unaprijed osuđeni na nerješivost, problemi. Stvarni život bit će ostavljen po strani baš kao što je odjednom piralen iz mostarskog mulja krenuo na deponiju zaborava a zbunjenost onih koji nad njim žive pokazuje da, kao što vladari ne znaju skraćenice, ni oni kojima se radi o glavama ne znaju baš kakva ih oštrica čeka.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.