O'čega je vakat, o'toga i vrijeme

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mnogi ste razočarani rezultatima nedjeljnih Općih izbora. Razočaran je Bakir Izetbegović, više možda Sebija. Razočarana je Jelena Trivić. Razočarana je Borjana Krišto, isto, vjerujem, više je razočaran Dragan Čović. Ali realno, razočarani su i Socijaldemokrati, podbacili su ne računajući Bećirevića, razočarana je Naša Stranka, očekivali su više mandata.

Ja osobno nisam razočaran. Iznenađen sam visokim odzivom birača. Da na izbore iziđe 50 posto nekog fiktivnog broja koji je vjerojatno veći nego je nas stvarno u Bosni i Hercegovini, pa to je odlično. S druge strane, pogledajte te rezultate izbora, na svakoj razini, a bilo ih je četiri, izbori su imali u određenoj mjeri drukčiji rezultat. Znate kako u nas vlada mišljenje da je narod stoka i da ne razmišlja ni o čemu. E pa izgleda da itekako razmišlja.

Kako drukčije objasniti da birači na lokalnoj razini cijene što Hrvatska republikanska stranka čini, a istodobno im ne daju pozicije na razini entiteta. Ili Naša Stranka, koja pored svoje sasvim zadovoljavajuće aktivnosti na razini grada Mostara ne postoji na županijskoj razini?! Ja bih rekao da se ipak radi o istančanim biračkim ukusima.

Pogledajte samo žestoku borbu Trivić i Dodika, dok istodobno Cvijanović glatko odnosi pobjedu na državnoj razini, a da prstom nije maknula u kampanji. Na sreću ili žalost, ljudi ovdje na jutarnjoj kavi pričaju o politici, češće nego o nogometu, češće nego o ženama, češće nego tračaju.

Što je to po-li-ti-ka?

Pa ipak, brojni političari na nas gledaju kao da smo pred-političko društvo, dakle nešto od prije kojih par stotina godina. A vidiš da nismo. Jasna je poruka stanovništva – svoje povjerenje sve rjeđe daju imenima koja asociraju s nacionalizmom. Što je nekako i očekivano.

Prije samo 30-ak godina živjeli smo u melting potu nacija i kultura, u Jugoslaviji koja je po svojoj prirodi multinacionalne zemlje brisala nacionalne identitete u korist jednog zajedničkog. Ali smo u toj državi imali kakvu, takvu ekonomiju. Nije se dobro proveo onaj tko bi naglasio taj nacionalni identitet, ali ako se ugrizeš za usnu koji put, imao bi pristojan posao i egzistenciju.

Danas imamo stanje da je etno-nacionalni identitet prije ostaloga. Smiješ biti nezadovoljan i državom i poslom i politikom, smiješ lajati i galamiti, to ti neće narušiti egzistenciju. Ali će ti istodobno zatvoriti i sva ostala vrata. Uzimam samo primjer – ako si Hrvat i kažeš da su hrvatska prava zakinuta, nisi dobrodošao u sarajevskim medijima. Ako kažeš još iskrenije, da Hrvati nisu samo institucionalno zakinuti, nego da su iz Republike Srpske gotovo pa izbrisani, onda nisi dobrodošao ni u medijima manjeg, ali ne i najmanjeg entiteta. Ali opet, ako si pošten Hrvat pa kažeš da su najvećim dijelom za tu nepravdu krivi političari isključivo jednog lezihljebovićkog tabora, e onda si sebi zatvorio i vrata ne samo medija, nego svega pred kućom i oko kuće.

Ako povrh svega toga, čak i da o svemu šutiš, ističeš da nacionalni identitet ničim ne pokazuje tvoje intelektualne sposobnosti ili marljivost i volju za radom, onda si brate uistinu višak svakom državnom, a nerijetko i privatničkom poduzeću. Javne institucije kod nas ne vole pošten rad i da se svakome zasluge dijele prema doprinosu, a privatnici ne vole sindikaliste, koji inzistiraju na potrošačkim košaricama, plaćanju poreza i doprinosa.

Denis i Željke

Ali pogledajte sada tog nesrazmjera. Dakle, u Predsjedništvu BiH sada imate blesavu situaciju – imate čak dva 'građanska' predstavnika i niti jednog nacionalnog iz Federacije BiH. Dakle, više ne valja ni Bošnjak ni Hrvat. To je institucija koja je, realno, najsmješnija u daytonskoj BiH, ali i jedna koja opisuje svu tragediju etničke mržnje.

Najprije je Željko Komšić izgradio karijeru na mržnji prema Hrvatima. Ali je zatim zbog tog istog animoziteta Bakir ostao luzer zakrvavljenih očiju – nitko nije popušio njegove prijetnje masovnim grobnicama. Sada imamo jednoga člana Predsjedništva BiH koji je dospio tu zbog mržnje prema Hrvatima i drugoga koji je tu jer je ljudima puna neka stvar mržnje prema Hrvatima.

Velim da je konačno vrijeme da se neke stvari promijenu. Tri predsjednika su parodija. Da se jedan rotira svako četiri godine, u redu, ima nekog smisla. Pa jedan mandat Hrvat, jedan mandat Bošnjak, jedan mandat Srbin, jedan mandat neka je i Gradžanin. Na drugi način, da se to proglasi neizravnim izborom pa da vladajuća koalicija bira predsjednika, također ima logike. Da se bira samo jedan, bez obzira na naciju, onda bi ta osoba morala zadobiti suverenitet među svim narodima, ne samo pred jednim, i to ima logike.

Samo ovako ne može.

Ne može i ne valja ni sa izborima u Dom naroda. Nije puno bolje ako je umjesto 17 sada 23, OK, istina, teže je nakupiti 7 platiguzana nego 5 onih koji će prodati vjeru i naciju za pare. Ali opet nije nemoguće. S druge strane, sada iz deset županija imaš onog čudnog minimalno jednog Hrvata i Bošnjaka – jedva su Srbe i dosad skupljali, sve su bili HDZ-ovi i SDA-ovi Srbi, a ne srpski. Sad će to biti nemoguća misija.

Možda je broj 23 trebala pratiti redukcija broja kantona, ne govorim na jedan hrvatski i jedan bošnjački, nego možda samo pet, po dva kofol nacionalna i distrikt Sarajevo. Jer ako je cilj imati funkcionalniju državu, onda ovo nije cilj.

Zadovoljni ili zadovoljeni?!

Uglavnom, zadovoljan sam ovim izborima. Konačno nisu sretni ni Hrvati ni Bošnjaci. Konačno su nesretni i HDZ i SDA. Konačno vide i u ovim kofol oporbenim strankama da nema boljitka od samo isticanja šta ne valja, treba aktivno raditi na popravljanju – jeste li čuli, NiP i SDP i koja li sve ne?!

Složene nacionalne države nisu nužno loše. Pa pogledajte Veliku Britaniju, Sjedinjene Američke Države, Rusku Federaciju, Švicarsku, Nizozemsku, Belgiju... Ugledajte se na saveznu državu Njemačku, OK, svi su oni Nijemci, ali svi Nijemci nisu isto blizu Bogu.

Daytonski mirovni sporazum je možda zastario. Mislim, čim se prestalo pucati on je zastario. Ali Dayton se nikada nije u potpunosti ni proveo. A zrel je za promjenu. Zapitajte se, sugrađani Bošnjaci, nije li ono što je HDZ ponudio u Neumu bilo bolje nego ovo sada što je nametnuo Schmidt? Zapitajte se, sugrađani Hrvati, nije li ono što sada imate bolje nego što biste imali čak i da se otcijepite od BiH?! Pa Hrvatska nas nikad ne bi zagrlila kao Rusija Dombas. Zapitajte se, sugrađani Srbi, ne bi li i vama bilo lakše slomiti diktaturu SNSD-a da imate pomoć braće iz Federacije BiH?!

Možda je konačno sazrelo da se ohlađenih glava dogovori sve s nule. Dayton možda samo da bude opomena. A sasvim nova, i građanska i složena nacionalna država da se izrode. Nešto humano, a ne ovo što nas raseljava. Ostarili su i Mile i Bakir i Dragan, pogledaš ih kad idu ulicom, đuturumi sve do jednoga. Vakat je i za novu politiku i za nove političare. A sazrelo je vrijeme – sad kad su svi nezadovoljni.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.