Orbanluk: Licemjerjem protiv fašizma

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Koliko god izjava mađarskog premijera Victora Orbana bila i ksenofobna i fašistička i, u konačnici, priglupa, e toliko je reakcija Stranke demokratske akcije na nju – licemjerna.

„Učinit ću sve kako bih najviše evropske zvaničnike ubijedio u to da je ključno pitanje, ma koliko Balkan možda bio dalje od njih nego od Mađarske, da je i s njihovog aspekta ključno pitanje kako da riješimo bezbjednost jedne zemlje u kojoj živi dva miliona muslimana”, izjavio je prvi ministar zemlje članice Evropske unije, zajednice država u kojoj, inače, živi oko četrdeset i četiri – da, četrdeset i četiri! – miliona muslimana.

U Mađarskoj, a prema podatcima Svjetske banke iz prošle godine, živi nešto manje od deset miliona ljudi, a to što im se premijer kurči kao da ih je sto miliona posljedica je podrške koju uživa – i za koju radi – od Rusije koja, eto, nije sigurnosni problem za cijelu Evropu već samo za Ukrajinu. Inače, čisto da se kaže, broj građana Ukrajine jednak je broju muslimana u EU. 

„Bosna je jedna od najstarijih evropskih država, a Bošnjaci su autohtoni evropski narod. To su činjenice koju nikakva propaganda, nasrtaji na BiH i islamofobni napadi ne mogu promijeniti... Bošnjaci su sastavni dio Evrope – i žive Evropu, koje danas ne bi bila to što jeste bez islamskog naslijeđa, kao ni bez kulture, filozofije i naučnih dostignuća muslimana koji su stoljećima živjeli na evropskom kontinentu. Bošnjaci su narod, koji uz svoju vjeru islam, baštini najplemenitije civilizacijske i evropske vrijednosti, koje su artikulirane u posljednjih nekoliko decenija kroz Evropsku uniju, što se nikako ne bi moglo reći za radikalne desničare i islamofobe koji te vrijednosti kompromitiraju...“, dio je saopćenja SDA, objavljenog nakon što je Orban malo bio Mile Dodik.

U septembru 2022. godine, osim predizborne kampanje, bit će i punih trideset godina od izlaska jednog od olako zaboravljenih, a izuzetno važnih tekstova. Objavljen je u rubrici „U žiži“ sarajevskog „Oslobođenja“ nosio je naslov „Danajski dar“, potpisala ga je Informativna služba Štaba vrhovne komande Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, a napisao tadašnji, kako je sam sebe nazvao, „glavni propagandist Armije Bosne i Hercegovine“ – današnji ideolog Naše stranke i najlucidniji liberal kod nas -  Tarik Haverić.

„S razlogom ili ne – tek, ne može se istovremeno pozivati na sveti rat i računati na simpatije zapadne javnosti. Od desetina hiljada žrtava agresije na Bosnu i Hercegovinu mnogi su stradali samo zato što su Muslimani (i muslimani), i to je istina koju niko ne može osporiti. No oni, što zvuči paradoksalno, ne mogu na tom osnovu organizirati svoju odbranu. Nije li indikativno što ni napadnuta Slovenija ni napadnuta Hrvatska nisu pozivale u pomoć sve svjetske katolike, niti su svoj slučaj predstavljale u javnosti kao ugrožavanje katoličanstva od ‘podivljalog pravoslavlja’. Naprotiv, sukob je predstavljen kao obrušavanje posljednje boljševičke armije na Balkanu na ‘mlade demokratije’. Zašto onda Bosni i Hercegovini ne nude isti recept? Umjesto da se poziva slobodni svijet da odbrani jednu nezavisnu i demokratsku državu, poziva se islamski svijet da odbrani muslimane u njihovoj državi“, dio je tog teksta poslije kojeg je Havreić, zajedno sa drugim članovima Informativne službe Štaba vrhovne komande – razdužen.

„Do razvoda je došlo zbog ‘neslaganja karaktera’: odbrana zemlje poprimala je, sve više, vjerski karakter“, napisao je kasnije u knjizi „I vrapci na grani“.

Kada bi fašisti držali do činjenica, fašizma ne bi ni bilo. Tako, recimo, u trenutku Hitlerovog dolaska na vlast u Njemačkoj živi pola miliona Jevreja. Do 1939. godine iselilo ih je oko 300.000. Iste te 1939., dakle nakon „pripajanja“ Austrije, u Njemačkoj živi skoro sedamdeset miliona ljudi, a Jevreji su, ipak, sve do kraja Drugog svjetskog rata i potpunog nacističkog sloma, smatrani najvećim uzročnicima svih njemačkih nedaća i kao takvi uništavani gdje god se moglo.

Nije, da razjasnimo, SDA kriva što je Orban konj, ali jeste itekako zaslužna za to što je, kako je Haverić napisao, „odbrana zemlje poprimala, sve više, vjerski karakter“, a Bosna i Hercegovina, posljedično i dugoročno „gubila simpatije zapadne javnosti“. 

Također, nije Victor Orban jedini evropski, neofašistički, ksenofobni lider kojem su svi muslimani – osim, možda, Putinovih Čečena i, po potrebi, Erdoganovih Turaka - jednaki i jednako ružni, prljavi i zli, bez obzira jesu li, recimo, Bošnjaci, Francuzi ili Njemci. Nije, također, njegovo avansno kriminaliziranje određene skupine na osnovu njene vjerske pripadnosti po nečemu drugačije od Dodikovog. E zato je Stranka demokratske akcije jedina, ali bukvalno jedina politička organizacija koja se paralelno predstavljala kao pokret jedne nacije – Muslimana, kasnije Bošnjaka – radeći predano na njihovom svođenju na vjersku grupu u neprirodnom, evropskom okruženju.

Ona je, dakle SDA, odbranu države predstavljala, pa često i vodila, kao odbranu islama; njeni su prominentni članovi tvrdili kako im je bliži suvjernik iz Malezije od Hrvata sa Stupa; ona je, funkcionirajući kao političko krilo Islamske zajednice Mustafe Cerića, uvela novogovor pun šehida, gazija, gariba, tekbira i sve tako do džihada. SDA je na području kojeg je kontrolirala izvela puzajuću okupaciju i prateću desekularizaciju javnog prostora, izbijajući Bošnjacima način života kakvim se, njihovim riječima kazano, „živi Evropa“ i „baštine najplemenitije civilizacijske i evropske vrijednosti“.

Istina, i da se SDA svih ovih godina ponašala kao moderna, evropska, sekularna stranka desnog centra, Orban bi opet govorio isto. I Dodik i Aleksandar Vulin i sva sila islamofoba, samo što u tom slučaju odgovor Izetbegovića i društva ne bi bio tako prokleto licemjeran, niti bi pozicija u koju su doveli Bošnjake kao, uz ostalo, najzapadniju autohtonu muslimansku zajednicu, bila kakva danas jeste. Ko god misli da je dobra ili nije najbolje glave ili je član SDA. Trećeg objašnjenja, jednostavno, nema.  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.