Osvetnik: Kad Izetbegović prijeti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bakir Izetbegović, u radno vrijeme predsjednik Stranke demokratske akcije, a u sve ostalo profesionalni Sekin suprug, je bio u Gacku i tamo, na obilježavanju godišnjice formiranja Samostalnog gatačkog bataljona „Šargan“ Armije RBiH, rekao: „Naša osveta će biti da ćemo napraviti jedno uređeno društvo, jednu europsku zemlju u kojoj će biti civilizacijski odnosi".

Godina je, ako neko ne zna, 2021., a mjesec u kojem je Izetbegović posjetio Hercegovinu – sedmi, odnosno juli ili srpanj. E sada, ko ima volje i vremena neka računa koliko je, u minutu, prošlo od pariškog potpisivanja Privremenog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, pa do Izetbegovićeve najave da će, valjda on i SDA, „napraviti jedno uređeno društvo, jednu evropsku zemlju u kojoj će biti civilizacijski odnosi".

Svaki tekst ima svoj kontekst, makar bio kratak kao ova sentenca. Da je, kao što nije, mlađi ili stariji Izetbegović rekao kako će  „naša osveta biti da ćemo napraviti jedno uređeno društvo, jednu evropsku zemlju u kojoj će biti civilizacijski odnosi"u proljeće 1996. ili u jesen iste godine, nakon održavanja prvih postratnih izbora na kojima su, gle čuda, pobijedili SDA, HDZ i SDS od kojeg će puno kasnije Milorad Dodik uzeti sve najgore, još bi ovih devetnaest riječi imalo nekog smisla. No nije: uređenim, evropskim društvom civilizacijskih odnosa Izetbegović „prijeti“ – može i bez navodnika – sada kada je jasno da će prije Feđa Dudić postati trener „Liverpoola“ nego što ćemo se mi probuditi u nečemu što ne liči na pakao.

Ogromna mana Dejtonskog mirovnog sporazuma je što je generirao nevjerovatno komplicirano uređenje i neefikasnu državu sa ogromnim birokratskim aparatom i beskrajno složenim načinima donošenja odluka. Vrlina mu je, osim što je okončao rat, u omogućavanju onoga što se upravo u uređenim državama i društvima naziva regionalnim razvojem.

Mi smo, da se kaže ako treba, u mir ušli podijeljeni ratnim linijama razgraničenja nacrtanim vojničkim čizmama i flomasterima pregovarača u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson. To što su vojske ubrzo raspuštene, oružje mahom izuzeto i rovovi zatrpani, nije značilo – niti dan danas znači – da političke organizacije registrirane na teritoriji pod kontrolom jednih, imaju nekakav uticaj tamo gdje su se vijorile zastave drugih.

Drugačije i jednostavnije rečeno: nikada se, za sve ove godine, SDA nije ništa pitala u Čitluku, HDZ u Kladnju, SDA i HDZ u Nevesinju, a sve stranke iz Republike Srpske u kompletnoj Federaciji. Uglavnom, na teritoriju kojeg je kontrolirala Armija RBiH, uz kraće pauze - minus Tuzla, te poneka sarajevska općina - vlast decenijama ima upravo Stranka demokratske akcije kojom je, je li tako, tako je, prvo upravljao Alija Izetbegović, pa Sulejman Tihić i, evo, opet Izetbegović, samo Bakir.

Na šta se, dakle, na koje rezultate i promjene, uspjehe i razvoj, poziva Izetbegović dok najavljuje kako će „napraviti jedno uređeno društvo, jednu evropsku zemlju u kojoj će biti civilizacijski odnosi"? Možda na Tuzlu u kojoj su na vlasti bili Markovićevi reformisti, pa Unija socijaldemokrata i kasnije, nakon ujedinjenja te stranke i Socijaldemokratske partije – SDP BiH ili, preciznije, Jasmin Imamović? Odgovor je, ukoliko je nekome nepoznat, sigurno ne.

A možda je čelnik Stranke demokratske akcije mislio na... Pa, da se ne lažemo, čelnik Stranke demokratske akcije nije  mislio. Ne ide to njemu.

SDA je tako dobro upravljala Goraždem, Bihaćom, Zenicom, Sarajevom – svim onim gradovima u kojima se ne mogu vaditi na opstrukcije HDZ-a i SNSD-a – da na posljednjim lokalnim izborima nisu izgubili samo od filadendrona, fikusa i trnokopa, jer se filadendroni, fikusi i trnokopi nisu kandidovali.

Nikakve veze nemaju ni dejtonsko uređenje, ni ovlasti domova naroda, ni HDZ, ni SNSD...sa vodovodima, javnim prevozom, cestama, odvozom smeća, kao što nemaju ni sa identitetskim promjenamašto ih je SDA izvela pod krinkom prava na slobodno manifestiranje religioznosti, provodeći puzajuću okupaciju javnog prostora i namećući obrasce ponašanja u skladu sa muslimanskim običajima. U prevodu, u evropskoj zemlji civilizacijskih odnosa i uređenom, slobodnom društvu se ne šetaju festivalski termini u skladu sa islamskim kalendarom, niti se društveno prihvatljivim ponašanjem smatra isključivo ono koje ne odudara od načina života vjernika, bez obzira na njihovu brojnost. Jednako tako, pripadnicima malobrojnijih grupa – etničkih, vjerskih, ateističkih, bilo kakvih – se ne propisuju granice slobode, odnosno ne sužavaju proporcionalno njihovoj kritici većinske politike i društvenih odnosa unutar iste te većine.

Da smo naivni koliko nismo i da nema ovih četvrt vijeka groznog iskustva, još bi mogli i pomisliti kako je Bakir Izetbegović izuzetno visok čovjek, pa mu je trebalo puno vremena dok od guzice do glave nije doputovala misao o tome da je, nakon decenija epske pljačke i iste takve nesposobnosti podobnih kadrova, konačno došlo vrijeme da se o državi ne razmišlja kao neiscrpnom reursu, a o društvu kao plastelinu kojeg valja preoblikovati u skladu sa njegovim, Izetbegovićevim, te stranačkim svjetonazorom.

Sve dobro, a toga je malo, što je predsjednik SDA ikada rekao je ili izgovoreno prekasno ili je u roku odmah demantirano stvarnošću. Razlog nisu ni HDZ-ovo jednoumlje zapadno od Neretve, niti Dodikovo rasističko divljanje, već i sama suština Stranke demokratske akcije koja je od svog osnivanja imala samo jedan cilj: zamijeniti mrske komuniste na pozicijama moći, pa društvom upravljati totalitarnim metodama, a državom na način na koji to u dijelovima Meksika rade narko karteli kojima jesila opravdana, a gomilanje bogatstva sveti cilj bez obzira na metode akumulacije miliona.

Najava pravljenja uređenog društva i evropske zemlje u kojoj će biti civilizacijski odnosi zvuči sjajno samo što je došla iz krivih usta. Toliko krivih da ni vremenski okvir u kojem je izgovorena nije problematičan, ma koliko bilo kasno. A kasno je bilo još tamo na prelazu iz 1996. u 1997. ili krajem prošlog vijeka ili u noći sa ponedjeljka na utorak...

Ne znači to, naravno, da od tranzicije u normalnost treba odustati, sasvim suprotno, ali znači da su Izetbegovićevi pokušaji u najavi baš kao i Dodikove prijetnje odcjepljenjem Republike Srpske – jedno veliko, ogromno ništa. Prokleta laž za naivne.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.