Klizna situacija
Osmica: Pad porodičnog obavještajca
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Možda su, ne šalimo se, Dragan Čović i Milorad Dodik zajedno smislili operaciju uklanjanja Osmana Mehmedagića Osmice sa mjesta direktora Obavještajno sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine; možda je upravo po njihovom nalogu, kojeg mu je prenijela glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, Gordana Tadić, Oleg Čavka, dakle državni tužilac, potpisao nalog za pritvaranje Mehmedagića; možda je time, kako pišu mediji bliski Stranci demokratske akcije, izveden omanji državni udar...a možda su partizani u šumi, kako kaže jedan stari vic.
Uglavnom, Mehemdagić je uhapšen,pa pritvoren i započeo je sveopći šiz: Bakir Izetbegović se ne skida sa apaurina, Fikret Prevljak i Salko Zildžić, zajedno sa „grupom građana“, prizivaju sunčanicu i ostavku Gordane Tadić uz, naravno, hitno oslobađanje Osmice, medijski sektor obavještajnog međuzemlja drvi o puču i srpsko-hrvatskoj zavjeri protiv viđenijih Bošnjaka, a još se čeka da se oglase Amar Gile i Božo Vrećo, te da Denis Bećirović napiše pet-šest otvorenih pisama.
U cijeloj je toj, navodno kompleksnoj priči, samo jedno jasno da jasnije biti ne može: Osman Mehmedagić Osmica je godinama bio direktor Obavještajno sigurnosne agencije, a da niti jednog dana nije zadovoljavao formalne uslove da bude na tom mjestu. Čovjek nikada nije završio nikakav fakultet!
Mogao je on, Osmica, baš kao Dino Konaković nekada, dogovoriti da završi DIF – ili kako se sad to zove – preko vikenda, mogla je njegova stranka narediti svojim članovima iz akademske zajednice da na posao, uz novčanik, mobitel i ključeve, nose i Osmicin indeks i popunjavaju ga u pauzama između dva predavanja, a mogao je, tek to, Bakir Izetbegović na mjesto prvog obavještajca postaviti nekoga ko ne mora donositi ceduljice na kojima piše da se školovao na republičkosrpskom fakultetu, onom preko puta vulkanizera i dva sprata ispod učionica plesa na štangi.
Ništa se, dakle, ali baš ništa ne bi dogodilo samo da je Mehmedagić na vrijeme položio ispite ili da su u SDA, kada su se kolektivno uvlačili šefu u stražnjicu i jednoglasno podržavali Osmicino imenovanje, našli nekog VSS člana da bude generalni direktor OSA-e čime bi, uz ostalo, spriječili njegovo hapšenje zbog lažiranja dokumenata.Jednostavno kazano: niko nije toliko blesav da lažira diplomu ukoliko već ima pravu, originalnu, sa imenom, prezimenom, pečatom i onom tubom u kojoj se drži na ormaru ukoliko nije uokvirena.
Psiholozi amateri i poneki profesionalac kažu da uvijek kada govorimo o drugima, govorimo i o sebi. E, Bakir Izetbegović se živ polomi da dokaže kako su u pravu.
Kada, dakle, lider SDA drvi o tome kako Dodik, Čović, Zoran Milanović, Aca Lukas i vascela Minnesota ne poštuju institucije i zakone Bosne i Hercegovine, on se vrlo precizno izražava sam o sebi, ali i o praksi Stranke demokratske akcije – političke organizacije koja je institucije u BiH od prvog trena doživljavala kao spremište za kadrove kojima treba plata.
Džaba SDA-u svi zastupnici u svim našim parlamentima, svi stranački organi, od Glavnog odbora do Predsjedništva, plus sve državne, entitetske, kantonalne i institucije lokalne samouprave: u toj partiji više od trideset godina odlučuju predsjednik i njegov najuži tim koji se, po potrebi, okuplja po kućama, pogrebnim preduzećima i džamijskim haremima.
Prvo su, dakle, Mladi muslimani između sebe dijelili postizborni plijen, kadrovirali, spletkarili i bistrili najvažnija pitanja i za Bošnjake i za BiH u cjelini, a evo sada isto rade još mlađi, ali i nesposobniji.
Kada se, malo iza rata, pokazalo kakav je rasadnik antitalenata ta stranka, rahmetli Alija Izetbegović je i članove i glasače pozvao da između poštenih i podobnih biraju prve. Njegov sin je ili znao da se babo šali ili je baš tada slušao glasnu muziku.
Sve pogrešno što se može napraviti, Stranka demokratske akcije će pogrešno i napraviti, pa onda tražiti krivce za vlastite promašaje, uvjeravajući i sebe i takozvanu javnost u urote protiv „viđenijih Bošnjaka“ kojima ratni staž – kao u ovom, ali i u slučajevima u kojima su akteri bili notorni Asim Sarajlić i kabadahija Huso Ćesir – treba biti osigurač od poštivanja zakona i procedura.
Nije, dakle, ključno pitanje zašto je Mehmedagić uhapšen i pritvoren, već kako je uopće postavljen na mjesto za koje treba ono što on nema? Sve poslije te nerazumne odluke je bilo čekanje trenutka u kojem će raskošna blamaža završiti ovako kako upravo završava: predvidljivo i uz jeftine pokušaje da se temeljna greška amortizira jaukanjem o državnom udaru.
U konačnici, sve da su Dragan Čović, Milorad Dodik, Gordana Tadić, Oleg Čavka, plus Fahrudin Radončić i Nermin Nikšić osmislili i izveli operaciju uklanjanja Osmana Mehmedagića Osmice sa mjesta generalnog direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH, ništa, ali baš ništa ne bi mogli napraviti bez ogromne pomoći Bakira Izetbegovića. On je obavio sve pripreme za karijerno dekapitiranje najdražeg obavještajca Poljina.
No, neće lider SDA dugo naricati za nekadašnjim tjelohraniteljem svoga oca. Ima on važnijeg posla: trebat će spašavati vlastitu ženu, u slobodno vrijeme direktoricu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. I ona, Sebija Seka Izetbegović, ima nekih problema sa papirima o školovanju...
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.