Trojanski konj: Spašavanje Komšića i(li) velike trojke

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svega smo se u Bosni i Hercegovini nagledali otkako je ono izbila demokratija, ali je javni poziv na ubistvo vlastite stranke, upućen od potpredsjednika iste te stranke, čudo neviđeno čak i ovoj ludnici poluotvorenog tipa.

„Alternativa desno orijentisanim strankama nikako ne može biti nova desnica. Moramo se vratiti na suštinu da državi kakva je Bosna i Hercegovina boljitak može doneti isključivo levica, multietnički i građanski orijentisana ali u oba entiteta. Smatram da je vreme da lideri SDP-a i DF-a stave po strani sve nesuglasice i frustracije, imaju obavezu da vrate onaj veliki SDP BiH koji je nekad bio najveća partija u BiH. Znam da se ovo ne sviđa mnogima jer to remeti njihove lične planove, ali ovo je jedino rešenje za normalnu BiH. Veliki SDP BiH kao najveća multietnička partija u oba entiteta kakva je bila pre više od deceniju! Nermine i Željko imate obavezu da ovo uradite prema partiji u kojoj ste napravili karijere, prema novim generacijama u SDP-u i DF-u prema građanima BiH koji vape za normalnom građanskom državom članicom EU i NATO-a. Od ovog poteza zavisi kako će izgledati BiH nakon 2022. godine. Samo veliki i moćni SDP sve drugo ide u korist desno orijentisanim u sva tri tora!“, napisao je na Facebooku Vojin Mijatović, potpredsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.

Mijatovićevu političku karijeru do sada je obilježavala odluka da napusti Narodni demokratski pokret Republike Srpske – stranku koja se dobrovoljno pretvorila u privjesak Dodikovog Savez nezavisnih socijaldemokrata – ali i mjesto zamjenika ministra civilnih poslova u Vijeću ministara, te pređe u SDP uz objašnjenje da ne želi učestvovati u bildanju kulture laži o dobrom životu u zemlji u kojoj se sve dobro već dogodilo i uglavnom zaboravilo.

O tome kakva će biti buduća politička karijera Vojina Mijatovića podosta govori citirani Facebook status iz kojeg nije najjasnije je li novine i portale počeo čitati dan ili sat prije nego je zajahao tastaturu i spojio se na internet.

Nekada davno, SDP je bila i najveća opoziciona stranka na području cijele Bosne i Hercegovine i jedina sa sarajevskom centralom koja je mogla dobiti poneki ne bošnjački glas u Banja Luci ili hrvatski u, recimo, Grudama. E sve je to, izbornim inženjeringom i žrtvovanjem ideje za pozicije, do temelja sravnio Zlatko Lagumdžija, inače autor ideje o Željku Komšiću u Predsjedništvu i takva štetočina da sanacija traje duže nego što je SDP u svim periodima poslije rata imao neku bitnu ulogu u entitetskoj i državnoj vlasti.

S druge strane, Željko Komšić je svoje mandate potrošio na to da ili bude zamjenski Haris Silajdžić ili čuvar ljestava Bakiru Izetbegoviću, dovodeći usput bošnjačko-hrvatske odnose u Federaciji na nivo na kakvom su bili malo nakon prihvatanja Washingtonskog sporazuma. Pri tome je njegova Demokratska fronta, kako je tvrdio upravo Lagumdžija - a on, valjda, o tome nešto zna - i osmišljena i kadrovski popunjena u Ulici Mehmeda Spahe u Sarajevu, dakle tamo gdje je sjedište Stranke demokratske akcije.

Aktuelni predsjednik SDP-a, Nermin Nikšić, troši evo sedmu-osmu godinu mandata i za to je vrijeme uspio uglavnom ništa. SDP više nije najjača opoziciona stranka čak ni na trećini BiH, u onom dijelu Federacije u kojem su većina Bošnjaci. To je sada, a bit će i dalje, Narod i pravda Dine Konakovića, odnosno Stranka demokratske akcije na fabričkim postavkama. Također, kako je za Lagumdžijinog vakta SDP nestao južno od Ivana, tako se za Nikšićeve vladavine nije vratio. Zatim, rijetke dobre ideje koje su iz nekada velike političke organizacije dolazile - poput one tuzlanskog gradonačelnika Jasmina Imamovića o racionalizaciji većeg entiteta - zaglušivane su ili verbalnim akrobacijama Denisa Bećirovića ili, evo, pozivima poput Mijatovićevog.

Najgore što SDP sebi može napraviti jeste da se ujedini sa Demokratskom frontom, spasi Željka Komšića i usput izvrši kolektivno samoubistvo.

Realno, Socijaldemokratska partija još uvijek članstvom i rukovodstvom jeste multietnička stranka. Jednako realno, ona nikako ne postoji ili je u terminalnoj fazi na dijelovima teritorija na kojima su Bošnjaci manjina, ako ih uopće ima. Najrealnije: to se, očito je, neće promijeniti na bolje pod Nikšićem – imao je, brate, vremena i imao je kada nešto napraviti – ali u braku sa Komšićem sigurno hoće na gore.

Ubjedljivo najveću uslugu Draganu Čoviću, Bakiru Izetbegoviću ali i Miloradu Dodiku SDP će učiniti ako posluša svog potpredsjednika. Ne treba, naime, imati ni minutu fakulteta za shvatiti kako se socijaldemokrati bez Komšića mogu zapadno od Neretve nadati i trojici glasača, a s njim u boljem slučaju niti jednom. U gorem će, na neki način, biti u minusu. Isti taj Komšić je, treba li reći, itekako popularan u Republici Srpskoj u kojoj ga prosječan birač voli kao spolnu bolest. Kako je, talentiran i diplomatski taktičan kao viljuškar, i bošnjačkim lijevo-liberalnim glasačima više puta pokazao da mu je SDA bliža od potkošulje, e tako simpatizerima politika nekompatibilnim sa Izetbegovićevom ostaju ili Naša stranka ili masovna apstinencija.  

Ukoliko sve navedeno Vojin Mijatović ne razumije, onda je duduk A klase. No, ako razumije, onda još samo treba otkriti je li u SDP prešao da tu stranku ubije i učini uslugu jahačima apokalipse kojima četvrti ne treba. On je već spreman: zove se Dino Konaković i lako bi, vrlo lako, mogao biti dio buduće vlasti zajedno sa SDA, HDZ-om i SNSD-om.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.