Parada državotvornog kiča

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Abraham Moles (1920. – 1992.), pionir informacijskih znanosti i komunikacijskih studija u Francuskoj, planetarno je postao poznat kao jedan od najvažnijih teoretičara kiča.

U "Hrvatskoj enciklopediji" stoji kako je riječ kič nastala od njemačkog dijalektalnog izraza "kitschen": nešto brzo napraviti, sklepati, ili od engleskog izraza "sketch", odnosno skica, što se prvenstveno odnosi na djelo bez umjetničke vrijednosti, odnosno na šund.

Djela po ukusu malograđanske publike

Izraz kič, također prema "Hrvatskoj enciklopediji", prvi put su upotrijebili njemački trgovci potkraj 19. stoljeća, i to za djela izvedena po ukusu malograđanske publike. Izraz kič u današnjem svijetu prvenstveno se veže uz djela bez ikakve umjetničke vrijednosti, koja se baziraju na senzacionalizmu i sentimentalnosti, čime se zadovoljava ukus nekritičke publike.

Molesova najpoznatija definicija kiča, koju je Danilo Kiš koristio u svojoj polemičkoj knjizi "Čas anatomije", je ona: "Kič bi se mogao mjeriti stupnjem banalnosti svojih asocijacija." Pored banalnosti, po Molesu, kič karakteriziraju i krajnosti u opisima, dakle jedna dihotomija razvučena do krajnjih granica.

Kič već poodavno nije isključivo estetska kategorija. Danilo Kiš je na jednom mjestu i nacionalizam označio kao kič: "Nacionalizam je, uz to, ne samo po etimološkom značenju, još poslednja ideologija i demagogija koja se obraća narodu. Pisci to najbolje znaju. Stoga je pod sumnjom nacionalizma svaki pisac koji deklarativno izjavljuje da piše 'iz naroda i za narod', koji svoj individualni glas tobože potčinjava višim, nacionalnim interesima. Nacionalizam je kič, u srpsko – hrvatskoj varijanti, nacionalizam je borba za prevlast oko licitarskog srca."

Prvorazredna parodija

Proslava Dana Republike Srpske, koja se već "tradicionalno" održava svakog 9. siječnja u godini, na blagdan svetog Stjepana Prvomučenika po Julijanskom kalendaru kojega koriste neke pravoslavne crkve, uključujući i Srpsku pravoslavnu crkvu, tipičan je primjer nacionalističkog, državotvornog kiča. Ova manifestacija se održava iz godine u godinu, i to usprkos protivljenju bošnjačke strane i međunarodne zajednice, ili upravo zbog toga, bez obzira što je Ustavni sud Dan Republike Srpske proglasio neustavnom kategorijom, jer diskriminira Hrvate i Bošnjake koji žive u tom entitetu.

Kič je i odluka međunarodne zajednice, konkretno američke strane, kojom se podražavaju najniže strasti napaljene bošnjačke "malograđanske publike", da se ovogodišnja proslava Dana Republike Srpske "obilježi" preletom američkih zrakoplova iznad teritorija Bosne i Hercegovine, s naglaskom na Banju Luku i Republiku Srpsku.

Dan Republike Srpske ujedno je i vrhunac državotvornog kiča na prostoru Bosne i Hercegovine, manifestacija koja se svojom pojavnom banalnošću odavno već pretvorila u prvorazrednu parodiju koja kod Dodikovih oponenata iz međunarodne zajednice i bošnjačkog političkog korpusa, umjesto podsmjeha, izaziva nekontrolirani bijes, što pomalo djeluje kao paradoks, sve dok se malo dublje ne zagrebe ispod površine. Tada postaje jasno zbog čega stvari stoje tako, jer se zapravo radi o dvije strane jedne te iste medalje na čijoj je prednjoj strani Milorad Dodik, a na drugoj grupni portret likova okupljenih oko američkog veleposlanika u Bosni i Hercegovini, čiji je simbolički predstavnik u ovom trenutku notorni Ramo Isak.

S Emira na Baju

U sklopu ovogodišnje proslave Dana Republike Srpske, Milorad Dodik, predsjednik "manjeg bosanskohercegovačkog entiteta", podijelio je odlikovanja brojnim "zaslužnicima", među kojima se izdvajaju mađarski premijer Viktor Orban i folk pjevač Mirko Pajčin, poznatiji pod nadimkom Baja Mali Knindža. Mađarski premijer dobio je najveće odlikovanje, Orden Republike Srpske na ogrlici, dok je Baja Mali Knindža primio odlikovanje Njegoša I. reda. Uz ovu dvojicu, vrijedi izdvojiti i pjesnika Matiju Bećkovića, koji je odlikovan Ordenom zastave sa zlatnim vijencem.

Baja Mali Knindža, kojega su mnogi uspoređivali s Markom Perkovićem Thompsonom kao njegovim hrvatskim pandanom, slovi kao neokrunjeni kralj estradno-nacionalističkog kiča. Odlikovan je, kako se navodi u priopćenju, kao "estradni umjetnik, pjevač, tekstopisac, kompozitor, veliki rodoljub i patriot". Nastupi Baje Malog Knindže zabranjeni su u Federaciji BiH i Hrvatskoj zbog njegovih huškačkih pjesama i tekstova. Dodikova odluka da odlikuje Pajčina zapravo je podilaženje najnižim nacionalističkim strastima. Dodik je, kao u onoj narodnoj uzrečici o konju i magarcu, spao u jednom trenutku s Emira Kusturice na Baju Malog Knindžu.

Emir Kusturica nije ovdje spomenut slučajno, već zbog Andrićgrada, kompleksa izgrađenog u Višegradu, na ušću Rzava u Drinu, prvorazrednog kiča u kojem se bez ikakvog reda miješaju stilovi i epohe, a vrhunac tog kiča predstavlja veliki mural, postavljen u "Ulici Mlade Bosne", koja je i ujedno ulaz u Andrićgrad. Na desnom dijelu murala prikazani su ljudi najzaslužniji za izgradnju Andrićgrada, kako potežu konop. U prvom planu je Milorad Dodik, dok se odmah iza njega nalazi Emir Kusturica. Na drugom dijelu murala, jednog monumentalnog kiča bez presedana, prikazan je "zemaljski raj" po kojemu lutaju snježnobijele guske, koje kao da su pobjegle iz nekog Kusturičina filma.

Mentalni kič

Andrićgrad je neka vrsta paradigme Republike Srpske, projekt koji je izgrađen iz inata, odnosno isključivo iz razloga da drugoj strani diže živce, za koji je Milorad Dodik duboko zavukao ruke u džepove poreznih obveznika iz Republike Srpske. Riječ je o sličnoj vrsti mentalnog kiča kao i proslava Dana Republike Srpske.

Baja Mali Knindža autor je nekoliko pjesama posvećenih Republici Srpskoj, koje su, naravno, prvorazredni kič. U jednoj od njih postoje sljedeći stihovi: "Bio sam ti na rođenju, bio sam ti na krštenju, s tobom pjevo, s tobom plako i uvijek će biti tako. Ako kažu, opet ću na stražu, ne može ti ništa niko, Srpska Republiko..." Važno je naglasiti da je ove stihove napisao čovjek koji nije sudjelovao u ratu, jer navodno ima samo jedan bubreg, što mu je poslužilo kao izlika.

Ipak, Baja Mali Knindža ostao je poznat po svojim "evergreenima" iz devedesetih, od kojih su u Bosni i Hercegovini najpoznatija dva: "Stante paše i ustaše", koja je nastala 1992. godine, i "Ne volim te Alija", koja je nastala godinu dana kasnije, 1993. Pojedine stihove iz ovih pjesama, pretpostavljam, zna većina starijih žitelja Bosne i Hercegovine, koji se sjećaju ratnog perioda.

Alija, paše i ustaše

A za one koji ne znaju, mali podsjetnik: "Ne volim te Alija / Zato što si balija / Srušio si miran san / Nosila ti Drina sto mudžahedina / Svaki dan..." Uzgred, za ovu pjesmu, koja je izgleda u međuvremenu postala "klasik", vezan je i jedan bizaran incident koji se dogodio tridesetak godina od nastanka pjesme, 2022. u Novom Sadu, kada je na završnoj priredbi učenika četvrtog razreda jedne novosadske osnovne škole, učiteljica pustila djeci ovu pjesmu, uz koju su djeca zatim plesala. Cijeli događaj snimljen je mobitelom, koji je poslan na roditeljsku Viber grupu.

U mjestu u kojem živim postoji jedan lokal u koji su se svojevremeno okupljali ratni veterani Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane. Nebrojeno puta, prolazeći svakodnevno pored tog lokala, iznutra su se mogle čuti pjesme Baje Malog Knindže, među kojima i "Stante paše i ustaše". Jednom sam čak, iz radoznalosti, sjedio unutra s tim "društvom", od kojih većinu poznajem, i u trenutku kada je započela spomenuta pjesma, podjednako su je pjevušile i "paše" i "ustaše". 

Nekome sa strane ovo djeluje kao prvorazredan paradoks. Međutim, kada se malo zagrebe ispod površine, stvari se čine mnogo jednostavnijim: ti ljudi su zapravo neka vrsta zatočenika mentalnog kiča, jednog sveobuhvatnog koncepta koji su Baja Mali Knindža i Milorad Dodik doveli do savršenstva.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.