Porez na nekretnine: Zamke skupih kvadrata

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U kakofoniji oko vazda istih tema – Konakovićeva diploma, Izetbegovića briga za državu, Dodikove firme, Čovićevo ništa, jer se predsjednik HDZ-a uglavnom pravi mrtav… – neprimjetno prolaze informacije koju su od vitalnog ličnog interesa za sve one što se spremaju ili na dužničko ropstvo ili na skupo stanovanje bez kredita, ugovora sa stanodavcem i sa pravom da dobiju nalog za iseljenje u roku čim prije.

“Ideja da Kanton Sarajevo uvede novi porez, odnosno porez na nekretnine, opet je aktivna, pa premijer KS-a Nihad Uk tvrdi da bi to obuhvatilo samo nekretnine koje su prazne. Da li bi taj porez koliko-toliko ublažio vrtoglave cijene stanova koji se izdaju, ali i cijenu kvadrata stana u glavnom gradu, teško je reći. Uk kaže da je formirana radna grupa koja traži modus da se uvede porez na nekretnine koje su prazne, odnosno koje se ne koriste”, piše Jasmina Mališević u sarajevskom „Oslobođenju“ i, uz ostale, citira Nihada Uka, premijera Vlade Kantona Sarajevo: „Veliki broj stanova i poslovnih prostora stoji van upotrebe, prazno i to dodatno puše balon cijena nekretnina koje su rekordne u našem gradu. Cilj tog poreza je nagovoriti vlasnike da učestvuju na tržištu nekretnina. Želimo da stimulišemo vlasnike da nekretnine stave u promet kroz najam, bilo fizičkim licima za stanovanje ili pravnim licima za obavljanje privredne djelatnosti. Prihod od ovog poreza bio bi namijenjen za stanogradnju u KS-u, za sve kategorije koje zbog visokih cijena ne mogu priuštiti nekretninu. Ljudi ulažu svoj novac u nekretnine kao najsigurniji način. Imamo mnogo dijaspore koja ulaže u nekretnine i kao rezultat imamo cijene kvadrata stana od pet, šest, sedam  hiljada KM. Kada uvedemo porez, ljudi će prirodno razmišljati da te stanove stave na tržište“.

Početak drugačijeg poimanja stanovanja

Da je, kao što uobičajeno nije, bilo pameti, porez na nekretnine bio bi uveden davno, kako u Sarajevu, tako i svugdje, od Bihaća do Trebinja i od Bijeljine do Gruda. I ne bi, da izbjegnemo zabunu, njegovo postojanje ostavilo cijene kvadrata od 500 ili 1.000 maraka, ali bi označilo početak drugačijeg poimanja stanovanja i urušavanja kulta posjedovanja vlastitog stana bez obzira ne višedecenijsku patnju otplaćivanja skupih kredita i čekanja trenutka da se dug vrati i onda, za koju godinu, u miru umre u konačno svom dnevnom boravku.

Famozno slobodno tržište koje, kao, samo sebe reguliše, ne postoji i nikada i nigdje nije postojalo. Ta navodna samoregulacija je zapravo skup nepisanih pravila koja određuje manjina sa platežnom moći kakvu većina zamišlja dok uzalud čeka izvlačenje brojeva lota.

Nisu cijene stanova u gradovima – tamo su, jednostavno, najtraženiji – posljedica samo potražnje ojađenih građana i do kosti oguljenih konstitutivnih naroda, već, kako je Uk i rekao, oblika štednje dijaspore koja u Stockholmu može kupiti oko dva kvadrata, a u BiH za iste pare 50, ali i, o čemu premijer najbogatijeg kantona nije govorio, pranja novca i pretvaranja ilegalno stečenog bogatstva u legalni penthouse.

O prošlosti se, malo ko to zna bolje od nas u Bosni i Hercegovini, može pričati vječno, a da se ništa ne promijeni. Da bi se suvislo razgovaralo o budućnosti, prvo se treba suočiti sa sadašnjošću kakva god bila, pa onda mijenjati ono što se promijeniti može, ali naravno ne tako da sve, kao što inače biva, u najboljem slučaju ostane isto, a u izvjesnijem postane gore.

Kvadrati i patnja

Zato pripremi poreza na nekretnine u za sada jednom kantonu – uz nadu da će ga, bude li se pokazao uspješnim, prepisati i ostali, plus Republika Srpska – traži hiruršku preciznost i ozbiljno predviđanje svih mogućih oblika prevare, što je disciplina u kojoj pokazujemo zavidnu formu i beskrajnu kreativnost.

Prva je greška već u najavi: oporezovati samo prazne nekretnine znači da će nedirnute ostati one za takozvani dnevni ili kratkoročni najam – dakle, apartmani – te one u kojima podstanarstvo ne podrazumijeva i postojanje ugovora o pravima i obavezama stanara i stanodavca.

Također, ne mogu se porediti prazni, luksuzni stanovi na istim takvim lokacijama, sa derutnim nekretninama u predgrađu u kojima niko ne živi jer je nemoguće, a para za obnovu nema, dok prodaja ne ide pošto neophodna ulaganja povećavaju troškove kupca do te mjere da je isplativije platiti skuplji kvadrat i izbjeći patnju s majstorima i nabavkom PVC stolarije.

Također, oni stanovi koji nisu trajno prazni, ali im se stanari mijenjaju onako kako kaže Booking.com ili Airbnb, direkto utiču na cijenu dugoročne rente koja raste proporcionalno broju kvadrata namijenjenih onima što dolaze ne ćevape, proslavu Nove godine ili Sarajevo Film Festival.  

Zamke

Zamki, normalno, ima još: neki formalno prazni stanovi su zapravo puni, jer su u njima podstanari koje, treba li reći, vlasnik nije prijavio i od kojih najamninu naplaćuje u kešu, pa će im, ukoliko do uvođenja poreza dođe, povećati kiriju za iznos koji bi trebao izdvajati na ime istog tog poreza.

Smisao poreza na nekretnine nije, kako Uk reče, u stimuliranju „vlasnika da nekretnine stave u promet kroz najam, bilo fizičkim licima za stanovanje ili pravnim licima za obavljanje privredne djelatnosti“, već u prisiljavanju da istovremeno zarađuju i ne štete zajednici - da, dakle, držanje praznih stanova učini ekonomski neisplativim bez obzira na druge prihode, da vlasnike apartmana dovede do zaključka kako im je bolje imati porodicu u dugoročnom podstanarstvu, nego trodnevne goste iz Zagreba, Istanbula ili Beča.

Rentijerska ekonomija je, o čemu je pisao francuski ekonomist Thomas Piketty u važnom djelu „Kapital u 21. stoljeću“, idealna za vlasnike velikog broja kvadrata i pogubna po društvo jer, jednostavno, ne stvara nikakvu dodatnu vrijednost, ne inicira razvoj bilo čega osim građevinskog sektora i ne utiče na otvaranje novih radnih mjesta.

Naime, vlasnicima praznih stanova u kojima oni i prateća familija provode dio godišnjeg odmora – dio je, kako znamo, rezerviran za Makarsku rivijeru – čistačica treba oko dva puta godišnje, a električar i vodoinstalater možda niti jednom. Apartmandžijama, istina, češće dolaze žene sa krpom za brisanje prašine i muškarci sa alatom, povremeno i moler i… I to je to. Sve ostalo je laka lova za koju ne treba završiti školu, znati nešto konkretno raditi ili, to pogotovo, poznavati historiju umjetnosti, neurologiju, fiziku, književnost južnoslavenskih naroda i tako dalje i tako redom.        

Može, na kraju, Vlada Kantona Sarajevo pripremiti idealan zakon o oporezivanju nekretnina, ali ako njime ne bude precizno regulirano i podstanarstvo, onda će to značiti da Uk i njegovi možda nisu džaba krečili, ali nisu ni okrečili do kraja. Drugačije rečeno, ako ne nađu model koji će dokinuti podstanarstvo bez ugovora i plaćanja preko računa, najmanje pola dobrog iz tog zakona će se pokvariti tako što će obaveze bogatih izmirivati oni koji ne mogu do kredita i rade da ne bi spavali na cesti.

Informacije koje se, kako smo rekli na početku, u kakofoniji oko vazda istih tema ne čuju još uvijek nisu sjajne, ali bi to mogle postati. Pri tome su, za razliku od pokušaja da se promijeni nepromjenjivo, za svakodnevni život daleko važnije od buke oko uglavnom ničega.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.