Ramo, Ramo sevgilim

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve sam više uvjeren da smo mi posljedica naših pjesama. Ide Mile lajkovačkom prugom, Dragane, zatvori prozor, Ramo, Ramo druže moj, nema te više Alija sevdalija... I tako, ukoliko želite da vaše dijete sutra bude vožd naš balkanski, dajte mu ime iz neke od pjesama, šta ja znam, Milena, Ivana, Tonka, Ante, Jeremija (Krstić), Marina, Sanja...

Jednostavno, kao da mi na Balkanu slušamo neku pjesmu i ona postane naše prokletstvo, uđe u naše pore, postane dio našeg krvotoka, dišemo je. Upravo zato smo i postali ovako nakaradni kao društvo. Ne znam, evo pođite od pjesama poput Ako ima Boga od Bijelog Dugmeta, onaj stih Moji drugovi odavno kuće imaju, Samo moja kuća je bez krova, prokleta bićeš ooooooooooo! I čudite se femicidu u balkanskim državama. Ili slušaj, babo, orasi su skupi, il' me ženi, il' tamburu kupi, u nešto se udarati mora.

Ali u posljednje vrijeme nadmašili smo sami sebe ovom opsjednutošću pjesmama i folklorom.

Pjevaj mi pjevaj, Sokole!

Počet ću s ovim najbenignijim, što je nomadne dobio grb za rođendan. Već smo nekad pričali o heraldici i Čovića grbu, sjetimo se da je i sam autor bio nesretan zbog priče da se radilo o izradi plemićkoga grba, ali brate Stojiću, što li si očekivao kad si na grb stavio ljiljane, kako sam reče, simbol čistoće. Da će se Dragan naći na nekoj američkoj bijeloj listi, anđeoskoj?

Sama simbolika Dragana duboko je usađena u hrvatski narod. Dok je hrvatski narod u Hrvatskoj, svakodnevno izložen paneuropskim pričama o nebinarnosti i sličnim društvenim novotarijama (sve je jednom bila novotarija, a danas na granici prođeš kroz rendgen i nitko ništa), oni su pjesmu Andrea (loša su vremena, ljubavi tu nema) primili k srcu pa imaju love-hate odnos spram Andreja. U nas bosanskohercegovačkih Hrvata, duboko upoznatih s tradicijom, Dragan ima sudbinsko značenje i da otvorite rječnik imena, tuđica i stranih pojmova, pronašli biste jednaku definiciju za ime Dragan i riječ aman – čest motiv u lirici.

Dragan je onaj što davno davno odnese kapiju pa sad momci ravno u avliju. Donesi je, da ne vide ljudi, što je nama svo se selo čudi. Kažu neki da je tako počelo, kad je Dragan odnio kapiju s ovih nekih mostarskih avlija. Da kažem da je istina, nomen omen est, ne znam, živućih je svjedoka sve manje, oni što su se bunili, jednako su se i ušutjeli, tako da je teško išta sa sigurnošću reći.

Ja tu krivim ponajviše ipak srpske radio postaje, od Naxija pa do ovih starogradskih, sve su one vrlo popularne među bosanskohercegovačkim Hrvatima i nanose nam te suptilne poruke.

Tako sam nedavno upratio neku zgodnu damu kako pjeva ti mi trebaš, Dragane, kao stvoren za mene, tako zgodan, tako lep, ti mi trebaš zauvek. Mogu se kladiti da je riječ o tajnoj masonskoj loži koja smišlja ove stihove za vječni opstanak Dragana na čelu svega s prefiksom H u nas ovdje. A da ne zaboravimo ni legendarni serijal Zabranjenog Pušenja kad je stari popio malo i sjećao se ratnih vremena, a stara kaže: 'Dragane šuti, mogu te čuti!'. Kažem ti, masoni su se negdje potrbušili i ne danima nego desetljećima oni smišljaju kako će nam uvaliti Dragana. A vi mislite, to je samo glazba.

Od pruge do litija

Onaj Draganov drug nije nimalo suptilan, on je svoju pjevačku ulogu prigrlio i rado je se prihvaća. No, već je i Miletov nastanak tajanstven. Naime, pjesma je do dan danas ostala klasificirana kao od nepoznatog autora, ali jasno se pojavljuje početkom prošloga stoljeća, nekad oko Prvoga Svjetskog Rata. Stihovi su se djelomično izgubili, a sama braća Bajić, koji su je izvorno snimili, otkrili su kako su pjevači rekonstruirali dijelove. Nikad se nije saznalo zašto Mile ide prugom, a ne kao normalan svijet cestom, niti je ikad razjašnjeno tko je Mile, rojalista, partizan, čisto neki siromah, proleter... Uglavnom, u originalnim stihovima Mile je nosio ranjenoga druga, a nije išao s njim.

Naš Mile ide s Draganom, to je vjerojatno negdje predskazano u još neobjavljenim pjesmama Zabranjenog Pušenja, ipak nitko nije mogao predvidjeti život, iako su Nadrealisti bili blizu, ali sigurno je Zabranjeno Pušenje negdje pripremilo rasplet sage o Draganu iz Dana Republike, u kojem je Mile zapravo nosio ranjenoga druga Dragana, koji je eto baš bio popio malo i čut će ga ako ne zatvori prozor.

Mile, Milorad, danas je više zabavljač i animator, nego što je prvoklasni političar, budući da ste i sami primijetili da pogazi skoro sve što kaže, je li, nešto ne zamjeramo samo stand-up komičarima i pjevačima. Mislim, Ceci su najmanje milijardu puta zabranili koncert, a svi vi znate da je samo mrvica dijeli od selektorske pozicije srbijanske nogometne reprezentacije. Budimo realni, njezini su klubovi uvijek bili uspješniji od Piksijevih. A i dobar je trener, vidiš kako je Šejla Zonić pomela konkurenciju. I prije je ova mlada žena imala talenat i sjajan nastup, sjetimo se samo Divanhane, ali tek pod Svetlaninom dirigentskom palicom sja do razine supernove.

No Mile danas barem ima zavidan repertoar, od legendarnih izjava o Karadžiću i Mladiću 1996. godine, do danas negiranja istih (i izjave i zločina). Pa se odcjepljivao najmanje stotinu puta, još čekamo taj famozni prijedlog sporazuma o mirnom razdruživanju, kao što čekamo da nekako smijeni Bećirovića. Šta ti ja znam, doći će neki novi prijedlog zakona o kopanju litija i koječega na štetu stanovništva, a mi svi vidimo kako je dobro Srpsku branio neki dan od tuče (ili grada kod njih), a na kraju nije ih uspio spasiti ni od još uvijek misterioznog pada napona širom Balkana. Doduše, kao i sve kod njega, i pad napona u Banjaluci je kasnio malo.

No, Mile će se rado prihvatiti mikrofona i moram reći da doista ne vazi loše, prvo je imao veliki hit da mu ne može ni'ko ništa, jači je od sudbine, onda je imao onaj sjajni live u Predsjedništvu BiH hladne vode sa Romanije, inače omiljenu pjesmu Veljka Bujaneca (Veljka od milja, normalno). Na sankcije je odgovorio sa prokleta je Amerika i valjda Diners kartica što je svojedobno imao, ali nije koristio jer on uvijek ima keša i prijatelje i ne trebaju mu računi. Tu su i bonus stihovi poput kad naša bašta sva ozeleni, ne daj se, majko, meni. I naravno, nova uspješnica Srpkinja je majka njega rodila.

Ramo, Ramo, sevdiğim

Znamo svi pjesmu koja nas je obilježila, nema te više, Alija Sevdalija, ali ovaj sevdalija je i mene blago iznenadio. Ramo Isak dobio je, bolje reći naručio pjesmu. Baš onako u njegovom stilu ćelavca farbane brade, kao folk prof.dr. Seid Masnica, morala ga je pratiti i pjesma jednakoga stila. Onako suvremeno i prilično hrapavo, u stilu Balkan Trapa, Ramo Isak je samo maneken u spotu Snaga Naroda, kao što je maneken i u politici.

Nešto autor tu prijeti, onako eufemistično, da su tek počeli lavovi, već tradicionalno zaboravlja Hercegovinu. Iskreno, mislio sam da su bosanski zmajevi, a valjda nisu mogli biti tigrovi jer se na turskom tigar kaže ni manje ni više nego Kaplan, a jel, već imamo političkog manekena s tim prezimenom. I eto, sad da ja kažem da su lavovi kao vrsta pred izumiranjem i da se nije poželjno uspoređivati s njima, reći će da sam nacional-šovinista. A nije, samo mi je pjesma šega.

I koga će to Ramo Isak braniti, koga to on okuplja, čemu sve ovo, mislio sam da su izbori lokalni, a i ako pogledamo uokolo, imaš Bakira koji sasvim vješto utvrdi da je gitara blago raštimana, a imaš i Dinu, koji bi ako ništa, trebao dobiti spot jerbo je ljepši i zgodniji od ratnika Rame.

E a Ramo Sevgilim je mogao odabrati barem sijaset boljih hitova da se snimi u njima, i poznatijih i ljepših, a ovako izgleda kao jeftina kopija Lavova Pobjede Muamera Zukorlića i njegovog SPP-a. Isti trap fazon, iste sintetičke žice koje podsjećaju na, šta bi ovo trebao biti saz ili nešto slično, a i spominjanje slobode, pobjede, borbe i lavova, opet mi nekako baca na... pa da, ovo i jest napisao Hamza Škrijelj.

E Ramo, Ramo Sevgilim, pa zar si po pamet za izbore morao potegnuti skroz do Sandžaka?! Pa jel' ti nisi vidio kako su ljudi zaboravili SBB Fahrudina Radončića?! I Džindića i Đapo, ma kao da ih Lijepi nije nikad ni dao.

Ne znam, ja ovako zaključim da dok je Komšića, bit će i Čovića, a dok je Dodika, bit će i vas Isaka. Samo ne znam s kim da se usporediš, sudeći po pjesmi, i ti, Ramo planiraš lajati na Dodika i onda kao Zukorlić u Acinu, ti u Miletovu vladu. Ne kontam, bilo je i boljih planova, recimo, sjesti jednu večer pa s rajom uz kavu smislit nekih pet točaka razvoja, šta ja znam, nisam političar, ja sam samo glas što laje u ovoj vukoje*ini.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.