Klizna situacija

Rezolucionarno: Činjenice bez posljedica

Sve o čemu su trabunjali Vučić, Dodik, Cvijanović bilo je pusta laž, baš kao što su epske budalaštine izgovarali bošnjački politički predstavnici klepećući o mogućim posljedicama Rezolucije o Srebrenici
Kolumna / Kolumne | 03. 05. 2024. u 09:05 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Otvorena će biti Pandorina kutija bez presedana jer neće biti kraja predlozima Rezolucija o izvršenim genocidima jer imamo presude za genocid nad srpskim narodom u Jasenovcu i na drugim srpskim stratištima. Sve vreme su krili da je to kolektivno, a u čitavoj Rezoluciji nema nijednog imena i prezimena, sve kao što smo prevdiveli'', ovako je režao, bukvalno režao, ali malo blaže od Milorada Dodika, predsjednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, pokušavajući spriječiti Ujedinjene nacije u usvajanju dokumenta o, kako glasi puni naziv, Međunarodnom Danu refleksije i komemoracije genocida u Srebrenici 1995, a onaj kraći i jednostavniji: Rezolucija o Srebrenici.

Dan refleksije

Iako je najavljeno da će Rezolucija čiji su pokrovitelji zemlje poput Njemačke, Francuske, Ujedinjenog kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i koju će podržati, bez obzira na sve pokušaje puzajuće okupacije te zemlje, Crna Gora, biti usvojena drugog maja, već ranije je rečeno da će se glasanje odgoditi do finalizacije sadržaja ovog UN-ovog dokumenta.

Tako je, eto, na isti datum – znači jučer, drugog maja – u bosanskohercegovačkim medijima objavljen konačni tekst rezolucije o Međunarodnom Danu refleksije i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. u kojem, pored ostalog, piše: ''Podsjećajući na sve presude MKSJ-a, a posebno na osam koje sadrže osuđujuće presude za zločin genocida nad bosanskim muslimanima počinjen u Srebrenici 1995. godine, posebno Presuda Žalbenog vijeća MKSJ od 19. aprila 2004. (Tužilac protiv Krstića), Međunarodni mehanizam za presudu Žalbenog veća krivičnih sudova od 8. juna 2021. (tužilac protiv Mladića), Međunarodni rezidualni mehanizam za žalbe na krivične sudove, presuda od 20. marta 2019. (Tužilac protiv Karadžića), kao i presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ) od 26. februara 2007. godine, koji je utvrdio da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida(…)Odlučuje se da se 11. jul proglasi Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. koji se obilježava svake godine; Bez rezerve se osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da sačuvaju utvrđene činjenice, uključujući i obrazovni sistem, razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, prema sprječavanju poricanja i iskrivljavanja pojave genocida u budućnosti; Također bez rezerve se osuđuju radnje koje veličaju osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući i odgovorne za genocid u Srebrenici; Naglašava se važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici kako bi imale dostojanstven pokop i poziva se na nastavak procesuiranja onih počinilaca genocida u Srebrenici koji tek treba da se suoče sa pravdom(…)Pozivaju se sve države članice, organizacije sistema Ujedinjenih nacija, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne zainteresovane strane za obilježavanje Međunarodnog dana, uključujući posebne svečanosti i aktivnosti u znak sjećanja i počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. godine, kao i odgovarajuće edukacije i aktivnosti podizanja javne svijesti''.

Pusta laž

Sve je, ali baš sve, o čemu su trabunjali Vučić, Dodik, Željka Cvijanović bilo je, kako kaže Dino Merlin, pusta laž, baš kao što su epske budalaštine izgovarali bošnjački politički predstavnici klepećući o mogućim posljedicama neizbježnog usvajanja Rezolucije, miješajući vlastite vlažne snove sa činjenicama i stvarnošću.

Ne, neće ovaj dokument Srbe etiketirati kao genocidan narod, jer genocidni narodi ne postoje.

Ne, Rezolucijom se ne ustanovljava nikakva kolektivna krivica za genocid, već se navode imena presuđenih za taj zločin.

Ne, Republika Srpska neće biti ukinuta, jer da je broj njenih žrtava bio bitan, Slobodan Milošević i Momčilo Krajišnik bi iz Zračne baze Wright-Patterson izašli sa ovjerenim smrtnim listom paradržave koja je, kao što znamo, legalizirana kao entitet u Bosni i Hercegovini. Ili, kao što reče pisac Andrej Nikolaidis: ''Ko god misli da ne može opstati nešto što je nastalo na zločinu, neka to objasni američkim Indijancima''. Može komotno i nekim drugim narodima. Evo, recimo, Armencima.

Ne, Bosna i Hercegovina neće, ma šta pričao ministar vanjskih poslova Dino Konaković, od Srbije naplatiti niti marku ratne odštete.

Ne, niko, baš niko nema međunarodnu obavezu da komemorira srebreničke žrtve ili da u školske programe uvede obavezno učenje o događajima iz jula 1995., jer lijepo piše da se ''pozivaju sve države članice, organizacije sistema Ujedinjenih nacija, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne zainteresovane strane za obilježavanje Međunarodnog dana, uključujući posebne svečanosti i aktivnosti u znak sjećanja i počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. godine, kao i odgovarajuće edukacije i aktivnosti podizanja javne svijesti''.

Poziv se može odbiti

Poziv se, međutim, može glatko odbiti, a učinkovitost različitih rezolucija UN-a smo osjetili na svojoj koži izbušenoj gelerima.

Ne, Rezolucija o Srebrenici neće Milorada Dodika navesti da se ponaša gore, jer se svakako nije planirao ponašati bolje.

Ne, Rezolucija o Srebrenici, a ni njene posljedice, neće razbiti bošnjačku deluziju o tome da rok trajanja Republike Srpske ovisi o još nečemu osim o volji Srba iz Republike Srpske, odnosno njihovih predstavnika u Narodnoj skupštini tog entiteta.

Ne, ništa od navedenog ne znači kako nije trebalo kreirati, te da ne treba usvojiti dokument o Međunarodnom Danu refleksije i komemoracije genocida u Srebrenici 1995, sasvim suprotno.

Ne, uopće nije problem što će biti otvorena ''Pandorina kutija bez presedana jer neće biti kraja predlozima Rezolucija o izvršenim genocidima''. Također, sasvim suprotno: poželjno je da se otvori i da se o zločinima genocida govori, bez obzira na to je li riječ o Armencima u Turskoj, Srbima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, Jevrejima i u nekadašnjim članicama rahmetli Sovjetskog saveza, Palestincima u Gazi, Romima na područjima pod nacističkom kontrolom u Drugom svjetskom ratu… Dug je i predug spisak: ljudski rod je prerano sišao s drveta, a zločini koje je čovjek u stanju počini zgražaju i majmune.

Ne, na opću žalost, Rezolucija neće promijeniti mišljenje srpske političke elite prema Srebrenici, niti će potaknuti bilo koga u Bosni i Hercegovini da o žrtvama drugih govori bez famoznog ali poslije kojeg, znamo, naučili iz iskustva, kreće opravdavanje zločinaca.

Dopušteno i oprošteno

Ne, nije mali trud uložio ambasador BiH pri Ujedinjenim nacijama, Zlatko Lagumdžija, ali mu ni duplo veći ne bi bio dovoljan bez američke odluke da se Vučiću pokaže kako se ne može biti blizak i Zapadu i Putinu, a Dodiku da to što je moć počeo akumulirati kao favorit istog tog Zapada ne znači kako mu je sve dopušteno i da će mu sve biti oprošteno.

Da, Srebreničani i Srebreničanke su zaslužili Međunarodni Dan refleksije i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. Genocid, naime, jesu počinili pripadnici Vojske Republike Srpske pod direktnom komandom Ratka Mladića i u operaciji koju je logistički osiguravao mirnodopski kapetan bojnog broda, rođeni Sarajlija i dugogodišnji Splićanin, Ljubiša Beara – ''Beara je te noći, sa 16. na 17. srpnja, odspavao tri ili četiri sata. Probudio se okupan znojem, umorniji nego što je zaspao. Umio se, oprao i obrijao. Spremio se za odlazak. Njegov posao bio je završen. Pobijeni su svi koji su uhvaćeni'', piše Ivica Đikić u dokumentarnom romanu „Beara“ čije je novo, dopunjeno izdanje, nedavno objavljeno – dok su vojnici UN-a na terenu i činovnici u New Yorku radili ništa. Baš ništa.

To što su nazdravljali s Mladićem ili se pravili da ne čuju telefon se ne računa.    

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close