Samo dobra ljubavna priča

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svaki dobar ljubavni roman zasnovan je na peripetijama, kontekstualnim komplikacijama, perturbacijama i sličnim novotvorenicama latinskog korijenja. Nešto kao Ženi nam se Vukota od Zabranjenog pušenja, samo što Neletovo Zabranjeno zapravo i nije zabranjeno pa jel' to onda znači da je samo Pušenje? Ma bilo kako bilo, popušili smo mi kad god se ovaj roman krene čitati.

Najljepša je svega mi

Znači, Bakira je bila najljepša djevojka u selu. Mliječno blijede puti, zemljano-riđastih lasi, dugonoga, visoka, a držanja otresita i smiona. Kad bi Bakira krenula na vodu, malo je koji mladić odolio odmjeriti je dok podiže vrč pun vode, malo bi se koji uspio othrvati kiselom osmijehu kada bi ga ošinula svojim krupnim, iskrenim očima.

Pa iako je Bakira bila od oca najvećeg, glavnog čovjeka u selu, nikad se nije doživljavala plemenitaškom djevojkom, nikad nije gledala ljude s visoka. Kada bi se kolo igralo, prva bi u red ušla, kad bi se pjesme pjevale, svoj bi jedri alt pustila iz srca, iz duše, jasno i nimalo tiho.

Njihovo pak selo najveće je bilo u ovome kraju, u dolini, bogato, svi bi tu našli i rabotu dostojnu čovjeka i plaću isto. Ne bi se čovjek kladio, ali pričalo se da barem sto 'iljada ima posla samo u ovom čiftluku. 

Stiglo vrijeme da se momci žene

 Na dernecima i opijelima nema tog momka koji se ne bi vrzmao oko Bakire, da je zamoli za ples, da čisto malo proćakula s njojzi. Malo bi joj se koji dopao dovoljno dugo da ga istrpi tri plesa, čak ako bi se prevarila pa otplesala dva šnjimi. Tako su više u narodnu legendu ušli, rećemo, Fudo iz Zenice što se radi nje s familijom posvadio, ili onaj mesar iz Lištice što je kasnije mesom i švercanom robom pokušavao kupiti prijatelje. Kažu isto onaj Ćamil zlatar da se povukao u sebe, ne zna se kad je više netko kasnije čuo za njega ili Neka, onaj niski Konjičanin što se brata preko novina odrekao zbog Bakire.

Jedne se večeri mladac, neki Bosanac, Žarko ili Željko ili Živko mu ime bješe, sićušan i drzak na prvi, a bome i na drugi pogled, brecnuo pred njom i bez pardona na njeno: 'Šta 'oš ti, Mali?' kao iz topa dosjetio i rekao: 'Znati put do tvoga srca, Meleku!' Bakira mu jednako drčno odvrati da treba ukrasti joj i mjesec i zvijezde s neba, da treba odreći se svega što ima i svite i familije i kumstva i sve rodbine svoje.

'Ako ćeš da lažem sebe sama, hoću, samo da se ogrijem uz tvoje skute!' poleti mladiću neoprezno iz ustiju, a priča se u našemu kraju da ga je tu sam šejtan pri'vatio za gušu. 

Romela i Julija

 Momak je još iste večeri dva plesa otplesao s Bakirom, ali ne bi ovo bila dobra ljubavna priča da na sijelo ne banu u tom trenu Dragana, djevojka za kojom se okret'o sav svijet preko Rijeke, tamo doli niz Ivan planinu. Dragana je svojom vanjštinom i držanjem u sjenu bacala ne samo druge djevojke, nego i samu Bakiru. Ne iz toliko otmjene familije, kažu da joj je ćaća davno odselio u grad i da su njihovi gonili bečke škole, pravo i mašinstvo i koješta, ali se na Dragani vidjelo da je gosposna. Ama da je makar samo i glumila finoću, govorila je tiho i bez uobičajenog otezanja kao ove naše djevojke iz kasabe.

Svi momci skrenuše pogled s lijepe i zgodne Bakire na vitku, visoku Draganu, ne da je izgledala neuobičajeno krhko i nježno zbog vitke gradske linije, nego su i halje na njoj bile lepršave i od finijeg sukna, nekako prozračne i činile su njeno sitno tijelo zavodljivijim i damskim.

Ne lezi vraže, odmjerili su nju momci, ali zagleda se u nju i Bakira i kao da u njenoj pepeljastoj kosi i svijetlim očima ugledaše Bakira sam mjesec i zvijezde. Zaljubi se učas.

Zalud su psi lajali i selo galamilo, džaba je Žarko ili Željko ili Živko mali oblijetao pod pendžerom u sada već rahmetli baba Bakirina... šejtan sam noću bi odvlačio djevojke u šumu na svoj šejtanski pir pod plahtama vedroga neba. 

Dok je mene Jašara živoga zdravoga

 Mali se Žarko ili Željko ili Živko toliko bio izrevoltirao otimanjem kako je on to već shvaćao, svoje djevojke, petljao je, spletkario, glumio seoskog mangupa, krao konje preko Rijeke i prodavao ih budzašto u selu... ne, Bakira je vidjela samo Draganu.

Da je rahmetli babo živ, i on se bi je se odrekao na saznanje u što se Bakira pretvorila zbog ljubavi, kažu da je čitavo selo dovela na rub opstanka, ali avaj. Vele da je mali Žarko ili Željko ili Živko, nikako da se sjetim kako mu je ime, uspio nekako još jedanput prevariti čak i samu Bakiru na tren i predstaviti se u najboljem svjetlu vascijelom dunjaluku. Kažu da je uspio isposlovati da se Draganu protjera iz dunjaluka, ali isto se tako priča u selu da se Dragana krije s hajducima u šumi i čeka svoju priliku da otme Bakiru. Priča se isto tako da redovno Bakira nestane u šumi po nekoliko dana, a onda je amidže Džafer i Halid izvlače i govore da je na europskom putu, da je u Pešti il' Stambolu.

Kakvi crni Pešta i Stambol, i ptice na grani znaju da otkako je Bakira ugledala Draganu, prve večeri su joj se krupne oči tako zvjerski zasjale, kao da su je vuci zazvali iz magle. Priča se isto tako, iako ima godina i godina otkako se ova ljubavna tragedija zbila u nas u selu, još uvijek po uskim sokacima, Kujundžiluku i Čaršiji, znaju primijetiti sjene Bakire i Dragane, kako zagrljene plešu, obgrljene oko struka, spletene senzualno u nogama.

Ne znam ljudi jel' ovo sve istina, selo samo priča, a znaju i nadodati i izmijeniti, ali govore da su brodom u 'Meriku ošle njia dvije. Pljuni me ako i ja znam, ali što kažu, da je dobra štorija, dabome da jes'.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.