Offline mostarski izmišljeni grad

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Lako je tuđom strategijom gloginje mlatiti i lako je i prije i poslije tuđe bitke biti general ali jednostavno nije moguće ne spomenuti kako se mostarski zimski grad zaboravio zakačiti na mrežu na koju se svi kače.

Iako su mostarski prvi mačići bacani u vodu sa svih svojih devet života i iako se propusti događaju i većima i ugrijanijima, neshvatljivo je da se program mostarskog Wintervillea ne može izguglati. Ni ono što je prošlo ni ono što bi se trebalo dogoditi u pomno pripremanom programu. Za koncerte, nastupe, predstave, radionice za djecu, ponudu hrane, pića i ostalih stvari u kućicama, morat ćete nekoga povući za rukav. Ako znate čiji je rukav za povlačenje.

Ni najstručnijim tražiteljima informacija neće poći za rukom otkriti što to grad, koji želi ponuditi cijeloj Europi svoju kulturu, nudi na šetnici kojom znaju, unatoč gužvi, prošetati i automobili.

Iako se ne valja miješati u tuđi posao i dirati nečije gloginje, nevjerojatno je da se 2018. s galamom o 2024. nitko nije dosjetio mostarsko adventsko šarenilo, koje ove godine odskače od svih izblijedjelih svjetala do sada, postaviti na Internet.

A onda, uz događaje na Wintervilleu, nalijepiti ljepota i čudesa što u Mostaru što oko Mostara, pa prevesti na koji jezik, pa platiti koju reklamicu ne bi li se kakav turist odlučio zalijepiti za potencijalnu prijestolnicu kulture.

Nažalost, događaji oko zimske čarolije u Mostaru reklamiraju se od uha do uha pa ćete sresti osobu samo nekoliko ulica dalje od šetnice kako pojma nema o programu. Nije ih s nekada svjetlećih panoa dočekala nikakva obavijest, niti su mediji okićeni bojama mostarskog adventskog praznika. Nisu niti Facebook zatrpale notifikacije, nije niti sms stigao, a stizao je i za gluplje stvari.

Danas, jasno je svima, ne postojite ako niste negdje zalijepljeni na mreži svih mreža. Nema doručka, ručka i večere, ako se ne okine pod dobrim kutom i nema ljubavi, radosti ni tuge ako se ne zalijepi negdje i zavapi za lajkom. Nema ni službenog hashtaga kako bi se oni što se uz dim kobasica i vina označili nasmiješeni, ugrijani i siti.

Mostarski Winterville propustio je u svim svojim planovima i internetskim bespućima približiti nekome čije uho ne može doći do mostarske ulice ono što se događa u Mostaru. Uz najveći trud i sve olakšice koje svemoćni Google nudi neće vam poći za rukom da otkrijete što je bilo i što će biti.

Zaboravio je netko, od silne želje da se stvari na sceni učine najboljima što se u ovome trenutku mogu, da je trebalo izvikati mostarski događaj malo više, pa polijepiti koji plakat u nekim drugim gradovima i privući njihove uspavane građane da posjete Mostar koji se, kako tako, budi.

Zaboravio je netko da ne bi bilo loše imati službenog fotografa pa plasirati u javnost one prizore koje dobro osmišljeni marketing želi da se vide s mostarskih ulica i da bi bilo dobro dobro napucanu internetsku stranicu reklamirati negdje preko granica Mostara i natjerati kakvog gosta da, ako već ne može jednostavno sletjeti, razmisli i nađe način da dođe u Mostar i bude dio priče koja bi željela biti dio neke druge priče.

Iako su sva ova slova iz dobrih namjera, reći će možda gospođa iz Gradske uprave, koja zove kad joj se ne sviđa neki tekst, kako se opet pisanjem o nedostatcima tjera ljude odavde. No, ako već u kulturnoj strategiji službeno postoji program za one koji su otišli i one koji to planiraju, onda se trebalo potruditi da sve bude zabilježeno na nekakvim službenim stranicama mostarske maglovite zime pa da onima koji su otišli pojačaju blagdansku nostalgiju i da vide da se u Mostaru (napokon) događa nešto a da nije rupičanje cesta, političko smaranje i crna kronika.

Ovako, ako im do uha i dođe, jer prosurfati ne mogu, opet će misliti da se ne događa ništa.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.