Samo hrabro! (Brace Yourself!)

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Aliquam quis tortor porta, placerat odio vitae, pharetra felis. Nullam pretium...

Ne znam, nisam pametna

-Lorem Ipsum- sam, logično, prepustio računalu da ispiše jer danas bih se želio suzdržati bilo kakvog komentara. Dođu ta vremena kad čovjek nema suvisle riječi za reći. Kao danas, kada želim da ponoć otkuca što prije. Želim, ali želje i molitve su jedno, a život i sudbina nešto sasvim drugo.

Vidio sam i čuo kako se posljednjih dana izvrću i prevrću riječi mnogo mudrijih od moje malenkosti, kako se izvlače iz konteksta i stavljaju u drugi kontekst. A kad se god nešto vadi i nešto stavlja, imam osjećaj da ja najebem. Tako je bilo i devedesetih, stoga nećemo ni o njima. Bile, prošle, ko osta osta!

Danas, osvrnuti se na devedesete je isto kao osvrnuti se na Punišu Račića i Radiće. Isto kao osvrnuti se na Mačekovo “ne” nacizmu, isto kao na Pavelićevo “da”. Isto kao na Principov metak u Franzu Ferdinandu. Isto kao elaborirati Kardeljevo, Dolančevo, Bijedićevo djelovanje... Možda je zanimljivo sladokuscima koji gledaju Viasat History, ali većina ljudi na TV-u ionako gleda reality show. Nema mnogo smisla, osim za popuniti program.

Nije ovo Zlatarovo zlato

Haški tribunal i njegov rad tebi i meni je najobičnija fusnota. Prije nekoliko mjeseci bio sam u jednim svatovima bliskima Praljku, djevojka i mladić predivni, nasmijani, očarani ljubavlju. Recite mi, jesu li to dvoje mladih ljudi zaslužili da im se u ljubav seremo Haagom?! Mislim da su čak rođeni tih nekih devedesetih plus minus dvjetri. Nerijetko sam na najboljoj fešti krštenja mladog vina u Hercegovini, u drugoj obitelji s kojom Haag dijeli tangentu zvanu Tribunal. Svi vi uživate u tom istom vinu, i tada vas ne zanima Herceg-Bosna. Pijanstvo i separatizam su glavobolja tek dan poslije, zar ne?!

Poznajem stotine žrtava logora Herceg-Bosne. U mojoj su obitelji također. Lomili smo pogaču nebrojeno mnogo puta. Hoće li njihova patnja biti manja jednom presudom? Neće, vjerujte mi, ta ih presuda grize svake noći, kada ustanu oko tri ili četiri pa se odluče pomoliti. Ne mole se oni kao na ovim molitvenim skupovima. Oni se mole da dođe jutro. Samo da dođe jutro.

Hoće li Haag to promijeniti?! Neće. Kao što nije kaznio ni Mladića. Haag je nagradio Mladića. Što znači doživotna kazna u Mladića? Bio si dasa sedamdeset i kusur godina i sad kao par godina ćeš biti zločinac, a kada umreš konačno, opet ćeš živjeti vječno u sjećanjima mase. Mladić je nagrađen, budite sigurni.

Riječima Mehmedalije zvanog Croata

I što će onda značiti presuda Šestorki?! Ako mene pitate, nakon danas, kada izvještavam, ništa više. Moja slika o Šestorki, kao i moja slika Herceg-Bosne, potpuno su drukčije od bilo koje slike koju vi imate. I ta će mi slika ostati urezana i danas, ma kakav rezultat bio, i sutra, i do moje smrti. I svejedno, kada se sutra probudim, izvještavat ću o nečemu trećemu. Kao ti, što ćeš ustati, jednako kao i danas, otići u svoj ured, za svoj pult u trgovini, za svoju policu u skladištu, na svoj terminal u tvornici. I nastavit ćemo živjeti.

Kao da ništa nije bilo. Kao da smo sinoć odgledali napetu mini-seriju na TV-u. Kao da su BiH, Srbija, Hrvatska dobili San Marino na kvalifikacijama. Pa šta?!

Ono što je bitno, jest kako ćemo gledati svoje susjede, ljude s kojima radimo i dijelimo autobus, ljude koje susrećemo na putu do piljare, do granapa.

Ako ćemo vidjeti ljude koji su čudovišta, posijat ćemo tu mržnju i na sljedeće generacije. Ako ćemo vidjeti ljude kakvi smo i sami, slabi, bez čvrstog stava, podložne utjecaju moći i sile... Onda ćemo graditi budućnost. S presudom ili bez nje. Presuda je ionako samo zadovoljavanje forme, oni koji su ovo zlo osmislili svi su pod zemljom, bez pogleda poprijeko, a kamo li osude i presude. A mi što ćemo?

Ima jedna modra rijeka, široka je, duboka je, valja nama preko rijeke...