Globalna smjena
Samo mijena stalna jest
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Kažu da je povod za biblijsku priču o velikom potopu smjena posljednjeg ledenog doba. Naime, citirat ću ovdje Grahama Hancocka, prilično na zlu posljednjih mjeseci otkako je osvanuo njegov dokumentarac o drevnom svijetu na Netflixu, ali ideja nije isključivo njegova. Sasvim je očito da mora postojati neka povijesna pozadina za priču o potopu koja je dio židovstva, kršćanstva, islama, ali i brojnih religija daleko starijih od abrahamskih.
Jedna sasvim logična teorija je da su nekad svijetom doista harale velike poplave, a to što je ovo samo hipoteza vezano je i za nedostatak dokaza – naime, znamo da je u određenom trenutku prije 8000 do 15000 godina bila velika klimatska smjena, ali nemamo nikakvih ostataka kostiju ili nečega što se može definirati karbonskim datiranjem.
Pročitajte još
Veliki događaji obično dovedu i do ogromnih socijalnih promjena, a budući da se vjeruje da smo upravo u tim teškim trenutcima prešli iz faze nomada lovaca u sjedilačke zemljoposjednike, time dolazimo i do mojeg ovotjednog promišljanja.
Zaljevski brat
Vjerujem da se svijet drastično promijenio i tijekom Prvog ili Drugog Svjetskog Rata, da je promjene izazvao i Hladni Rat, ali ja jednostavno nisam tada živio pa nemam sjećanja na to razdoblje.
Prva velika udarna promjena koje se ja sjećam je pad komunizma u istočnoj Europi. Tada sam bio dječak i sve mi je to bilo daleko i strano, ali kada danas razmišljam o tome, nekako ne vidim da se komunistički istok urušio sam od sebe. Prodor zapadnih medija, zapadne ekonomije, sve je to polako urušavalo socijalistički stisak na istoku, baš kao uvod u rad brojnih zapadnih agenata.
Naime, prvi dan kada je Zapad ugledao unutrašnjost Kine su prosvjedi na Tienanmenu, i zanimljivo, Kina se nije urušila u političkom smislu samo zato što je bila tvrdo zatvorena za utjecaj sa Zapada.
Raspad Sovjetskog Saveza i njegovih satelita je bio puno lakši izazov za Zapad, a samourušenje Jugoslavije praktično je iz današnje perspektive bilo neminovno, uz otvorenost kapitalističkom Zapadu, ali i brojnim političkim instrukcijama koje su se lakše primale zbog neusklađenog političkog uređenja unutar Jugoslavije.
Vi svi dobro znate kako se istočna Europa promijenila od kraja 1980-ih godina – osim što je veći dio teritorija postao dio Sjevernoatlanskog Saveza i Europske Unije, prigrlili smo kapitalizam. Nerijetko u njegovom lošijem, starom obliku. Ali smo većinom ostali prisni snažnoj političkoj polarizaciji na nji'ove i naše, jakim pojedincima koji su zapravo moderni despoti (Putin, Orban, Đukanović, Vučić...) pa čak i kada su u njihovoj blažoj verziji (Morawiecki, Plenković, naša Tro'ica).
Ali do promjene je neminovno došlo. Sad, da ja uspoređujem kako je bilo prije toga, bio sam premalen pa je moje znanje o tome isključivo iz knjiga i tuđih svjedočenja, ali znam da se dogodila drastična promjena.
Y2K
Druga ogromna promjena dogodila se na prijelazu tisućljeća. Možda će vam se činiti da se sve promijenilo preko noći, napadom na njujorške Blizance, ali nije. Kraj 1990-ih već je snažno zaudarao na društvene promjene, ponajprije kako su se razvijale telekomunikacije i virtualno se smanjivala udaljenost među ljudima.
Paranoja se mogla okusiti na svakom dijelu planeta, i nije bilo riječi o nekakvoj bipolarnoj hladnoratovskoj podjeli, nego si se plašio 'njih' koji sve vide, čuju i o svemu odlučuju. Nevjerojatno je koliko je tih godina svjetsko izdavaštvo posvećivalo novca i vremena nekim opskurnim autorima koji su iznosili alternativna viđenja povijesti, ekonomije, društva, nije onda nikakvo čudo da su baš u tom vremenu nastali Prijatelji – jedna krajnje homofobna i ksenofobna humoristička serija (ne osuđujem je, samo zrelo uočavam njezin istančan humor na dubljoj razini) ili Dosjei X – blokbaster koji je sve dovodio u pitanje, od povijesti i društva, do same genetike čovjeka.
Kada su se dogodili konačno Blizanci i Al Qaeda, kažem dogodili, iako imam osjećaj da je to proizvod globalne paranoje, prihvatili smo distopijske alate u svakodnevni život: Velikog Brata, koji je sada i službeno dobio svoju emisiju, a kasnije i čitave kanale poput Zadruge, ali i uređaje koji nas prisluškuju, snimaju, prate, i to nerijetko bez ikakvog smisla, baš kao u Balkanskom Špijunu.
C-4 ili C-19?
Treća promjena, u kojoj upravo živimo, također nije od jučer. Počela se zbivati u vremenu pandemije, ali pandemija nije isključivi povod za ovu socijalnu mijenu. Naime, pandemija nije zaslužna za oduzimanje temeljnih sloboda poput slobode kretanja, nije zaslužna za zabranu pobačaja koja se dogodila u brojnim europskim sredinama tada, nije zaslužna za oživljavanje rasizma, nije zaslužna za pobunu žena na Bliskom Istoku.
Sve se to događalo u nijansama, dugo vremena, i vjerojatno je počelo i prije same pandemije, koja je samo pružila alat više da globalne vođe stisnu čizmom. Doslovno čizmom, jer već godinama slušamo o ideji stvaranja europske vojske, po uzoru na Sjevernoatlanski Savez, ali ni u kojem slučaju pod njegovim zapovjedništvom.
Pročitajte još
Naime, ključni je problem bio da niti jedna europska sila nije bila spremna izdvojiti oko dva posto svojeg proračuna za vojsku. Takvo što je rezultiralo njemačkom vojskom u kojoj, pouzdano se zna, do unatrag godinu dana, najmanje pola tenkova i helikoptera nisu bili ispravni. Ili francuskom vojskom, koja jeste imala strojeve, ispravne i na broju, ali su oni zaostajali čitavu jednu generaciju čak i za nordijskim pametnim zrakoplovima ili tenkovima ili brodovima.
Danas nam je jasno da Europu začas mogu sravniti sa zemljom i Amerikanci i Britanci i Kinezi i Indijci i Turci i Izrelci, naime, ovdje nema ni vojnika ni oružja ni oruđa. Mali džepovi starih, olinjalih ratnika poput Balkana ili Moldavije, ali generalno, ovo je kontinent burzovnih mešetara i profesora.
Sve se to promijenilo od izbijanja pandemije do danas. Prvo osiguravanjem zelenih koridora, potom djelomičnom kontrolom granica unatoč Schengenu i u proteklih godinu dana doslovce panikom zbog povampirenih Sovjeta na Istoku.
Treba kupit bicikl
Mi, pritom mislim ti i ja, mi nemamo nikakvog utjecaja na događaje oko nas. Nas nisu pitali niti na kraju Hladnog Rata, niti u vrijeme pada komunizma, niti u vrijeme Al Qaede, a definitivno nas nitko ništa ne pita od 2018. godine.
Naše je da udahnemo duboko i prilagodimo se novim prilikama. Teško je danas kupovati, bilo automobile bilo bijelu tehniku, bilo hranu, s drugog kraja svijeta, jer osim što je gorivo poskupjelo, Rusija je napustila sporazum o nuklearnom oružju i Kina je najavila da će slati oružje Majci Rusiji u pomoć i da joj tu nitko, a ponajmanje SAD, smije prigovarati.
Vidjeli smo proteklih mjeseci kako je okrutan Istok kada otima teritorij i netko se poput Ukrajine, suprotstavi. Vidjeli smo proteklih tjedana u Siriji kako je okrutan Zapad, čak i kada prirodna nesreća pogodi njihovog protivnika, poput Sirije, koju nije pogodio samo potres kao Tursku, nego i krajnja nehumanost Zapada – samo zato što su im saveznici Rusi.
Mi smo, baš kao prije stotinu godina, na granici dvaju svjetova, ali ovog puta nismo ključni element, kao u vrijeme Franje Ferdinanda, nego smo totalni zapećak koji je tek kamen u cipeli. Zato vas pozivam da razmislite o svojim životnim odlukama, ne samo zato što je danas Čista Srijeda, katolicima dan razboritosti i pokajanja, nego koliko doista možete uživati u prehrani iz restorana, godišnjoj promjeni modnih stilova, nekorištenja javnog prijevoza. U ovoj globalnoj smjeni mi ćemo definitivno izgubiti, samo je bitno pripremiti se i dočekati na noge, kroz koju godinu, kad se novo normalno udomaći.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
