Sanjaju li "građani" električne Hrvate?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Visoki predstavnik Christian Schmidt prošli je tjedan posjetio Goražde. Iz kojih razloga, možemo samo nagađati. Možda je čovjek otišao dolje dati potporu goraždanskim Hrvatima i njihovom predstavniku u Domu naroda Federacije BiH Edimu Fejziću?

Vidno iznerviran, Schmidt je tom prilikom pred kamerama N1 televizije izgubio živce pa je prosuo par jeftinih, populističkih floskula:

"Znači, ovo je za SDA, HDZ, SNSD – oni moraju sjesti i naći način! Neću prihvatiti da se u ovoj zemlji svi samo međusobno okrivljuju. Ne, sjednite i budite konstruktivni. I ja ću demantovati bilo koga i ovo ću shvatiti kao ličnu uvredu, ako neko tvrdi da ne podržavam teritorijalni integritet i da se ne zalažem za narod."

Schmidt je u nastavku, navodno iziritiran "nedostatkom političkog dijaloga" u Bosni i Hercegovini, izjavio: "Smeće, potpuno smeće! Ja ne sjedim, niti stojim ovdje, ja brinem o ovoj državi. Ovo je grad gdje su ljudi izgubili živote i nisam ovdje da bi igrali političke igre."

Ovo jeftino povlađivanje domaćinu, servilno uvlačenje u samoviktimizacijsku matricu bošnjačkog nacionalizma, što je jedan od ključnih elemenata zbog kojeg je ova zemlja zapala u kaos i anarhiju, samo je jedan od pokazatelja narušenog autoriteta međunarodne zajednice koji se, onda, kompenzira na sličan način. Ima li ijedan grad u Bosni i Hercegovini osim Goražda u kojem ljudi nisu "izgubili živote"? I koji zbog toga ne smije biti predmet "političkih igara"?

Mene je ovaj Schmidtov istup podsjetio na jednu urnebesno duhovitu scenu iz filma "Brianov život" ("Monty Python's Life of Brian") britanske skupine Monty Pyton. To je ona scena u kojoj Poncije Pilat, kojega glumi Michael Palin, drži govor židovskom mnoštvu s balkona svoje palače. Što god se siroti i izgubljeni Poncije Pilat trudi biti autoritarniji, to njegove riječi prati sve jači smijeh i dobacivanja iz publike, toliko da se u jednom trenutku čak i Pilatovi stražari počinju smijati. Ili, za one koji nisu možda gledali "Brianov život", Schmidt koji se ukazao u Goraždu me također neodoljivo podsjetio na poručnika Huberta Grubera iz britanske humoristične serije "Allo, allo".

Pogotovo je zanimljivo ovo Schmidtovo: "Smeće, potpuno smeće!" Zamislite, da bi dojam bio potpun, da to Scmidt izgovori onim glasom kojim poručnik Gruber postrojava njemačke vojnike. Schmidt, da bi apsurd bio veći, nakon najava oko izmjena Izbornog zakona ne radi ništa drugo već se imbecilno dodvorava ulici koja ga je nedavno brutalno ismijala pred zgradom OHR-a, ukopavajući se na taj način još dublje u blato u koje je dobrovoljno zašao.

Što reći na ovo? Ovo može proći isključivo kod osoba s memorijom "čovječje ribice" ili pred novinarima koji ovog čovjeka nakon svega doživljavaju ozbiljno. Ima li Schmidt pravo prvi baciti onaj "biblijski kamen" na naše političare? (Koje, naravno, nitko ozbiljan u ovoj zemlji ne smije uzeti u zaštitu.) Nema, jer od naših političara gori su jedino predstavnici međunarodne zajednice, koji čine sve da ova zemlja nikada ne profunkcionira. Radi li se tu o konformizmu ili nečem drugom, manje je važno.

"Prije svega, da budem vrlo jasan, nikada ni sa kim ni u Sarajevu niti negdje drugdje nisam govorio da ću promijeniti Izborni zakon, jer nakon 15 godina političari u ovoj zemlji nisu mogli promijeniti zakon. Molim vas, pitajte njih šta rade! Dosta mi je ove situacije u Bosni i Hercegovini gdje svako okrivljuje svakoga! Prijatelji, ovo nije način da se ide u Evropu! Morate sjesti. Zašto nisu postigli dogovor u Butmiru? Zašto nisu dogovorili Aprilski paket? Zašto nisu usvojili nikakvo rješenje?" izjavio je Schmidt doslovce vrišteći u mikrofon N1 televizije.

Međutim, u njegovoj izjavi nešto nedostaje. Sjetio se Travanjskog paketa od prije petnaestak godina, a nije Neuma. Nedostaje sljedeće: Zašto nisu dogovorili izmjene Izbornog zakona u Neumu? Oko nečega što je višegodišnji kamen spoticanja za bilo kakav politički dijalog u zemlji? Jasno je zbog čega Schmidt nije spomenuo Neum, jer je upravo on otvoreno minirao neumske pregovore, davši signal bošnjačkom "smeću" da ne pristanu na bilo kakav dogovor. Bilo bi smiješno, da nije žalosno.

To bježanje od odgovornosti predstavnika međunarodne zajednice, što traje već duže od dva desetljeća, bilo bi razumljivo da naši međunarodni tutori, konkretno visoki predstavnici, nisu imali gotovo neograničene ovlasti, nešto što u današnjoj Europi imaju možda jedino autokrati poput Viktora Orbana, Vladimira Putina, Tayyipa Erdogana ili Aleksandra Lukašenka. Mogu, na primjer, nesmetano kršiti Dejtonski sporazum licemjerno optužujući druge za "antidejtonsko djelovanje".

U intervjuu portalu Klix, Christian Schmidt hvali nedavnu rezoluciju Bundestaga o Bosni i Hercegovini koja kao da je napisana u Kremlju u Staljinovo vrijeme, rezoluciju u kojoj se u Bosni i Hercegovini zagovara "građansko uređenje", vlažni san bošnjačkih šovena, što je ostvarivo samo uz novi rat i koncentracione logore, što je jasno i zadnjoj bosanskohercegovačkoj budali, ali ne i našim međunarodnim tutorima. Ja ne znam znaju li njemački zastupnici što je konsocijacijska demokracija ili se naprosto prave ludi?

Kada Scmidt govori o "građanima" i "Ostalima", vi naprosto vidite da taj čovjek nema pojma o čemu govori, već govori samo ono što netko želi čuti. Svesti sve etničke zajednice u Bosni i Hercegovini, osim Srba, Hrvata i Bošnjaka, na odrednicu "Ostali", pa ih onda kao na pladnju isporučiti većinskom nacionalizmu, može samo netko tko ne razumije ništa, ili to ne želi razumjeti, netko tko je nasjeo na jeftini vic većinskog nacionalizma, gdje su "ostali" iz preambule Ustava BiH postali "Ostali", a koji po onom vlažnom snu bošnjačkih šovena ne mogu popuniti niti jedan željeznički vagon, za razliku od Hrvata koje je moguće potrpati u dva.

Rezolucija Bundestaga izravni je udar na Dejtonski ugovor i ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine. Ponavljam po stoti put: međunarodni predstavnici nisu u ovoj zemlji zbog nas, već zbog sebe, za što je Christian Schmidt svojim somnabulnim bauljanjima postao ogledni primjer. A ta politička korektnost u koju je sve ovo provizorno umotano, i koja je po mišljenju nekih vodećih svjetskih intelektualaca, od filologa Naoma Chomskog pa do povjesničara Tonyja Judta, rak-rana suvremene civilizacije, nije ništa drugo već puki eskapizam kojim današnja međunarodna politika kamuflira svoju nezainteresiranost i nemoć, pa i loše namjere. I bit će tako sve dok netko u skladu sa svojim neograničenim ovlastima, što formalnim što neformalnim, ne preuzme odgovornost za ovakvo stanje u zemlji, ne tražeći izlike u našem "bošnjačko-hrvatsko-srpskom smeću".

Stoga je Milorad Dodik, da navedem samo jedan primjer politički korektne kamuflaže, apsolutno u pravu kada se protivi dolasku njemačkih vojnika u Bosnu i Hercegovinu, jer su oni tu prvenstveno u interesu zemlje iz koje dolaze - Njemačke, čiji parlament otvoreno zagovara rušenje ustavno-pravnog poretka zemlje u koju šalje vojnike. Dodikova izjava će, pretpostavljam, u nekom od narednih izvještaja visokog predstavnika pred Glavnom skupštinom UN-a biti okarakterizirana "antidejtonskim djelovanjem", da netko tamo u New Yorku ne shvati kako je bosanskohercegovački "car gol". I ne samo to, već i činjenicu da se za sitne pare prostituira uokolo.

U romanu "Sanjaju li androidi električne ovce" Philipa K. Dicka, prema kojemu je Ridley Scott snimio svoj kultni film "Blade Runner", postoji jedan motiv koji se provlači u pozadini priče, a radi se o smeću koje se neobjašnjivo umnaža i koje je nemoguće reciklirati, i čije se eksponencijalno bujanje ne odvija po prirodnim zakonima. E, sada, i Christian Schmidt i cijela međunarodna zajednica trebaju se zapitati kako se moglo dogoditi da u jednoj zemlji poput Bosne i Hercegovine, u kojoj su njihovi puleni imali ovlasti diktatora, moglo dogoditi takvo bujanje "smeća".

To što je Schmidt nazvao naše političare "smećem" iskreno pozdravljam, ali se morao prije toga barem na tren pogledati u ogledalo. Je li se naše "smeće" stvorilo samo od sebe, pogotovo ono najmalignije oličeno u liku i (ne)djelu Željka Komšića, ili je netko ipak odgovoran za njegov nastanak? Naravno, svi u ovoj zemlji moraju porazmisliti i o vlastitom udjelu u tom procesu, ali je najveća odgovornost ipak na onima koji su cijelo to vrijeme u svojim rukama držali i mrkvu i batinu. Je li Schmidt, uključujući i parlamentarne zastupnike iz zemlje iz koje dolazi, tolika budala da je uvjeren u bosanskohercegovačku građansku utopiju u kojoj je, kao u kakvom holivudskom trash filmu, moguć "sretan kraj", a ne ono što smo gledali i preživjeli 90-ih? Odnosno zapitati se sanjaju li, možda, "građani" i "Ostali", koji su samo jeftini derivat "građanske politike", električne Hrvate koji će blejati u skladu s njihovim željama?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.