SDA-luci: Bakir je malo nervozan

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bakir Izetbegović je, baš kao Laki Topalović, mitski lik iz kultnog filma „Maratonci trče počasni krug“, malo nervozan. Ma i nije malo, ali to se tako kaže.

Nakon poraza na lokalnim izborima u Sarajevu, Tuzli, Zenici i Bihaću, Stranka demokratske akcije ostvarila je i u Mostaru slabiji rezultat od očekivanog i pronašla krivce u Irmi Baraliji i Boški Ćavar. Njihov je grijeh, poručuju iz Ulice Mehmeda Spahe u glavnom gradu, ali i iz svakog općinskog i gradskog odbora, što su ostale dosljedne i time, kao, izdale građane i građanke Mostara. To što, istovremeno, nisu iznevjerile ni svoje birače, niti stranku kojoj pripadaju, za SDA je bitno kao i bilo koja druga činjenica, a Bakir Izetbegović i društvo, što valjda znamo, do činjenica drže samo kada im odgovaraju.

Irma Baralija i Boška Ćavar, naravno, nisu izdale nikoga: ni Mostarce i Mostarke koji su HDZ-u osigurali najviše vijećničkih mjesta, ni one što su u parlament najvećeg hercegovačkog grada uveli Hrvatsku republikansku stranku, kao ni birače Koalicije za Mostar i, u većini, Bh.bloka. Ove posljednje prodao je, po ko zna koji puta, Nermin Nikšić koji je, valjda, računao da je bolje žrtvovati vlastite ideale nego trpiti optužbe za izdaju Bošnjaka, Bosne, Hercegovine i ostatka poznatog dijela svemira.

Jedan od problema čelnika SDA i njegovih namještenika je u tome što nikada, ali baš nikada, neće razumjeti da postoje i ljudi i političke organizacije koji ne pristaju na izbor manjeg od dva zla, računajući da je manje zlo i dalje - zlo.

Da su Irma Baralija i Boška Ćavar umjesto što su ostale suzdržane pri glasanju za gradonačelnika Mostara digle ruke za dr. Guzina, ne bi dobile ništa, ali bi izgubile puno, ponajprije kredibilitet da se sutra, prekosutra, nekada, žale na etno-političke koncepte. Pri tome je za njih, Našu stranku i Bh.blok, potpuno nevažno hoće li gradonačelnik biti Hrvat iz HDZ-a ili Bošnjak iz SDA, jer niti u jednom slučaju ne mogu preko Gradskog vijeća utjecati na njegov rad i odluke. U tom tijelu većinu – i to respektabilnu – imaju udruženi HDZ i SDA, a svi drugi im ili mogu malo skakati po živcima ili na sjednicama čačkati po Facebooku.

Histerične reakcije iz SDA pokazuju, uz sve ostalo, i koja je suštinska razlika između građanske države za koju se zalaže Naša stranka i one koju u zadnje vrijeme zagovara Izetbegovićevo društvo dva lica, njegovog i Sekinog.

Da su, kao što nisu, u Mostaru održani izbori po istom principu po kojem se održavaju u sarajevskim općinama, Tuzli, Bihaću, Jablanici ili Posušju, rezultati bi bili manje – više isti: najviše glasova za gradonačelnika dobio bi Mario Kordić, a najviše mandata HDZ. Drugi politički blok po snazi bi bila Koalicija za Mostar koja bi se funkcijama u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti mogla nadati samo pod uslovom da dogovori i opečati koaliciju sa Draganom Čovićem. Takvim raspletom, naravno, ne bi bili zadovoljni u Našoj stranci, ali bi ga, baš kao i ovaj sadašnji, prihvatili. Njima ne treba objašnjavati da se demokratska volja poštuje čak i kada izaziva bolove u želucu.

Uostalom, kada negdje drugo, bilo gdje u Federaciji, većina izabere Bošnjaka za gradonačelnika i vijećnike koji potpuno ili u značajnoj većini pripadaju najbrojnijem narodu, a dolaze ili iz SDA ili iz njenih satelita poput Komšićeve Demokratske fronte, Naša stranka, uz svo nezadovoljstvo, prihvata rezultate izbora bez primisli da demokratsku volju građana ugrožava postizbornom trgovinom, ma koliko im ona bila razočaravajuća.

S druge strane, SDA nema nikakvih problema kada prosta, matematička većina glasa za njene kandidate, ali kada se odluči za nekog drugog, pa još ako je riječ o Hrvatu, Srbinu ili Bošnjaku koji je prvo liberal, socijalista, ma nešto već, pa tek onda pripadnik nacije, e tu ih već hvata ozbiljna nervoza. Dok mi svakoga dana u svakom pogledu otkrivamo da je demokratija poput ljubavi – lijepa dok se čeka – SDA je doživljava kao sredstvo kojim će sebe i samo sebe održavati na vlasti bez obzira na rezultate izbora.

To što mostarski problem zapravo ne postoji, očito ne smeta Izetbegoviću i njegovim megafonima da ga naprave. Sve je, naime, u Hercegovini jasno da jasnije biti ne može: relativni pobjednik izbora je HDZ, dok su nešto lošije, ali znatno bolje od ostalih, prošli Koalicija za Mostar i dr. Zlatko Guzin. Posljedično, svaki rasplet u kojem HDZ ne daje gradonačelnika, a SDA predsjednika Vijeća, predstavlja, eto da upotrijebimo tu tešku i ofucanu riječ, izdaju – izdaju birača i negiranje volje demokratske većine iz dva dominantna naroda u Mostaru.

Ništa drugačije, da otklonimo moguću zabunu, ne bi bilo i da je za gradonačelnicu izabrana Baralija, jer da su Mostarci i Mostarke htjeli da gradom upravlja ona i ima podršku vijećnika, ne bi Bh.blok završio sa duplo manje mandata od HDZ-a ili SDA, odnosno četiri puta manje nego što imaju koalicioni partneri u ilegali.

Čudesna je logika dužnosnika Stranke demokratske akcije: kada oni koaliraju sa HDZ-om na federalnom nivou, a njihovi sateliti sa SNSD-om po općinama Republike Srpke – kao, recimo, Demokratska fronta u Prijedoru – onda je to posljedica realnosti i nekakva investicija u stabilnost. Kada Irma Baralija i Boška Ćavar kao članice liberalne stranke odbiju glasati za gradonačlenika iz narodnjačke SDA – a od toga usput profitira kandidat narodnjačkog HDZ-a! – e onda je to strašnije od najstrašnijeg i daleko gore od, recimo, pomoći SDA da se za gradonačelnika Mostara montira čovjek čija je partija imala malo, samo malo više mandata od Bh.bloka sada. Taj se, pojasnimo, zove Ljubo Bešlić, a HDZ je na pretposljednjim izborima u Mostaru osvojila tek sedam mjesta u gradskom parlamentu!

Baralija i Ćavar su između nacije i ideologije odabrale ovo drugo, a upravo su ideološke i svjetonazorske razlike ono što višestranačju daje smisao. Da je drugačije, da ama baš svi misle kako SDA – i HDZ, da se ne osjećaju zapostavljeno – želi, Irma Bralija bi bila za Guzina, Boška Čavar za Kordića, a Naša stranka imala smisla kao i odluka Nermina Nikšića da umjesto svojih članova i birača sluša Zukana Heleza kojem članstvo u SDP-u ne smeta da se ponaša kao da je DF-u.

Suzdržanost vijećnica Naše stranke jeste, naravno, odgovarala Čoviću, ali još uvijek odgovara i Izetbegoviću. To što je Hrvatska demokratska zajednica dobila gradonačelnika u Mostaru, znači da će dug vratiti prvog zgodom. Ko misli uložiti na još jedan mandata Sebije Izetbegović u sarajevskom KCUS-u mora znati da je koeficijent tanak, ali je, što bi rekli kladioničari, riječ o ziceru. I to sa sedativnim efektom. Naravno, za njenog gospodina supruga.   

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.