Šešeljevo novo ruho

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen", kaže Isus u Evanđelju rulji koja se sprema kamenovati preljubnicu. Ovu dilemu bi mogli u Bosni i Hercegovini postavljati svaki dan, na neviđeno, u sve tri "nacionalne" varijante, u zemlji gdje je lažni moral i licemjerje neka vrsta običajnog prava koje se više i ne dovodi u pitanje. Onima gore dozvoljeno je sve, od korupcije, besramno visokih plaća, pa do toga da "vitlaju" kamenjem oko sebe, dobro pazeći koga će "pogoditi", gledajući da to budu uglavnom oni koji im ne mogu na bilo koji način uzvratiti.

Najnoviji "kamen", barem iz moje perspektive, došao je s pomalo neočekivane strane: iz "ruke" Branislava Borenovića iz Partije demokratskog progresa (PDP). Tog političara sam dosada doživljavao kao jednog od rijetkih "normalnih" političara u zemlji, sve dok se iz kože umjerene i razumne osobe nije pomolila odurna šešeljevska figura.

Poziv na linč

Povod za Borenovićevu reakciju bio je posjet hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića Derventi, gdje je 25. ožujka, povodom trideset i prve obljetnice osnivanja 103. derventske brigade Hrvatskog vijeća obrane, odlikovao ovu postrojbu "Redom Nikole Šubića Zrinskog", i to "za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu". Postrojbu, što je vrlo važno naglasiti, iz čijih je redova poginulo čak oko 650 njezinih pripadnika, među kojima je bilo i oko stotinjak Bošnjaka.

Kako prenosi portal Srpskainfo, Borenović je o Milanovićevoj posjeti, između ostalog, rekao i sljedeće: "Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović danas je stigao u Derventu, ali ne da bi sa vlastima Republike Srpske razgovarao o Trgovskoj gori, nego da odlikuje HVO, koji je rušio Derventu i ubijao naš narod." Jedna slična priča o ratu u Posavini, pa i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, priča o nevinim i miroljubivim Srbima koje su drugi, ničim izazvani, bez razloga ubijali, vjerujem da je besmislena i najzagriženijim fanovima PDP-a.

Raspravljati danas na ovakav način o događajima od prije trideset i više godina, nije ništa drugo nego poziv na linč one šačice, ako ih još uopće ima, Hrvata i Bošnjaka, bivših pripadnika 103. brigade, koji su, usprkos svemu, ostali živjeti u tom gradu. Mogli bismo Borenoviću postaviti pitanje je li bivša JNA, koja se potom na brzinu presvukla u Vojsku Republike Srpske, rušila Derventu, što danas možete provjeriti jednim klikom miša. Tko je do temelja srušio samostan na Plehanu, kulturno-povijesni spomenik prvog reda?

Preko Milanovića na Dodika

"PDP će pokrenuti inicijativu da se Zoran Milanović proglasi nepoželjnim, ali to se ne odnosi na hrvatski narod niti politiku Hrvatske već zvanični postupanje Zorana Milanovića koje se desilo u Derventi i pokrenulo veliki odjeke te jednu vrstu negodovanja i ružnog osjećaja u našem srpskom narodu i RS", izjavio je, također, tom prilikom Borenović.

Borenovićevi i motivi njegova PDP-a su jasni: udariti preko Milanovića na Milorada Dodika. Međutim, raditi to na ovakav način, pozivanjem na linč manjinaca, i to isključivo zbog iskazivanja pijeteta prema mrtvima, ispod je svakog civilizacijskog nivoa, te na svoj način pokazuje sve frustracije republičkosrpske oporbe, koja će, s ovakvom pameću, dovijeka gledati u leđa Dodikovu SNSD-u. Jer nije Milorad Dodik toliko vješt i inteligentan političar, što bi se dalo zaključiti iz njegovih izbornih rezultata, koliko je njegova oporba slaba i raspamećena, što se na najbolji način vidi i iz ovog primjera.

Što je to Milanović toliko strašno izgovorio u Derventi? Da bi apsurd bio veći, radi se o rijetko pomirljivom i uravnoteženom govoru hrvatskog predsjednika, bez ijedne eskapade na kakve smo od njega naviknuti, govoru  kojemu nitko dobronamjeran ne može ni riječ progovoriti. Osim što se Milanović "drsko" usudio otići u entitet koji je u "stopostotnom srpskom vlasništvu", gdje bilo tko drugi nema što tražiti, kako Borenović i slični doživljavaju Republiku Srpsku.

Sramna je šutnja

"Odlikovao sam ovu brigadu zato jer to zaslužuje, zato jer je to davno trebalo učiniti i zato jer je njihov doprinos nezaboravan i velik. Teško ga je opisati riječima. Poginulo je 650 ljudi, poginulo je preko stotinu vaših suboraca muslimanske vjeroispovijesti. To je velika žrtva, ona je dana za obranu doma i države, Bosne i Hercegovine, čiju himnu smo ovdje sada slušali s jednakim respektom kao našu hrvatsku", izjavio je Milanović.

Sramna je šutnja Hrvatskog narodnog sabora i HVO-ovih veteranskih udruga povodom ove PDP-ove difamacije. (Osim ako sam ovo kojim slučajem previdio, pa se unaprijed ispričavam.) Ovo na svoj način govori o odnosu prema "otpisanima", marginalnim ostacima vlastitog naroda, ljudima koji su ostali živjeti na svome, bez obzira na sve borenoviće, suljagiće, džonlagiće ili bajroviće, na sve te preodjevene šešelje ovoga svijeta.

O odsustvu empatije prema tom svijetu, što je izravno vezano uz njihov manjkavi izborni potencijal, što podjednako vrijedi i za Sarajevo i za "njihove otpisane", o čemu ću nešto kasnije, ne vrijedi više ni pisati. Svima njima Milanović je pri kraju svog govora očitao primjerenu lekciju: "Nakon današnjeg okupljanja u Derventi ponovno će nastupiti jedna tiha tuga, praznina i privid prisutnosti kojeg čuvaju duhovni pastiri, katolički svećenici..."

Patriotluk

Sraman je, kao što sam to već i napomenuo, i način na koji je ovaj događaj "interpretiran" u Sarajevu, gdje je Borenovićev istup iskorišten za novu rundu napada na Zorana Milanovića koji je, uz Milorada Dodika, ako je suditi po tim reakcijama, izgleda najveći bošnjački din-dušmanin. Razlog je jasan, i Milanović ga je na neki način i ponovio u Derventi: "Daytonski sporazum je važan bez obzira na Posavinu i Derventu, on čuva i jamči ravnotežu u Bosni i Hercegovini i status Hrvata – ali i Srba i Bošnjaka – i tko god ga dira i tko god se zanosi idejom da nešto 'majstoriše' oko njega, nije na našoj strani i suprotstavit ćemo mu se. Ne silom, jer za to vremena i okolnosti više nema, ali jasnim stavom i drskim odgovorom."

Iz cijelog ovog događaja vrijedi izdvojiti i jedan marginalan detalj, koji se takvim čini samo na prvi pogled: uoči svečanosti obilježavanja obljetnice i mise koja je održana u derventskoj Crkvi svetog Jurja, Milanović je odao počast poginulim pripadnicima 103. brigade na katoličkom i muslimanskom groblju. "Patriotluk", bez obzira radi li se o republičkosrpskom ili onom sarajevskom, koji se kao korov namnožio posljednjih godina, nikada dosada nije učinio jednu ovakvu, ljudsku gestu poput Milanovića, od kojega usprkos tome prave strašilo za "male" Bošnjake i Srbe. "Patriotluk", pogotovo onaj vezan uz političko djelovanje, mogli bismo u najkraćem opisati kao postapokaliptični imaginarij u kojemu vlada manjak empatije i višak histerije.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.