RS - Dodikova oaza u balkanskoj pustinji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Glavna tema u bosanskohercegovačkim medijima posljednjih tjedan- dva bio je "Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske", koji je poslan na usvajanje Narodnoj skupštini RS-a 23. ožujka, gdje je podržan od strane 49 zastupnika, dok je protiv bilo njih 21, što čini komotnu većinu od preko 70 posto.

Reakcije na ovo bile su očekivane, kao i mnogo puta dosada, gdje je cijeli ovaj zakonodavni rašomon pretvoren u nastavak jalovog križarskog rata međunarodne zajednice protiv Milorada Dodika pod krinkom obrane slobode izražavanja, pri čemu je Dodik uspoređivan s Lukašenkom, a Republika Srpska (RS) s Bjelorusijom. Sve se, na kraju, svede na neku vrstu ankete "za ili protiv Milorada Dodika", ne ulazeći pritom u meritum stvari.

Četiri članka

U svim tim reakcijama nitko nije našao za shodno da svoje tvrdnje potkrijepi navodima iz spornog "Nacrta", iako je isti bio javno dostupan na internetu. Nije, dakle, važno što stoji u "Nacrtu", već isključivo to što iza njega stoji većina koju kontrolira Milorad Dodik, pri čemu svi akteri bosanskohercegovačke političke burleske imaju unaprijed formirano "mišljenje", i to po onoj čuvenoj maksimi Prljavog Harryja: "Mišljenje je kao guzica - svi je imaju".

"Uznemirenost" je izazvao samo jedan manji dio "Nacrta", koji se odnosi na "Krivična djela protiv časti i ugleda", uključujući i klevetu. Radi se o četiri kratka članka Krivičnog zakona koji se bave ovom tematikom: članak 208a, koji govori o "uvredi"; članak 208b, koji je najviše i spominjan, a koji govori o "kleveti"; članak 208g, koji govori o izlaganju pojedinaca poruzi zbog vjerske, rodne ili nacionalne pripadnosti, dok četvrti članak, 208d, govori o iznimkama, gdje se izrijekom navodi kako "nema krivičnog djela iz članka 208a i 208b ako se radi o uvredljivom izražavanju ili iznošenju nečeg neistinitog u naučnom, stručnom, književnom ili umjetničkom djelu, u vršenju dužnosti propisane zakonom, novinarskog poziva..."

U članku 208b, o čemu se najviše pisalo, za klevetu je predviđena novčana kazna od 8.000 KM do 30.000 KM. Međutim, ako je kleveta iznesena putem tiska, radija, televizije, putem društvenih mreža ili na kakvom javnom skupu, predviđene novčane kazne kreću se od 20.000 KM do 100.000 KM.

Kriminalno stanje u pravosuđu

Kleveta je prijedlogom zakona, doduše, jako široko definirana: "Ko o drugom iznosi ili pronosi neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je to što iznosi ili pronosi neistina, kaznit će se novčanom kaznom..." Sudeći po ovome, klevetu će biti jako teško dokazati, ali ovdje treba imati na umu kriminalno stanje u domaćem pravosuđu, koje je pod kontrolom vladajućih političkih elita, te ni u kojem slučaju se ne smije zanemariti strah novinara u RS-u, koji su prvi reagirali na donošenje sličnog zakona, gdje su enormno visoke novčane kazne donesene, pretpostavljam, zbog toga da se na učinkovit način, preko korumpiranog pravosuđa, mogu ugušiti nezavisni mediji.

Iz američkog veleposlanstva upozoreno je kako će sličan zakon "koristiti samo vladajućoj koaliciji u njezinim naporima da konsolidira svoju vlast. A išli bi na štetu svih ostalih". Također, tvrde iz američkog veleposlanstva, Dodikova većina na taj način želi ušutkati "nezavisne glasove" u RS-u, "one koji žele izgraditi demokratsku i prosperitetnu budućnost za njezine stanovnike", što bi otežalo građanima mogućnost da pozivaju na odgovornost vlasti RS-a, kao i to da će ovaj zakon omogućiti "nesmetano bujanje korupcije".

Ove tvrdnje nisu potkrijepljene nijednim navodom iz spornog "Nacrta", što je u najmanju ruku licemjerno od strane službenih predstavnika zemlje gdje kleveta, doduše, nije sankcionirana, gdje slobodno možete paliti Kuran ili Bibliju, vrijeđati druge na rasnoj ili vjerskoj pripadnosti, što se smatra "slobodom govora", ali je zato sankcionirana istina, zbog koje se mogu dobiti višegodišnje zatvorske kazne.

Slučaj Edwarda Snowdena

U tom smislu indikativan je slučaj Edwarda Snowdena koji je svojevremeno iznio u javnost brojne informacije koje su teško inkriminirale američku administraciju. Nijednog se trenutka nisu dovodile u pitanje informacije koje je Snowden iznosio, već se isključivo spominjalo to što su one "nelegalnim putem" dospjele u javnost.

Da je Snowden kojim slučajem živio u Americi sedamdesetih godina, imao bi status sveameričkog heroja, dok je danas progonjena zvijer kojoj prijeti doživotna zatvorska kazna ukoliko padne u ruke američkog pravosuđa. To je licemjerje ravno onom iz neslužbenog mota CIA-e, koji je uzet iz "Evanđelja po Ivanu": "Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."

Prema zakonima koji su doneseni u SAD-u nakon fatalnog 11. rujna, građanske slobode su bitno reducirane na račun sigurnosti građana, što je odluka s kojom se možete ili ne morate složiti, što je u konačnici stvar o kojoj mogu isključivo govoriti američki građani,  ali je pomalo licemjerno da se netko s tolikim liberalnim deficitima postavlja kao moralni arbitar širom svijeta, pri čemu otvoreno "žmiri" na slične slučajeve ukoliko se radi o njihovim "političkim favoritima", koji slobodno mogu određivati "posebne tretmane" prema ratnim zarobljenicima kojima se nakon toga gubi svaki trag. Sve je, pa i međunarodno pravo i stanje sloboda, podređeno onom famoznom trumpovskom sloganu "America first!", a ukoliko činjenice baš i ne idu u prilog američkoj politici, tim gore po činjenice.

Novi Dodikov blef

Dodik zasigurno nije inicirao usvajanje novih zakona zbog toga što želi pretvoriti RS u tolerantniju sredinu. On na ovaj način samo prkosi međunarodnoj zajednici, dovodeći republičkosrpsku oporbu u podređen položaj, čime podiže svoj rejting unutar RS-a.

Nakon što je izglasan "Nacrt" u Narodnoj skupštini RS-a, Dodik je najavio zakon kojim će LGBT aktivistima zabraniti pristup obrazovnim institucijama u RS-u. Na novi Dodikov blef, kao po uvjetovanom Pavlovljevom refleksu, odmah su se upecale njegove sarajevske mušterije, a da se nitko prije toga nije zapitao ima li takav zakon uopće smisla. Je li dosada bio dozvoljen pristup LGBT aktivistima obrazovnim institucijama u RS-u? Ne vjerujem. Koji je, onda, smisao sličnog zakona? Ovo samo govori na koji se način Dodik poigrava s međunarodnom zajednicom, jačajući svoj rejting na tuđoj gluposti i nezainteresiranosti.

Ako nekoga na Baščaršiji, ili na Federalnoj televiziji, nazovete uzepeovcem, ustašom ili četnikom, neće vam se dogoditi apsolutno ništa. Možete, čak, u očima drugih samo postati veći "patriot". Međutim, ako to napravite na Trgu Krajine u Banjoj Luci ili na Radio televiziji Republike Srpske, da, nedo bog, nazovete nekoga ustašom, balijom ili pederom, možete se provesti kao bos na trnju. Ne vjerujete?

Najveća noćna mora

U dijelu "Nacrta" koji se odnosi na "Javno izlaganje poruzi ubog pripadnosti određenoj rasi, vjeri ili nacionalosti", u članku zakona 208g, stoji sljedeće:

"Ko javno izloži poruzi ili preziru lice ili grupu zbog pripadnosti određenoj rasi, boji kože, vjeri, nacionalnosti ili zbog etničkog porijekla, seksualnog opredjeljenja ili rodnog identiteta, kazniće se novčanom kaznom od 20.000 KM do 100.000 KM."

Ukoliko se ovaj zakon bude striktno poštovao, RS će postati za vrlo kratko vrijeme najuljuđeniji dio cijele regije, liberalna oaza u balkanskoj medijskoj pustinji. Naravno, to se neće dogoditi, jer se većina zakona u Bosni i Hercegovini donosi uplivom politike u pravosuđe, što je, bez ikakve dileme, i ovdje slučaj, politike kojoj je "mirna Bosna" najveća noćna mora, i u kojoj bi se osjećali, otprilike, kao u onoj pjesmi beogradske varijante Zabranjenog pušenja: kao "usrani bez papira".

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.