Sila&argumenti: Tigrov juriš na vlast

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U buci koja prati veliki povratak Stranke demokratske akcije na vlast u, za sada, Federaciji, ostao je gotovo neprimjećen istup njihovog kandidata za gradonačelnika Bihaća, Hamdije Abdića Tigra. "Znam ja još svašta iz praktičnog dijela, pazi da ne bi osjetio. Mene ljudi znaju svakako, u ovom i onom svijetlu, volio bih da me ti ne upoznaš", rekao je Abdić Elvedinu Sediću iz POMAK-a, također pretendentu na mjesto bihaćkog gradonačelnika.

Zatvorski staž zadivljujuće kratak

Ovu otvorenu prijetnju silom Abdić je uputio uživo: u programu Radio-televizije Unsko sanskog kantona, dakle pred mnogobrojnim svjedocima, kako onima – rekli bi sportski komentatori – ispred malih ekrana, tako i onima u studiju, a bilo ih je uz Tigra, Sejfića i voditelja, još troje.

Kada jedan kandidat za neku javnu funkciju prijeti drugom batinama, onda je to prvorazredni skandal svugdje: u Norveškoj i u Bjelorusiji, u Australiji i u Zimbabveu. E tamo negdje, gdje god, civiliziranost i politička kultura mjere se, između ostalog, i promjenom kandidata kojem nije javljeno da se bori za mjesto komunalnog šefa, a ne za pehar na memorijalnom turniru u kickboksu. Također, tamo negdje, gdje god, ozbiljne, velike političke organizacije ne kandidiraju osobe koje su u praksi pokazale da će između sile argumenata i argumenta sile uvijek izabrati drugo.

Abdićeve ratne zasluge nisu male, sasvim suprotno, samo što je on svojim ponašanjem i u uniformi i u civilnoj odjeći sliku heroja uspješno promijenio u portret nasilnika. Pa tako oko dvadeset sedam puta. Suđen je zbog ubistva generala Hrvatskog vijeća obrane Vlade Šantića, pa zbog reketiranja i maltretiranja – računajući i pucnje u koljena – Nedžada Bajrića, iživljavanja nad Idrizom Felićem, konobarom u kafiću znakovitog imena – „Sky“. Njegov je dosije, da skratimo, deblji od Krležinih „Zastava“, ali mu je zatvorski staž zadivljujuće kratak: za svašta suđen, Tigar je osuđen jednom i to na dvije godine robije koju je, uzgred rečeno, izbjegavao jednako dugo.

Kada Tigra krene piće

U Bihaću i bihaćkom kraju se odavno zna da kada Tigra krene piće – a nije mu nesklon, daleko od toga – slijedi krvoproliće. Sa posljedicama se, međutim, obično suočavaju njegove žrtve, dakle oni što su ga, parafrazirajmo, upoznali u „onom svjetlu“. Suštinski, jedinom pravom.

Jesu li mudraci iz SDA skontali kako je Abdić idealan kandidat i siguran pobjednik ili je Abdiću palo na pamet da malo bude gradonačelnik, a niko mu se u SDA nije smio suprotstaviti, zapravo je nevažno. Oboje je, naime, jednako grozno.

Onaj ko može zamisliti Tigra na mjestu gradonačelnika bilo čega, a pogotovo jednog kantonalnog centra, može zamisliti sve. Istina, ne mora se truditi: bilo je i prije njega, i lijevo i desno od Bosne i Hercegovine, kao i u njoj uostalom, war lordova što su maskirnu uniformu zamijenili odijelom, nišanske sprave naočalama sa hipsterskim okvirom, automatsku pušku laptopom, zadržavajući stari način ponašanja i vjeru u pravilo prema kojem lijepa riječ otvara mnoga, dok lijepa riječ i pištolj otvaraju sva vrata.

To, kako ga je nazvao pokojni novinar beogradskog „Vremena“ Miloš Vasić, „ratničko-patriotsko plemstvo, koje se najvećim delom sastoji od kriminalaca i pljačkaša“ nije uvijek i svugdje nastalo uz političku podršku vladajuće kaste, ali se svugdje održavalo zahvaljujući političkoj podršci vladajuće kaste. Kandidaturom Hamdije Abdića SDA je i u tom užasu postavila nove, uslovno, vrlo uslovno rečeno, više standarde.

Potvrda o nekažnjavanju

Fakultet za gradonačelnike ne postoji čak ni kod nas gdje se visoke škole završavaju pored štangi za striptizete i iznad autolimarskih radionica, ali ipak, čak i kod nas, treba imati neke, kakve – takve reference za upravljanje gradom. Od svih, Tigar ima dvije: mjesto stanovanja i čvrstu volju. Sve ostalo mu fali računajući i, recimo, potvrdu o nekažnjavanju.

To što se SDA odlučila za Tigra – ili mu je samo odlučila ispuniti želju – prirodan je nastavak stranačke prakse prema kojoj su ratne zasluge bile i ostale opravdanje za mirnodopske zločine svake vrste, od trgovine uticajem do pucanja u koljena, od uzimanja mita do sadističkog iživljavanja, dok je članska iskaznica uvijek više vrijedila od svih dokaza prikupljenih u istrazi.

Ako je, dakle, ergeli stranačkih kabadahija bilo sve dopušteno jer su, zaboga, bili borci, zašto bi Tigru bilo nedopušteno da se igra gradonačelnika? Pitanje je, naravno, retoričko, kao što bi bilo i ono o tome koliko herojskih djela opravdava reketiranje, ucjene, zlostavljanja, nasilje…

Kada je prije nekoliko godina Tomislav Karamarko, brzogoreći predsjednik one Hrvatske demokratske zajednice čije je sjedište na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma rekao da su u toj zemlji pred zakonom jednaki svi osim bivših branitelja koji su povlašteni, on je progovorio jezikom Bakira Izetbegovića. Tu pravnu praksu SDA je usvojila davno, dok ju je aktuelni predsjednik demonstrirao svakodnevno. Nema, drugačije rečeno, njemu važnog člana SDA kojem broj dana u rovu nije anulirao sve i jedno djelo za koje se, inače, ide na robiju. Sasvim suprotno: odabranima je ratni staž poništio sva kršenja zakona, te omogućavao karijerne uspone i dodatno akumuliranje moći, bez obzira na broj krivičnih djela.

Nema ničega neobičnog u tome što je SDA odlučila da za mjesto bihaćkog gradonačelnika kandidira Hamdiju Abdića. Bit će neobično ako pobijedi. Tigrov eventualni izborni uspjeh će govoriti ili da Bišćani i Bišćanke strahuju od sjene ratnika ili da je glasanje bilo tajno samo u teoriji. No, to su sitnice kojima se, u slučaju za njih povoljnog raspleta, neće zamarati ni Izetbegović ni Abdić. Neće, vrlo vjerovatno, ni građani i građanke Bihaća. Oni će imati većih problema sa svojim gradonačelnikom sklonim i teškim riječima i nanošenju još težih tjelesnih povreda.  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.