Štelu našu svagdanju daj nam danas

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Potrovala se djeca na izletu, Golfom se zaletio u ogradu KCUS-a, Mijenja se zakon o profesionalnim vozačima, Pojeftinila svinjetina, Aluminij najavljuje razvoj gotovih proizvoda, Nestaje vlašićki sir... Ovo je tek nekoliko naslova s domaćih portala proteklih dana i moram vam priznati, teško je bilo pronaći neke ozbiljne životne priče koje se ne dotiču Željka, Dragana, Mile i Bakira.

Zašto mi je ovo neobično? Prije nekoliko dana čitao sam temu na redditu gdje su mladi raspravljali o odlasku iz Bosne i Hercegovine. Mladi ljudi. Oni koji ne čitaju udarne teme s naših njuz portala, oni koje ne zanima raspodjela mjesta u Oružanim snagama BiH, zapošljavanje konstitutivnih naroda u MUP HNŽ-a, imenovanje poslanika u Dom naroda, izbor hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Mladi ljudi ipak vide probleme našeg društva, uznapredovalu korupciju, nepotizam pri zapošljavanju, mladi su ljudi svjesni da bez obzira kakvu školu završe, mjesta za posao mogu naći samo u piljarama i kafanama. Postoji čak jedna interna šala mojih mladih Čapljinaca, što god postignu ili naprave u životu, kažu da im je "sredio Smiljan Vidić". Dakle, bez obzira o čemu se radi, polože vozački ispit, nađu pet maraka na pločniku, obraduje im se kakva kuca ili maca u parku, sve im je sredio Smiljan.

Nema to nikakve veze sa Smiljanom

Makar je prije koju godinu proglašen najboljim gradonačelnikom regije, nema to nikakve veze s njim. Mladi se isprva šale s društvenom realnošću da je gotovo nemoguće uspjeti bez ili ozbiljnog truda, obično nekoliko puta težeg rada nego je normalno, ili bez štele.

Koju godinu kasnije, pogotovo ako do posla teško dođu ili nađu loš posao, te šale prijeđu u tiho, a potom i glasno gunđanje. Već redoviti odlazak na sezonu prvi je korak nečega neminovnoga – tek koju godinu kasnije mnogi od njih odlaze. U Srbiju ili Hrvatsku, u Tursku ili Austriju, u Njemačku ili Irsku... jel, i dalje.

Nije štela sinonim za zapošljavanje ili neke najobičnije javne usluge. Štela je u nas potrebna za razna povjerenstva, štela ti je potrebna za inspekciju, a evo odnedavno vidimo da ti je štela potrebna i za službeni posjet europskih dužnosnika, ili štela u Središnjem Izbornom Povjerenstvu BiH.

Međutim, u tek pokrenutoj predizbornoj proceduri niti jedna stranka nije čak ni upozorila na pretjeranu štelu, a sumnjam da ćemo i do izbora čuti neki suvisli plan za uklanjanje štele iz društva.

Jer ono, ne znam kako će država nakon ovih izbora ionako upitne legitimnosti moći dalje, a da ti Mario Kordić mora sredit djevojku, da ti Salem Marić mora sredit hladovinu pod balkonom, ma da ti Benjammina Karić mora sredit večeru oko 19h, da ti Draško Stanivuković mora srediti pajceka za krizmu djeci...

Balada disidenta

Mi ćemo i ovu predizbornu kampanju izgubiti pričajući o našima i njihovima, o nepostojećim poduzećima, o zračnim lukama s kojih ne polijeće nitko, uz nezaobilazne bajke o borbi za medije, pravosuđe, zdravstvo...

Ali štela ne može preko noći dovesti specijalistu u bolnicu. Ali štela ne može preko noći stvoriti profesionalnog vozača vlaka. Ali štela ne može preko noći roditi kontrolora letenja. Štela ne može roditi ni arhitektu čije zgrade neće pucati, primijetili ste kako je u proteklim potresima pucalo samo ovo iz vremena štele.

Niti jedan radnik, svježe naučen, mlad, pun zanosa i volje da radi, neće ostati ovdje dok god su na našim naslovnicama ljudi koji se kite lentom svetog Đorđa ili dijele lekcije iz antifašizma, ili prepucavanje o tome tko je otputovao u New York naprasno, a tko u skladu s Daytonom...

Djeca vide, djeca slušaju, djeca rastu uz vaša mrgođenja i prigovaranja, uz vaša prepucavanja. Ta ista djeca čim stasaju, odlaze i šire o nama sliku da nismo dobro mjesto za ulaganje, ambijent za rad, da smo lijeni, bezobrazni...

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.