Zar je moguće zaboraviti politiku?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ponekad nema ljepšega od življenja u multikonfesionalnom društvu. Kako kaže južnoafrički humorista Trevor Noah, ove godine dočekali smo neobično poravnanje koje bi se moglo slobodno nazvati vjerska Coachella. Ove godine gdje se god okreneš, netko je postio, jer u kratkom razdoblju događaju se mjesec Ramazan, Pesah, a tu su i oba vazma: i Uskrs i Vaskrs. Od svih političkih previranja najznačajnije je tko ozbiljnije posti.

Naime, proteklog tjedna mogli su se zadesiti zajedno postači iz pravoslavlja, katoličanstva i islama, i ako su se baš zadesili skupa prošloga petka, teško biste uočili razliku između njih trojice, jer kako je čak i najblažim postačima katolicima po Drugom Vatikanskom Koncilu, prošlog petka bio Veliki Petak, sva tri postača bila su jednako umorna, blago nervozna, ali i ponosna na svoj vjerski duh.

Stoga je sasvim razumljivo da je politika posljednjih nekoliko dana presmiješna.

Bonbonske ovlasti

Evo primjerice, Schmidt je konačno primijenio bonske ovlasti, ali svi se zezaju kao da je u najmanju ruku pokrenuo bonbonske ovlasti. Čak su se i katolici u Korizmi odrekli slatkiša, tako da bonske ovlasti, kao i bonbonske, u ovom trenutku više ništa ne znače. Kasno je sada za politiku.

Jednako takav je i odgovor Milorada Dodika na bonbonske ovlasti i sankcije proizišle iz istih – eto neće Srpska još šest mjeseci inzistirati na vraćanju ovlasti kojih po međunarodnom pravu nije ni imala, samo uzurpirala. Čak se i srpska oporba posljednjih dana ismijava sa Dodikovom Narodnom Skupštinom koja je već nekoliko puta išla s mjerama piškit ću, kakit ću. Te bit će Agencija za lijekove, te neće. Te bit će Sudski i Tužiteljski Savjet, te neće. Te preuzet će ovlasti nad imovinom, te neće.

Dodik se posljednjih tjedana ponaša baš kao u onom vicu seoska učiteljica kad uči klince bontonu, pa iziđe, pokuca, uđe, kaže dobar dan, i tako nekoliko puta, sve dok joj jedna curica ne kaže: De učiteljice, šta si se uz**bala, jal uniđi, jal iziđi!

Kakvo sad krvoproliće?

Evo da je sve veselo, nitko se više niti ne uzbuđuje zbog prosvjeda u Banjaluci. Kažu, zabranili im da nose ruksake, a opet ću se vratiti na postače, svatko normalan zna da pravi Srbin nema šta nositi u ruskaku kad se posti, osim boce vode. Drugo, nema apsolutno nikakve šanse da ijedan pravi postač napravi nered u svetim danima, dakle, i mjere i sami prosvjed tumače se kao jedno veliko lajanje na mjesec.

Prosvjedi se rade usred zime, kada ima suhog mesa, i kad noći dugo traju, kad su mjeseci dugotrajnog mraka potamnili ljudsku psihu, kad se najlakše ugrijati bakljama i skakom i vikom. Zato je najpoznatija revolucija ona Oktobarska, pa kad ste eto čuli za Augustovsku revoluciju. Niste i nećete.

A mi iz novije povijesti znamo da ovdje ne može proći ni Aprilski paket, a kamoli Aprilska revolucija. Dakle, samo lagano, sveti su dani.

Dani ponosa i slave

Ne samo da su dani sveti, nego su i dani ponosa i slave. Nakon obilježavanja trideset godina Hrvatskoga Vijeća Obrane, red je obilježiti i trideset godina Armije Republike Bosne i Hercegovine. I onda, jednostavno, pored aktualnog posta u sve četiri dominantne konfesije, imamo i svečarske dane koje isto ne treba kaljati nekakvim tamo privatnim problemima.

Ovog mjeseca nitko ne viče kako je ulje skupo, nitko ne kuka kako su pekarski proizvodi drastično smanjeni za iste novce, nikome nije stalo do cijene goriva, jer gladan nećeš hodati, nema veze što je skuplje, posti se.

Fadil kad propovijeda o ekonomiji, nikoga nije briga, samo svakoga dana iftar opali po minutu dvije kasnije. Više nikoga nije briga.

I to je ta ljepota života u multikonfesionalnom društvu. Dođe to doba kad nikoga nije briga što Mariupolj pada pod pritiskom Rusa, što sankcije bole samo nas u Europi, što je cijena kvadrata dostigla uncu zlata. Nikoga jednostavno nije briga. Ima jaja, nešto su manja ove godine, ali jednako se tucaju. A za koji dan bit će i baklave.

O izbornim reformama, o podjeli imovine, o sankcijama, o izlasku Rusa iz PIC-a, o svemu tome ćemo kad prođu blagdani. Ili što bi rekao Marić u GV Mostara: ako može bez vijećničkih pitanja dok je Ramazana.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.