Kad je bal...

Sve pali!

Spalimo nešto društveno korisno – spalimo aluminijev oksid ilitiga glinicu. Spaljujmo otpad umjesto da ga gomilamo na Uborku. Spalimo predizbornu zapaljivu retoriku i spržimo ovu vlast koja nas spaljuje već trideset godina.
Kolumna / Kolumne | 26. 02. 2020. u 10:10 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svake godine u ovo doba krene frka koga su spalili ove godine. Lani, jel ono lani bilo, kad su Komšićev lik palili u Čapljini, ove godine u Imotskom gay par s bebom.

Mene iskreno ne dojmi to što su zapalili koga god da su zapalili, čujem da je ove godine bilo i paljenja extraordinary and plenipotentiary Martinu Mlinarević, znači oduvijek su u nas vještice spaljivali, a pod vještica se podrazumijeva bilo koja crvenokosa osoba koja se ne plaši muškaraca. A Martina se ne plaši.

Mene zanima taj um koji smišlja koga treba spaliti. Znači, osjetiš potrebu da budeš svojevrsna moralna vertikala društvu na način da ćeš osuditi nekoga na spaljivanje. Činjenica da je godinama Rimokatolička crkva nastojala biti ta moralna vertikala koja odlučuje o stupu srama, no među nama Slavenima to se nije najbolje implementiralo.

Sama činjenica da mi volimo spaljivati personificirane predmete i da toliko ljubimo vatru je poganska u svojoj osnovi – naime, značajan broj slavenskih božanstava imao je veze s vatrom.

Počnimo samo od boga sunca Svaroga (u slobodnom prijevodu nebo-boga) i njegovih alter ega: sina mu Dažboga/Dajboga koji s neba dažde plamenom ili unučića svarožića, malih plamenih jezika božanske naravi i porijekla. Pa Ognjenka čije su osobine vremenom pripisane Djevici Mariji.

Obožavanje plamena u ovom dijelu svijeta mene zapanjuje, budući da Slaveni slove kao za mirne narode (ja, eto baš smo se mi miroljubivo sukobili devedesetih).

Toliko naopačke postavljenih stvari u jednoj najobičnijoj tradiciji mesopusnog utorka. Uostalom, što ti znači da te jedne godine spale wannabe Slaveni: jedne su godine u Čapljini spalili lika koji je neodoljivo podsjećao na Božu Ljubića, to je bilo prije nego su mu povjerili mandat u Saboru pa HNS mandat.

Dakle, baš kao i bog Svarog, iziđeš, zađeš, u intervalima sline za tobom. Tako će napaćeni Slaven u intervalima kao za Svarogom, i za svarožićima Komšićem, Ljubićem, Mlinarević...

Savršeno arijansko koljeno

U mom rodnom kraju ove godine pak odlučili su spaliti veliku Corona Extra. Nevjerojatna je panika i oko respiratorne bolesti, netko reče tisuću ljudi umrlo od novel korone, svi nose maske, stotine tisuća umrlo od AIDS-a i nitko da stavi kondom.

Panika, urnebesna panika, nemaš nigdje kupiti maskica. Koji će ti klinac maskica? Udahneš jednom zaraženi zrak, kapljica se zalijepi na maskicu, udahneš sljedeći put, kapljica uleti u usta s maskice. Nikome i dalje ne pada na um prati ruke, recimo poslije pišanja.

Ne plašim se ja korone koliko se plašim rukovanja s ljudima, uvijek krenem s razmišljanjem, kad je piš'o jel opr'o ruke!? I sad se ja počešem po čelu, jel se to kaže kurcem*u*čelo (kasni mi tipkovnica sa zvjezdicama).

Kada je pak korona virus u pitanju, moj intimni rasizam i nacionalšovinizam je u strahu. Znači, dosad smo se plašili Žutih, gdje god vidiš Azijata, bjež'! Nebitno jel lik iz Singapura, Japana, Koreje. I šta ćemo sad kad je epidemija izbila u Italiji?! Kako da ja razlikujem superiornog Arijevca od sebe.

Ah pa da! Kao nomadne Roberto Benigni u La vita e bella: perfektno arijevsko uho ili savršeni arijevski pupak... Zamišljam sebe kako po gradu zagrćem kosu ženama što kašlju ili generalno skidam ljude koji šmrču da vidim imaju li savršene arijevske osobine, je li ih pogodila kraljevska korona bolest.

Jedino tako ćemo biti sigurni, odcijepiti zračnu luku Mostar, Međugorje, ukinuti Gospina ukazanja, svadbe subotom i nastavu u školama, plus javno pilatovsko pranje ruku.

PN: Bh. mitologija ukratko

Posljednji put kada su wannabe Slaveni palili u mesopustu nešto beskorisno i štetno bilo je 2014. godine, sedmoga dana u veljači mjesecu. 

Itada spališe elitu pa već sljedeće izbore iziđoše i izabraše iste te svoje mini bogove, svarožiće hadezejčiće, svarožiće esenezdejčiće, svarožiće izetbegoviće (oni su jedini istinski familias bogovi u našoj mitologiji, prvo, mandat im je vječan, recimo Genjcu, drugo, Svarog Alija ima svarožića Bakira, a treće, dolaze u raznim oblicima, hajd ti eto razlikuj Peruna Komšića od Veleža Džaferovića, ja vala po priči ne mogu).

A ovi u strahu od novog spaljivanja, još manje napraviše nego do tada. Ono, atrofirala vlast i skleroza se proširi na sudstvo i tako redom.

Znači, ako ćemo da spalimo, što spaljujemo ono što nam zla ne čini?! Spalimo nešto društveno korisno – spalimo aluminijev oksid ilitiga glinicu.

Spaljujmo otpad umjesto da ga gomilamo na Uborku. Spalimo predizbornu zapaljivu retoriku i spržimo ovu vlast koja nas spaljuje već trideset godina. Mislim, stvarno je vrijeme za nešto novo na lomači, umjesto baba Jaga i svarožićā.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close