Zbogom, žohari!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

(Neću vas smarati ekologijom ovoga puta, ali samo zato što mi je YouTube prolupao.)

Ima već dva tjedna, plus-minus koji dan, meni ovaj servis za video streaming nudi samo ratnohuškačku tematiku, srpske teorije zavjere o Kosovu i Jugoslaviji, hrvatske budnice o crvenom fići i kninskoj trobojnici, i na kraju nezaobilazna tema kako su Turci dali ime Srbima i Hrvatima (Sırp ve Hırvat), kako su izmislili srpsku zastavu i slično.

Ovo me je zabrinulo budući da nisam kliknuo na tab 'U trendu' još od ponovljenih izbora u Stocu, budući da me tamo čekaju Stoja, Lepa Brena, Deen, Severinin Rođeni i zvjezdice Pinka, Granda i ostalih antitalent šouououoooo ljeto nam se... A ne, nije to.

Pregledao sam svoj history, optuživao ženu da mi je šupala po mobitelu, brisao keš memoriju, uklonio kolačiće, reinstalirao aplikaciju YouTube, prestao s Gogom i Bendžijem komentirati dnevnu politiku, postao paranoičan u radnom vremenu (inače sam paranoičan bio samo navečer), guglao sam 'Kesić 24', 'puppies', 'kitties', 'Derek', 'Galaxy flip', 'Ava Addams'... ništa nije pomoglo. Moj YouTube je zatrpan ratnom tematikom.

Ostaje mi samo vjerovati da netko planirano servira napetosti ovom napaćenom narodu.

 Lako je tuđim kupcem gloginje mlatit

(U nastavku ću malo jugonostalgičiti i karikirati pa eto možete skrolati ako ne znate za sarkazam.)

Znači, lijepa Jugoslavija. Znalo se da je okružena BRIGAMA (Bugarskom, Rumunjskom, Italijom, Grčkom, Austrijom, Mađarskom i Albanijom), a za sve ostalo, tu je bio drug Tito. Ako ima puno nezaposlenih muževa, otvoriš kakvu gvožđar'ju ili alatn'cu, ako je mnogo nezaposlenih žena, ne ginu trikotaža il' keksara. Plaća nije bila bogznašta, ali za što ti je realno trebala: na TV-u bila dva kanala (u novije doba), na radiju Amsterdam u sitne noćne sate, u piljari bio kupit jedan kruh, jedne zemičke, jedna čokolada Galeb, mlijeko u kesi, Bronhi bombone, cigare si mogao birati po preferenciji riječnog sliva.

Nije ni za goriva trebalo, išlo se samo u babe na selo, a pezejci i stojke bi ionako posrkali sve što utočiš u njih pa nisi ni mogao daleko.

Danas je teško znati da vani negdje postoji 21. stoljeće, da ljudi pričaju sa zvučnicima, putuju kruzerima, skupljaju aeronautičke milje. No ima jedna gora briga. Kućna jedna, obiteljska. Ako imaš samo kćeri, nemaš puno briga: nek malu Bog, Allah, Jahve pogura zdravljem i nek nađe nekog što ne tuče ni nju ni djecu.

Ako imaš sina... Moja sućut. Prvo majmuna moraš naučiti da se ruke peru poslije pišanja, a prije jedenja i ne obrnuto. Potom da ne podriguje i prdi dok jede. Potom da je škola potrebna ukoliko nađeš sutra posla van kafića ili bauštele. Ili ako i ne nađeš, da znaš što aritmetiku, što geometriju. Pa da se oženi pristojnim čeljadetom što kuha i pere i čisti i pegla pogotovo, jer majmun je ionako nesposoban sam jaje ispržit. I sve to i još mnogo toga kad postigneš s njime, ovo ti počne rat podmećat.

Pa lako je Željku i Bakiru i Draganu, nijedan nema majmuna doma dok im šćeri ne dovedu zetove. Nemaš magarca dok nemaš zeta, to svi znaju, ali ja se onom Miletu čudim, što će njemu ratnohuškačka priča kad Igora jednoga kući ima. Kakav on Eresegzit zaziva, kad je i onaj novosadski Exit klincu za uši pao. Ako je onoj trojici svejedno, neće njihovi sinovi ratovati, radi Igora, Mile, nemoj. Mislim, i mene radi, ja ne znam ni praćkom pucati, a kamoli tandžarom. Jednostavno nemoj.

OK, Google, ja nisam odavle

(Neću duljiti ni sa Zabranjenim pušenjem. Iz naslova, Pišonja je poginuo 1992. u Sarajevu, a Žuga je umro u Metkoviću 2016. ostalo guglajte)

Ali avaj, kad pogledam Dnevnik, to je tek k'o ono pred Top listu nadrealista ranih devedesetih. Još prošlog tjedna ocepljenje, unatrag dva dana su se posvađali oko parcela i međe, a već dan kasnije krenula je ocjena ustavnosti Ustavnoga suda.

I ja sam također da se u Ustavni sud postave samo domaći suci, naime, stranci u našim sudištima su kamen spoticanja jer ne razumiju temelje domaće sudske prakse: rimsko pravo i slavensku pravnu praksu, previše su na razini nama nesvojstvenih i neprirodnih anglosaskih vanzemaljskih moralnih vrijednosti. Ali domaćim sucima možemo prepustiti samostalni rad tek onda kada ćemo moći biti uvjereni da je riječ o ljudima čija je moralna vertikala na razini Danijela Bote, a stručno poznavanje, tj. horizontala na razini jednog Muselimovića ili Pobrića. No, na našu svakodnevnu žalost, VSTV muku muči s pitanjima ravnim brizi o sinu majmunu što ga treba dobro oženit, kako onda i razmišljati o vrhovnom tijelu za ocjenu ustavnosti da može biti samostalno. Možeš se nadati samo da ćemo ga dobro udati, po mogućnosti za kakvog suca iz što dalje zemlje, da nikad nije čulo trača o nama.

Već dobrano razočaran pričama iz Dnevnika posegnem za kakvim opijatom iz terapeutskih razloga, a onda se sjetim: hej, pa izborna je godina! A ja se taman pomirih s mobilizacijom.

Dobro je, YouTube, možeš mi vratiti mace i igrice i recenzije mobitela, jer ako vama u Guglu nije dosad jasno da Vukanović drži do pravoslavlja u Crnoj Gori koliko i Mile do svojih deset ranijih referenduma, onda ne znam što se trudimo. Pa ipak je riječ o entitetu u kojem ljudi kupuju u Stanivukovićā, a na izborima zaokruže Mileta. Nigdje logike, da znaju zbrojit dva i dva, još bih im prijetnje i doživljavao ozbiljno. Uostalom, ni oni se sami ne doživljavaju. Stanivuković se uslika s četnicima i onda ti nije jasno jel on podržava što su Sarajlije ukinule ulicu Đede Kecmanovića ili... Nego, Gugle, u nas ti prodaju troslojni i četveroslojni tariguz, ali taj papir što se brišu usta u izbornoj godini, taj i u Violetinim laboratorijima još dokučuju.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.