Tabla je ravna ploča

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Savez Komunista bila je institucija oko koje se vrtio mali svemir, mikrokozmos, posljednje Jugoslavije. SK je jednako strašan sinonim za prosječnog čovjeka koliko su bili mali plavo-bijeli topolini, u nas poznati kao fićeki, sa plavom rotacijom na krovu – nemoćni, ali su utjerivali strah u kosti, jer ako naljutiš osobe iz plavo-bijelih fićeka, sutra će ti pred kuću doći crne volge i to je to.

SK je i danas strašan sinonim na Zapadnom Balkanu jer je dobar dio tih bivših komunista ušao u strukture SDA, SNSD-a, HDZ-a BiH i danas također vladaju, oni ili njihovi bližnji nasljednici.

U mom društvu SK je jednako strašan sinonim i dan-danas, jer obilježava prosječnog zastupnika Sdfa, kojemu je na usnama patriotizam, a zapravo su najstrašniji instrument za manipuliranje masama. Pazite, samo igrom slučaja SK se poklapa sa slovima jednog bivšeg kolege novinara, a moji poznanici dobro znaju da svaki moj raniji kolega koji je otišao u politiku meni za trajno postaje 'bivši' – samo jer se prodao za daljnje manipuliranje mase. Kada se dogodi neki kolega novinar koji je otišao u politiku i istinski se bude borio za prava čovjeka, njegov/njen primjer postat će iznimka u mojem pravilu.

To je kod mene jednostavno, profesionalna deformacija u obliku defamacije. SK je samo slučajno poklopljen s inicijalima kolege novinara koji je davno postao bivši, još onomad kada mi je ukrao prilog i objavio ga na Deutsche Welleu, a pogotovo kada je ustvrdio da lik obučen kao sveti Nikola planira pokrstiti muslimansku djecu, ili kada je objavio u montaži izmanipuliran snimak i podmetnuo ga kao dokaz da su Srbi srušili Sabornu crkvu svete Trojice u Mostaru.

Da sam ja SK, nemam neke osobite želje. Pokazao sam to nebrojeno mnogo puta kada sam odbio promijeniti ovaj posao, makar ovako loše plaćen i lišen svakog digniteta u nekom širem društvenom krugu opterećenom nevidljivim staklenim zvonima, u kojima svatko živi svoj isključivi ksenofobični svijet. Ali ipak, čisto hipotetički, recimo da sam ja jedan od tih bivših kolega, da sam SK, u svom strašnom duhu te dvoslovne skraćenice koja desetljećima ovdje predstavlja sve strašno i paranoično, od OZN-e preko UDBe i sličnih malih fićeka koji su željeli postati crna volga. Jer to je svijet jednog tipičnog SK. (dakle, samo slučajno istim slovima kao bivši drug koji svojim djelima jednako opravdava tu mrsku skraćenicu)

Da je babi ona stvar...

Kažem, što bih da sam ja SK?! Je li, da je babi ona stvar, bila bi muško. Da je babi ona stvar, bio bi majka.

Da sam ja SK, ja bih iskoristio povijesnu činjenicu da je na mjesto današnjeg Španjolskog trga onomad bio harem, konkretno Ahmed-age jer ga je on uvakufio i danas bih time zavađao dva naroda, tražeći isključivo imovinsku korist za Islamsku zajednicu. Da sam ja SK, ja bih također zanemario da se harem na tom istom mjestu ranije zvao tek groblje, jer su tu prije njega ukopavani kršćani, o čemu postoje zapisi i u lokalnim vjerskim arhivima, a o istom je pisao Karlo Drago Miletić u svojim knjigama.

Da sam ja SK, ja bih također zanemario činjenicu da je taj isti harem okupator Austro-ugarska Monarhija oduzeo, ekshumirao, upravo iz razloga jer ga je Ahmed-aga onomad bio uvakufio. To je kad jedan okupator oduzme od drugog, ranijeg okupatora, ni ti ni ja ni vi ni mi nemamo od toga ništa osim ružnih sjećanja. Ali da sam ja SK, ja bih recimo zanemario činjenicu da tu već desetljećima nisu ni groblje ni harem (a zar to nije isto).

Da sam ja SK, ja bih optužio Hrvatsko Narodno Kazalište za nacionalšovinizam, jednako kao i svetog Nikolu, samo zato što se tako zovu. Pritom bih zanemario na desetke bosanskih narodnih pozorišta širom zemlje, koji bi istom logikom trebali biti nacionalšovinistički jer nose nacionalni, a ne državni predznak (što je bosanskohercegovačko, da smo sasvim jasni). Konkretno bih zanemario činjenicu da je HNK Mostar osnovao nitko drugi do Velimir Pšeničnik Njirić, moleći i kumeći u vremenu beznađa i mržnje, ne bi li se mladost, a i zrelost, nečim drugim zabavila doli ubijanjem i siromaštvom.

Ne bi li se zabavila nečim humanijim. To nije bilo tko, to je čovjek koji je bio Dundo Maroje, koji je bio Balkanski Špijun, baron Lenbach, koji je živio na daskama MTM-a, SARTR-a, Pozorišta u Prijedoru... u filmovima Tale, Moj brat Aleksa ili Gosti iz galaksije Arkana. Znači, zanemario bih da je tu 'Hrvatsko' bilo samo ime kojim je Njirić pokušao prodati ideju umjetnosti brđanima koji su maštali o logorima Herceg-Bosne. Majke ti, tad da otvoriš javno-privatnu farmu krava, morala se zvati Hrvatsko Govedo. Ali ja bih i to zanemario. Jer mi se može.

Ja bih da sam SK zanemario i činjenicu da samo u aktualnom repertoaru tog istog HNK Mostar stoje tako nacionalšovinistička djela podjele, kao što su: Noć s Aleksom, Ivice Buljana i Marka Tomaša, jer i Aleksa i njih dva su nacionalšovinisti, normala, ili Isus, sin čovječji od Halila Džubrana jer svi znaju da je Halil istaknuti hrvatski nacionalšovinista i klerofašista, ili Identitluk Tanje Miletić-Oručević i Dragana Komadine, jer svi koji nismo čuli za Amina Maaloufa dobro znamo da su njih dvoje nacionalšovinisti. Ali nisam, doista nisam.

Da sam, ali ipak nisam

Da sam ja SK, kao što je li, ipak nisam, ja bih zanemario činjenicu da je na nedavnoj tabli primijenjen isti recept kao na golubici ispred Gradske vijećnice, kao samo su jedni ovdje za mir i suživot, a ovi drugi su samo za getoizaciju i progon i zločin u svakom pogledu. Na isti način, sjetite se samo teatra koji je tada napravljen 'golubicom' jednako neodobrenom od gradskih tijela vlasti, da bi golubica odletjela u zrak netom nakon postavljanja, izazivajući strah (na latinskom teror označava neizmjerno snažan i paralizirajući strah kod čovjeka, užas, stravu). Golubica je tu i danas kao podsjetnik na mir i suživot samo na papiru i sve ostalo kad je papir u ladici.

Da sam ja SK, ja bih recimo ustvrdio da je onaj tko je postavio Golubicu pred Gradsku vijećnicu zaslužan i za fekalije na tabli o Mevlani. Neutemeljeno, bez ikakvih dokaza, samo na osnovi vlastitog viđenja, vlastitog ksenofobijom obojenog viđenja ispod prizme kakva je stakleno zvono nacionalšovinizma i mržnje pod kojim živim. Da sam ja SK, ja bih tako ustvrdio da nas Mevlana sve pokušava osunetiti samo jer se tako zove. Znači sve po mjeri istih onih ljudi koji iznova bude memoriju na nekadašnji Lakišića harem, a isto tako su zdušno zaboravili Kapetanovinu svih ovih godina jer ovo nije insteres isključivo imovinskog, nego produhovljenog karaktera, suživota i tolerancije.

Da sam ja SK, ja bih ustvrdio da je isti onaj tko je postavio tablu kasnije došao i sam je porušio i išarao, jer odakle ovdje ikome dokazi o bilo čemu, ovdje se već desetljećima vodi rat stavova i ideja, a ne činjenica.

Da sam ja SK, ali hvala Bogu eto nisam član Saveza Komunista, nisam novinar koji se prodao za dizanje ruku za privatne interese pod krinkom borbe za nacionalno očuvanje. Nisam ženomrzac koji ih sve karakterišem zmijama kamenjarkama, ja sam samo jedna liberalna budala koja vjeruje u činjenice prije ideja, ja sam zapravo jedan od onih rijetkih koji vjeruju da je Mojsije na dvije ploče koje je skinuo s oblaka zapravo prvi čovjek koji je na tablet daunlodao sadržaj s klauda.

I slobodno me sada okolo šerajte, kao i do sada, pod oznakama nacionalšovinizma i odio fidei i kako već me uokolo ne šerate, ja sam naviknuo na to da me blate i pljuju unatoč mojem dugogodišnjem angažmanu i naobrazbi, jednostavno, oni među nama koji pokleknu prodaju se u politiku, a ja evo i dalje stojim čvrsto na kiši vašeg pljuvanja i ponižavanja – novinarstvo je jednostavno to, poziv, a ne posao u kojem te vole i cijene. Ali netko će morati zapisati i reći, čisto da ostane zabilježeno za buduća pokoljenja. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.