Trump & mi: U Americi, kažu, jedu pse

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hajmo se sada svi malo smijati i usput praviti budale.

Kandidat Republikanske stranke za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Donald Trump, je u debati sa suparnicom iz Demokratske stranke, Kamalom Harris, kazao kako ilegalni useljenici koje ona, kao, štiti, jedu kućne ljubimce Amerikanaca. Mislio je, vrlo vjerovatno, bijelih Amerikanaca, a nije, sasvim sigurno, na iguane i pitone, već na cuke, mace, zeke, ptice…

Nekada davno, bilo je proljeće 1992. godine, mediji pod komandom Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića su objavili kako rahmetli Mirza Delibašić i pokojni Davorin Popović u sarajevskoj Pionirskoj dolini lavove hrane „srpskom decom“.

Prelazak preko granice ruba pameti

I tada smo se, je li tako – tako je, smijali, ne računajući da postoje, stvarno postoje ljudi koji vjeruju da su košarkaški genij i pjevač „Indexa“ preko ograde dodavali bebe zatočenim kraljevima džungle.

Donald Trump, međutim, zna da će za njega glasati oni što su, čim je debata završila, u podrume sklonili rotvajlere i sijamske mačke, a zeke zaključali u kaveze u kojima su nekada kreštali veliki papagaji.

Nije njegova budalaština o psima i ilegalnim useljenicima prvi prelazak preko granice ruba pameti, daleko od toga: ona je samo najkarikaturalniji i nama korisni primjer za podsjećanje kako smo nekada bili ispred ostatka svijeta koji se baš potrudio da nas dostigne.

Uostalom, Trump je i prije prvog mandata obećavao da će spriječiti useljavanje u Ameriku, ubrzati iseljavanje američkih vojnika iz raznih krajeva svijeta, članicama NATO-a ili uzeti više para ili SAD ispisati iz alijanse koju je stvorila... Sada, dok se nada drugoj rundi stanovanja u Bijeloj kući, najavljuje skori kraj rusko-ukrajinskog rata, novu blokadu useljavanja i još štošta od čega, da se ne lažemo, neće biti ništa. Kada bi imperije mogli ugroziti demokratski procesi i biračka sklonost da, parafrazirajući Arsena Dedića, kada već biraju, izaberu najgore, imperije ne bi niti postojale.

Jezik Donalda Trumpa

Bosna i Hercegovina, kao što znamo, nije imperija. To što je samostalna, ne znači i da je zbilja suverena, a to što se već skoro trideset godina ne puca, nije dokaz da je mir ikada izbio. Ništa od toga nije bilo i ostalo smetnja da se i u politici i o politici govori jezikom Donalda Trumpa, bez obzira na posljedice koje kod nas uvijek mogu biti gore nego u SAD-u. Kod njih je jedna tura ludila okončana upadom rulje u Kongres, dok bi ovdje mogla planuti kakva skupštinska zgrada.

Kao što nema nikakve suštinske razlike između Trumpove izmišljotine o useljenicima i kućnim ljubimcima i one beogradsko-paljanske o Kinđetu, Pimpeku, maloj djeci i gladnim lavovima, e tako je nema ni između obećanja o, recimo, brzom i nadasve jednostavnom završetku rata u Ukrajini i svega što mi slušamo iz godine u godinu, a posebno često i glasno prije izbora, općih ili lokalnih, sasvim je svejedno.

Po čemu je, dakle, drugačije Trumpovo mahnitanja o pomirenju Moskve i Kijeva u roku čim postane predsjednik od svih Dodikovih najava mirnog razdruživanja entiteta u Bosni i Hercegovini?

Entiteti i Zapadna Njemačka

Kakva je, ali tačno, distinkcija između njegovih, normalno Trumpovih, prijetnji da će Amerika napustiti NATO i prijetnji reanimacijom Herceg-Bosne koje, istina sve rjeđe i sve tiše, izgovaraju Čovićevi formalni i neformalni glasnogovornici?

Šta to nije isto u raznim, redom nerealnim obećanjima republikanskog kandidata za korisnika Ovalnog ureda i Komšićevog – i ne samo njegovog – zalaganja za interventni prelazak sa etničke na građansku reprezentaciju što, treba li reći, ne podržava preko četrdeset posto stanovnika Bosne i Hercegovine, Ured visokog predstavnika i administracija SAD-a, bez obzira na to ko i kako predsjedava tom zemljom?

Možemo se, tek da pokažemo koliko je veliki svijet zaostajao za nama, vratiti i u prošlost. Recimo, u onu prvu poslijeratnu izbornu godinu u kojoj je slogan Silajdžićeve Stranke za BiH bio „Za Bosnu i Hercegovinu bez entiteta“ ili onu u kojoj je bivši čelnik Socijaldemokratske partije, Zlatko Lagumdžija, trabunjao o Federaciji kao Zapadnoj Njemačkoj koja će, kao, usisati Istočnu, odnosno Republiku Srpsku, pa eto i u svaku u kojoj je Dragan Čović tvrdio da će se, jer on tako kaže, izborno zakonodavstvo uskoro i bez muke promijeniti, pa tako dvadeset sedam puta.

Kazao i slagao

Svijet u kojem je politika bila ozbiljan posao za ozbiljne ljude i u kojem se nije bukvalno shvatalo da u demokratiji svako može birati i, to posebno, biti biran, nestaje u direktnom prijenosu. Populizam cvjeta, lidere i liderice velikog formata smjenjuju ksenofobi, homofobi i slični socijalni i moralni ateisti, svi redom spremni govoriti biračima ono što žele, a ne ono što bi morali čuti, ma koliko im se to ne sviđa.

Mi, dakle, više nismo, kako se to već kaže, ispred svog vremena. Ono što se činilo kao posebnost BiH, širi se poput virusa od Austrije do Amerike. Razlika je, međutim, u tome što će njima s njihovim budalama biti nešto gore, a nama s našim ostati trajno očajno.

I zato se mi ne trebamo smijati nikome, pa ni kandidatu za predsjednika zemlje u kojoj, kako je kazao i slagao, useljenici jedu pse. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.