Tulum za kraj
Mi nismo došli zbog rezultata....
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Eto, još danas i završava se europska kampanja Zrinjskog. Možda će ova riječ kampanja nekome zazvučati pompozno, ali činjenica je kako niti jedan naš klub do sada nije otišao ovako daleko u Europu, odigrao pritom četrnaest utakmica i promijenio praktično tri godišnja doba – počevši sve još tamo u srpnju, kada je u paklu ljeta odigran ključni dvomeč protiv Urartua. I nakon duge vožnje, putovanje završava upravo danas, na pragu zime, pritom ostavivši iza sebe tri mjeseca jeseni, u kojima se igralo protiv respektabilnih europskih momčadi, od kojih su se neki do sad mogli vidjeti samo na televizoru.
Dakle, možemo slobodno reći kampanja, iako ostaje dojam kako je dosta toga u toj kampanji odrađeno stihijski i nabrzaka, kao da je plasman u Europu, makar toliko željen i najavljivan, pomalo zatekao uspavane strukture kluba, naviknule na easy sleazy premijerligaške standarde, a koje se tek trebaju struktuirati i brojčano i kvalitativno prema standardima kakve Europa traži. Što se toplo nadam da hoće, jer drukčije se može samo nazad. A nazad ne želimo, zar ne?
Zagrizite budućnost!
U budućnosti je svakako nužno, ukoliko se želi ponoviti ovakve kampanje, zašto ne već dogodine, napraviti kvalitativne iskorake u svim sferama, od organizacije i brendiranja kluba, pripreme utakmica i svih sadržaja koji pod utakmicu spadaju, pa do bolje transfer politike, gdje pojačanja za Europu neće biti samo kozmetička i, realno, neupotrebljiva. Toplo se nadam kako će se iz ove sezone izvući neke velike pouke, jer tu smo, između ostalog, da učimo.
Pročitajte još
Naravno, tu je i vječno pitanje stadiona, kojeg UEFA na neku čudnu foru i ove godine trpi, jer su vjerojatno urađena konkretna približavanja njezinim standardima, ali onaj glavni standard – komfor navijača ostaje na najnižim granama. Nije se puno promijenio od 1957., a tada su se još uvijek kao nova kupovala auta sa kurblom i letvom volana koja bi vozača usmrtila i pri tek malo jačem sudaru.
Danas su standardi sigurnosti i udobnosti potpuno drugi svemir, auta se ne hlade jednostavnim otvaranjem klapne ispod vjetrobrana, nego imaju klimu, a u Mostaru i dalje navijači danima prije utakmice grozničavo gledaju vremensku prognozu ne bi li nekako ugledali sunce, jer znaju da im u suprotnom slijedi tuširanje ili barem mokro pod guzicom. Da ne spominjemo buru, neadekvatne ulaze kojih je standardno premalo za velike utakmice i sve ostalo što bi nam oduzelo i previše vremena, a pada pod navike koje teško nestaju. Neće se valjda svake godine pred europske nastupe Mostarci pitati – hoćemo li smjeti igrati ovdje ili moramo negdje drugo?
Hajde, vrijeme je da se krene...
Da skratim – Mostarski Europski će postati tek smjehotresna fraza ne bude li se ozbiljno i brzo krenulo u rekonstrukciju stadiona – izgradnji potpuno nove istočne i, isto tako nužne, potpune rekonstrukcije zapadne tribine, jer su već i najzagriženiji navijači i oni koji i u svemu lošem vide uvijek i nešto dobro, počeli škriputati zubima i govoriti kako je krajnje vrijeme da infrastruktura barem zakuca na vrata 21. stoljeća. Uostalom, valjda netko u Zrinjskom vidi kako lokalni rival ovih dana zatvara stadion sa sve četiri strane, pa čak i to kako je kod Veleža trava bolja i zelenija, pa ako ne za Europom, nije baš uputno kaskati za gradskim suparnikom.
A ja ću dodati – ako smo na stadionu konačno dobili mogućnost da pišamo kao ljudi, valjda ćemo uskoro dobiti priliku i sjediti kao ljudi, bez straha da će nam bura i kiša sjesti za vrat., bez straha da ćemo ostati bez stolice jer smo, eto, stigli tek pola sata prije utakmice i da nećemo morati preskakati dvadeset ljudi da ipak negdje spustimo dupe. Jer, kvragu, nije više 1957., nego 2023., a uskoro i 2024.! Stadioni su mjesta za obiteljska druženja, za pojesti, popiti i provesti se, a ne mjesta za pokupiti jaku prehladu ili kostobolju.
Putovanje za pamćenje
Vratimo se ukupnom dojmu. Ne, nisam očekivao ništa spektakularno – za prvi izlazak u grupno natjecanje izuzetno teški i respektabilni protivnici realno su Zrinjskom ostavljali ulogu lopte za napucavanje i tko god je to pomislio ne može ga se kriviti. Jednostavno, nismo nikad bili u prilici ozbiljno odmjeriti snagu sa najjačima. I kako možeš znati, ostaje ti samo ili slijepo navijati ili se unaprijed plašiti.
No, upravo zato ovu prvu pravu europsku kampanju treba gledati izrazito pozitivno – HŠK Zrinjski je odigrao tako da ga nitko nije rezultatski rasturio, nikome nije bio ta famozna kanta, pritom je izreklamirao sebe više nego ikada. U jednoj preteškoj grupi krenuo je kao u bajci - ostvario neočekivanu, ali epsku pobjedu protiv AZ Alkmaara, koja je odjeknula nogometnom Europom i automatski se upisala na vječnu listu epskih preokreta, stalnu statistiku koja će se vaditi kada god netko u budućnosti nekoga preokrene, a na kojoj za koju godinu uopće neće biti važno na kojem mjestu je na kraju završio koji klub.
Velikim, teškim slovima ostat će upisana pobjeda, vrtit će se godinama golovi iz te utakmice i euforija na stadionu, a djeca će ponavljati prezimena igrača – Bilbija, Kiš, Ćorluka, Hrvanović...Tih 0:3, pa onda 4:3 ostat će vječni svjetionik jednoj generaciji, koja će prepričavati potomcima taj epski dan i pokazivati prstom na poziciju i govoriti sinovima i unucima s kojeg mjesta na stadionu je poletio prema dolje kada je Kožulj zabio za pobjedu. I kako je grlio koga je stigao i kako je u toj eksploziji emocija u trenutku pomislio kako nema važnije stvari na svijetu od toga i kako nema jačeg momenta od trenutka u kojem te jedan gol odvaja od zemlje i šalje u zrak, prema nebesima.
Imat će se štošta prepričavati potomcima
Da samo to izdvojimo, ovogodišnja europska kampanja Zrinjskog zapravo je, usprkos završetku prije proljeća, dobitna kombinacija. Samo ta utakmica dovoljna je za zaključak – drama! A bilo je tu još toga – epski izlazak na travu jednog engleskog stadiona i junački boj protiv Aston Ville, uz konstantnu podršku navijača koji su kolijevku nogometa (i navijanja) podsjetili načas što to bješe ljubav. I navijanje. I ona epska šansa u režiji Tičinovića i Bilbije koju skida najbolji vratar svijeta, Martinez. I onih 0:0 do praktično zadnjeg napada domaćih. Pa onda utakmica doma protiv Legije u kojoj je Zrinjski nezasluženo ostao barem bez remija.
Zapravo, sve suprotno očekivanjima onih koji su očekivali brodolom za brodolomom. I onu kantu za napucavanje. Čak i u ovim zadnjim utakmicama kada je umor postao očit, kadar načet, a Borac u ligi počeo opasno odmicati, Zrinjski nije ni od koga rezultatski potopljen. Da, nedostajalo je žara, akcije i napada, ponekad je izgledalo kao da se ne zna što se uopće i hoće u tim utakmicama, ali 2:0 i 1:0 su porazi koji ne peku. Pogotovo jer i navijači ne ostavljaju sumnju – sad je naše prvenstvo važnije. Pogotovo jer je izrazito teško igrati jedan dan u kaljuži, a sutra na urednoj travi, pa opet u kaljuži, pa opet na terenu iz snova.
..ali nismo se došli ni samo zajebavat'!
I? Što ćemo večeras? Pa, proslavit ćemo! Rezultat je važan, ali nije ni najbitniji. Tim bolje bude li prilike da se stavi pozitivan pečat na kraj! U goste Mostaru i Zrinjskom stiže trenutno druga momčad najbolje, najskuplje i najkvalitetnije lige na svijetu, legalan kandidat da u gužvi u kojoj su Arsenal, Liverpool, Manchester City i Totenham na kraju možda i osvoji Premiership. U goste nam stiže stručnjak najvećeg kalibra, Unai Emery. U goste nam stiže momčad koja je neki dan tukla Guardiolin City, a nakon toga i Artetin Arsenal.
I mi ćemo se „potući s njima“, vjerujem, i na terenu i na tribinama, pokazati opet njihovim navijačima koji već par dana pune pubove, restorane i kafiće u gradu kako i ovdje živo srce bije za klub i nogomet i kako nam je i čast i zadovoljstvo da su tu i da i oni nas poštuju, i kao rivale i kao zaljubljenike u istu igru.
I opet će se pisati o Mostaru, o HŠK Zrinjskom i o jednoj zemlji, Bosni i Hercegovini, u kojoj ne da nije sve tako crno ili sivo, nego je tako lijepo da valja ovdje opet doći. I kao turist, a nadam se, sve češće i kao navijač, jer i mi smo Europa i svake godine ćemo ovdje gledati Europu. I to duplo!
Toplo se nadam, što se Zrinjskog tiče, opet najmanje sedam domaćih utakmica.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
