Uteče Međeđa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Posljednjih dana kreću pripreme za školu, tradicionalni ritual zaduživanja roditelja da bi se dijete spremilo za novi razred. I sad, dok je proteklih godina češće bilo riječi o kupovini knjiga koje su u Bosni i Hercegovini realno preskupe zbog preko nekoliko razloga, ove godine naglasak će biti na nespretnosti domaćih vlasti.

Sve češće vlasti su spremne izdvojiti sredstva za nabavku udžbenika u osnovnim školama, tako evo od ove godine i u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Ipak, ne može ni tu bez ali. Vrijedni i odgovorni roditelji već su ranije kupili ili polovne knjige ili čak nove knjige, uzeli su i radne bilježnice koje se ionako ne mogu koristiti polovne... Vlasti su, tradicionalno, pričekale predizbornu utrku da ponude rješenje za desetljetni problem domaćih roditelja. Povrh svega, prekasno su se sjetili te će opet biti po starom – knjige neće stići na vrijeme jer su kasno naručene.

Sve to navodi na razmišljanje o ružnoj domaćoj pojavi – da se obrazovanje stavi u posljednji red potreba građana. Ali onda se pitaju kao – što nam odlaze?!

Ponos samo pred izbore

Proteklih dana dosta se govorilo o našem ponosu, Lani Pudar. Evo su joj dali i stan, istina, velim, lako će Lana za stan, mogu se umorne ruke i noge srušiti na bilo kojem mjestu, pa i na klupi, kako vidimo posljednjih dana na viralnim slikama o vatrogascima širom Balkana. Lani nisu pokazali neki papir, neku lokaciju budućeg bazena, nekakav bager što kopa rupu za njezin bazen...

Evo dok ovo pišem, domaćem ponosu pridružila se osim ribice, kako je Lejla zove, i Lejla Njemčević (još uvijek na rang listama Tanović). Naime, ovaj naš drugi ponos službeno je zauzeo prvo mjesto na svjetskoj rang listi mountain bikerki. To vam je praktično Novak Đoković u svijetu ženskog biciklizma. Čuli ste za Noleta?! E sad, Lejla ima i stan, ali ipak joj štošta nedostaje. Baš kao i Lani.

Domaća politika, to su ova tijela vlasti koja smo ovlastili da upravljaju našim novcem i u naše ime donose zakone, oni vam baš kao i kod knjiga za osnovce u HNŽ-u, podobrano kasne. Jesu li blago zaostali ili se samo prave glupi, ne znam. Ali je činjenica da čekaju predizbornu kampanju da Lani dodijele gradski stan, da čekaju predizbornu kampanju da kupe knjige osnovcima, a vjerojatno čekaju neku predizbornu kampanju da izgrade profesionalnu biciklističku dvoranu. Kakve veze ima dvorana s Lejlom?! Kako nema. U jednoj profesionalnoj biciklističkoj dvorani ne bi se samo gradili budući olimpijci, budimo krajnje iskreni, biciklisti se izlažu životnoj opasnosti kada vježbaju na magistralnim cestama kao Lejla, nego bi i mountain bikeri također imali senzorske dvorane, imali bi praćenje vitalnih funkcija dok vježbaju, mogli bi tu i drugi klubovi provjeravati zdravlje, ne bi nam mladi nogometaši, košarkaši i rukometaši umirali iz čista mira.

A eto, recimo da za nekakvu profesionalnu biciklističku dvoranu nema novca. Ali evo ja živim nedaleko od jedne ledine, na kojoj s vremena na vrijeme istovaruju smeće. Ledina ne služi ničemu nego uzgoju žohara i mrava, te korovskih trava. Mrtva je od silnih otrova bačenih na njoj. Ali uz minimalno ulaganje ova bi se ledina mogla pretvoriti u sjajnu BMX stazu, a BMX staza je opet i motocross staza i jedno vuče drugo, imali bismo još ponosa. Kad je Lana bila mlađa, razgovarao sam s gospodinom Đedovićem i rekao mi je da u klubu imaju i većih talenata, ali je Lana posebna jer ima duh olimpijca. Olimpijski duh se ipak gradi. Ali se ne gradi ako nemaš uvjete za to.

Zemlja zaboravljenih talenata

Baš kao zakašnjelo rješavanje 'Laninog' bazena, baš kao zakašnjelo kupovanje knjiga osnovcima. Ova vlast je prilično zakašnjela, zaostala, kada su u pitanju potrebe mladih ljudi. Imamo u Mostaru još jedne svjetske prvake. Jeste li čuli za CERIT?! Jeste, to su ovi klinci s robotima, svjetski prvaci u robotici. U kontaktu sam s njima već nekoliko godina. Nebrojeno mnogo puta bili su pred dilemom da napuste natjecanja.

Nisu oni tek tako pali s Marsa. Tu su godine timskog rada, učenja, vježbanja, silnih odlazaka na natjecanja na kojima bi bili neuvjerljivo 50. ili slično. Gdje je ta vlast ikada omogućila neki STEM inkubator?! Ovdje se protive zakonu o digitalnim nomadima jer majke ti, šta će nam to.

Isto kao Lana, isto kao Lejla, isto kao CERIT Mostar, bit će kasno sutra da im dajemo išta. Knjige su se trebale naručiti krajem prošle školske godine, a ne pred izbore. Ravnatelj policije se trebao birati prije silnih tuča po mostarskim ulicama, a ne pred izbore.

Ljudi, ne živi se pred izbore. Svaki dan se živi. I neće nikakvih stomarakajednokratnepomoći nezaposlenima pomoći. Neće nikakav nekorišteni stan pomoći. Društvo se gradi s nule. Sjećam se kada smo prije šest ili sedam godina razgovarali o gradskom stanu koji bi bio preuređen za potrebe promocije grada, tu bi, naime, živio kakav renomirani umjetnik koji bi svojim knjigama ili slikama ili nečim sličnim promovirao Mostar.

To nije ideja ni moja ni Mirka Božića – to smo i mi naučili od Renaata Baretića i sličnih umjetnika koji tako rade već godinama. Ali se naše vlasti svega kasno sjete.

Mostar je dom vjerojatno najviše pisaca na broj stanovnika – je li to onom metodom 'ne piše talentiran, nego onaj koga život ne mazi' ne znam. Hercegovačko-neretvanska županija je dom vjerojatno najviše mladih glazbenika na broj stanovnika. Vidimo da je dom i brojnih drugih talenata, recimo inženjerskih. Sportskih.

Ali svih ih se vlada kasno sjeti. Jednom pred izbore. Ili nikad. Možda ni tad.

Pa eto, ako se pitate što nam mladi odlaze. Pitajte Aminu Kajtaz. Ja se nekad pitam što nam i Lejla Njemčević ili Lana Pudar još nisu otišle. Ja bih im halalio. Ne zaslužujemo mi njih. Oni su barem pet koraka ispred nas.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.