Vatreno krštenje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zajedno, zajedno, zajedno! U više navrata istaknuto da je akcija smaknuća Edina Gačića izvedena zajedno, praktičnim „zaboravljanjem” nadležnosti – idemo raditi ono što čini sva policija u svijetu, uloviti bjegunca.

Kažem smaknućem jer zar ste očekivali drugi ishod?! Ne zato što je naš Rambo nesretnim slučajem pogođen, nego jer nitko drugo nije niti planirao napraviti. Ono što me žalosti jest da domaći pravosudni i kazneni sustav nije sposoban zadržati osuđenika iza rešetaka, do potpune reformacije i resocijalizacije. Jer to je humanizam. Lako je smaknuti, to su i nacisti po kratkom postupku činili. Bosanskohercegovački kazneno-popravni sustav je: ukoliko si nezgodan slučaj, smrtna kazna. Što je katastrofalno, jer nema temelj u zakonu, koji ne poznaje smrtnu kaznu.

Nisam ipak ni pozvan niti želim kritizirati nakaradno domaće pravosuđe utemeljeno na frankensteinskim slavensko-anglikanskim etičkim i pravnim normama, međusobno nerijetko kontradiktornim, do mjere da nerijetko ne znaš je li optuženi nevin dok mu se ne dokaže krivica ili je pozvan da pobijanjem dokaza dokaže pravednost ili nešto sasvim treće. Sve rezultat još žalosnijeg hibrida uvozno-domaćeg sudstva kojim zamazujemo ono najžalosnije, ratne zločine u kojima uistinu nitko nije potpuno nevin.

Likvidacija, čarlifikacija, tetavioletacija

Mnogo je posljednjih mjeseci pravnih farsi upalo u oči domaće javnosti, od nekih ničijih sinova Dženana ili Davida, jer da su nečiji, davno bi se pronašao metak za njihovog ubojicu. Po kratkom postupku, u razmjeni vatre, došlo bi do likvidacije. Zamisli termin, likvidacija, mrtvo-hladno izgovoren u mikrofone.

Nije poginuo Gačić u razmjeni vatre, nije stradao, ubijen je, likvidiran. Sam takav pojam kao opravdanje postavlja dva razreda, dvije kaste domaćeg društva, one koji imaju pravo biti likvidirani i njihove dželate. E sad kad podvučemo crtu pod Dženana i Davida, izgleda da doista postoje oni kojima je dopušteno likvidirati. I ne lajem ovo, pas, radi sela, ne radi Davida ili Dženana, ne dao Bog radi Edina serijskog ubojice. Što ako se sam sutra komu zamjerim?! Ima li me pravo likvidirati?!

Pobogu, ja bih radije suđenje.

Nevesinjski pandur

Opet spominjem zajedno, zajedno, zajedno. Godinama već tvrdim kako ne može ovakva policijska rascjepkanost davati rezultate. Policajci su postali lokalne kabadahije, a što je najjadnije, oni nisu čak ni krivi za to. Postoji ona stara priča u Hercegovini da policajac mora biti iz Nevesinja. Nema ona temelje u činjenici da su Nevesinjci božanski pošten narod, izravni potomci Salomona mudroga i pravednoga.

Ne, nego ako je policija po nadležnosti podijeljena na županijice i drot ćera lupeža sa Širokog do Žovnice i tuten je lupež na slobodi jerbo sad iđe nadležnost neretljanski drotova... Pa eto, haj'ti spriječi kriminal, mito i korupciju u takvom sustavu. U Mostaru drot Mostarac, odrastao sa svakim, dobar sa svakim, kome on bolan da piše kaznu za pogrešno parkiranje. Na Doljanim granični policajac maksimalno iz Gabele, tuten, preko Neretve na drugu bandu, miljon puta prepis'o zadaću od tebe, kako će ti on prekopat gepek od golfa da nađe travurnu u podnici.

A da je, brate, Nevesinjac na Doljanim, a Čapljinac u Pologu, a Gruđanin u Čepikućam... nastavi niz... k'o da bi on i s kim rastao, ikom kroz prste progledao, igdje zaboravio okačit tiket, ikog zaboravio pretresti. Znači, nema to veze ni s mitom niti s korupcijom, nas uče po balkanskom nepisanom bontonu da se u komšijinu kesu ne zavlači ruka i to je dakle stvar kućnog odgoja – ne može domaći policajac branit od kriminala, mita, korupcije, obavljati inspekcijske poslove u tvojoj butigi, a znate i ti i on koja mu je pita najdraža, kakve čarape nosi, skupa ste cure naganjali u srednjoj.

Zajedno, dakle. Bolna točka domaćeg pravosudnog sustava je što pravilnik o zaštiti od požara nije isti u Federaciji BiH i Republici Srpskoj i Brčko distriktu. Što, kad krene iz Trebinja požar, ne može te dokačiti u Federaciji jer nije nadležan?! Isto je i s kriminalom.

Mala plava knjižica

U zemlji koja se još nije suočila s migranskim seobama opasno se igrati nadležnostima i malo je nedostajalo da Gačić bude katastrofa epskih razmjera. Loše je što smrtna kazna de iure ne postoji, ali de facto je tu. Ali svi možemo odahnuti da nema Gačića više. Zašto mi to ipak ne ulijeva povjerenje kakvo bih trebao imati?!

Zato što i ovu policijsku akciju podigli su mediji, a ne pravosuđe. Da se pitalo pravosuđe, imali bismo još jednu pravdu za Dženana i pravdu za Davida. Zato što se oni gotovo pa hvale likvidacijom, to je znak potpune taktičke, fizičke i akcijske nespremnosti, nepostojanje plana za krizne situacije, nepostojanje protokola. Majka mu stara, trebam li svaku tjednu kolumnu pozivati na istu stvar – trebamo jasna pravila, ne tumačenja, trebamo jasne zakone, podzakonske akte, pravilnike, paragrafe, članove, stavke. Nedvosmisleno, ako je netko okrenuo 122, da se zna gdje će zazvoniti, da je razgovor automatski snimljen, lociran sugovornik, odgovoreno na poziv patrolom ili što već treba. Silni doktori i magistri kriminalisti, zar ne mogu sastavit jednu malu knjižicu taksativnih pravila, da se ne moraju kasnije komesari i načelnici hvaliti kako su „zaboravili” nadležnosti i samo radili svoj posao.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.