Zmija koja guta vlastiti rep

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iskren kao pijev ptice izveden na pištaljci lovca.

Tennessee Williams, Mačka na usijanom limenom krovu

Istina je neusporedivo solidnije sredstvo dezinformiranja od laži.

Viktor Ivančić, Radnici i seljaci

Fantomsko udruženje redatelja i redateljica BiH uputilo je prije mjesec dana pismo premijeru Federacije Nerminu Nikšiću u kojem su se osvrnuli na aktualno stanje bosanskohercegovačke kinematografije koja je trenutno na "čekanju" zbog poznatih događanja od prošle godine. Međutim, od premijera ni mukajet, pa su se redatelji ovih dana putem "objektivne" Federalne televizije obratili javnosti.

"Objavljujemo ovo pismo u cijelosti sa željom da ubrzamo prijeko potreban dijalog u cilju rješavanja nagomilanih problema. Poštovani premijeru Nikšić, nakon godinu i dva mjeseca djelovanja aktuelne Vlade Federacije BiH i nade da ćemo uspostaviti funkcionalan sistem te napokon dobiti moderan filmski centar, sa žaljenjem moramo primijetiti da je kinematografija opet postala talac nejasne kulturne politike te dovedena u najgoru situaciju u zadnjih 20 godina", stoji u pismu.

Da nije smiješno, bilo bi tužno

Pismo su potpisali Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Pjer Žalica, Aida Begić, Dino Mustafić, Tanja Miletić Oručević, Nermin Hamzagić, Ines Tanović, Alen Drljević, Srđan Vuletić, Alen Šimić i Nedim Karalić. Da nije smiješno, bilo bi tužno, jer su većina spomenutih redatelja bili potpisnici famoznog pisma ministrici kulture Sanji Vlaisavljević i premijeru Nikšiću, zbog kojeg je učinjen pravni presedan i praktički zaustavljen rad Fondacije za kinematografiju.

Uspjeli su, čak, u dogovoru s ministricom Vlaisavljević, postaviti svoje igrače, odnosno igračice u Upravni odbor Federacije, kršeći sve pozitivne propise, zbog čega je ministarstvo čak mijenjalo i pravilnik. Pravilnik predviđa da na mjesto u Upravnom odboru Fondacije mogu konkurirati samo filmski radnici s višegodišnjim iskustvom, koji shvaćaju svu kompleksnost filmske industrije. Od ovog pravila su, o čemu "redateljice i redatelji" šute u svom pismu, izuzeti pravnici. Zamislite bolnički pravilnik po kojemu operacije na srcu smiju izvoditi isključivo kirurzi s višegodišnjim iskustvom i - pravnici.

Zbog čega su u današnjem bosanskohercegovačkom društvu pravnici neki nadljudi, koji mogu obavljati i poslove o kojima pojma nemaju? O tome u pravilniku ništa ne piše, iako je i malom djetetu jasno o čemu je ovdje riječ: unaprijed su izabrani članovi Upravnog odbora, a onda se pravilnik prilagođava njima, što je postalo nekom vrstom običajnog prava u jednom kapilarno korumpiranom društvu.

Precijenili vlastiti značaj

Društvo, odnosno društvance redatelja, želeći pretvoriti Fondaciju u vlastiti bankomat, po uzoru na 2000-te, očito su precijenili vlastiti značaj, pa opleli po Trojci. Društvo je oplelo i po Josipu Merdži, HDZ-ovu kadru, zamjerajući Nikšiću zbog toga što je glasao za njegovo postavljenje: "Filmski autori i autorice i dalje ne ostvaruju svoja zagarantvoana autorska prava, jer je na najodgovorniju poziciju Instituta za intelektualno vlasništvo postavljen direktor koji je ranije osuđivan za pronevjere."

Poštivanje zakona vrijedi za druge, u ovom slučaju za Merdžu, dok za "nas" vrijede neka druga pravila. Slične primjere vidimo danas svuda oko nas. Najnoviji primjer, koji može poslužiti i kao ilustracija ovog fenomena, je beatifikacija generala Armije BiH Mehmeda Alagića, u kojoj je sudjelovao i hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Alagića je Haaški sud teretio za ubojstva, nasilje nad životom osoba, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela koje nije opravdano vojnom nužnošću, pljačku javne ili privatne imovine te uništavanje ili hotimično nanošenje štete institucijama posvećenim religiji, kršenje zakona i običaja ratovanja, kao i namjerno ubijanje, namjerno nanošenje velike patnje ili ozbiljne povrede tijela ili zdravlja, nečovječno postupanje, nezakonito zatvaranje civila i ekstenzivno uništavanje imovine koja nije opravdana vojnom nuždom, usmjereno protiv Srba, Hrvata i drugih nebošnjaka.

Sada, nakon što se cijela filmska konstrukcija urušila, "redatelji i redateljice" liju krokodilske suze, iskrene poput onog Williamsova pijeva ptice izvedenog na pištaljci lovca, žalujući zbog kuće koju su sami srušili, pa se čudom čude što nepostojeći krov prokišnjava. Jedan apsurd kakav je moguć samo u zemljama poput Bosne i Hercegovine, u kojoj žive čovječje ribice čija memorija funkcionira poput RAM memorije u kompjutorima, po načelu "svaki dan nova nafaka".

Prvorazedno licimjerje

"Redatelji i redateljice" nisu naivni, već se ovdje radi o prvorazrednom licemjerju. Kinematografija je, po informacijama koje imam, u međustranačkim dogovorima postala izborni plijen Naše stranke. Najveći problem je nastao zbog realizacije. Otuda pravnici u Upravnom odboru Fondacije, koji su, valjda, trebali stvoriti pravni okvir za realizaciju dogovorenog.

Šutnja kojom su mediji propratili najnoviju kuknjavu društvanceta "redatelja i redateljica" je faktor na koji se nije unaprijed računalo. Danas je nekoga najlakše baciti na marginu pretvarajući se da ne postoji. "Redateljice i redatelji" nisu u svom pismu napisali ništa što ne stoji, jer je "istina neusporedivo solidnije sredstvo dezinformiranja od laži", što zna svaki prosječan demagog na ovim prostorima. Tu dolazimo do famozne "kvake 22" cijelog ovog slučaja, da je sporno ono neizrečeno.  

Na cijeli ovaj medijski cirkus jedini se osvrnuo Jasmin Duraković, dramatičar i filmski redatelj, koji je u svojoj reakciji dao cjelovitu sliku cijelog ovog rašomona koji se pretvara u sapunicu kojoj se ne nazire kraj. Duraković je na svom Facebook profilu uputio otvoreno pismo premijeru Nikšiću u kojem je jasno naveo kako je žalopojka "redatelja i redateljica" u najmanju ruku licemjerna: "Na samome početku želim naglasiti da ovo pišem isključivo u svoje ime i nikako u ime ili za interes bilo kojeg strukovnog udruženja, institucije ili organizacije. Neka od tih udruženja, institucije ili organizacije koje se pojavljuju u javnosti ne predstavljaju mene, niti sveukupnu filmsku zajednicu u BiH."

Duraković se osvrnuo i na famozne pravnike u Upravnom odboru Fondacije: "Smatram neprihvatljivim da od tri člana Upravnog odbora Fondacije, dva uopće ne dolaze iz audiovizualnog sektora (advokat i pravnik). Fondacijom za kinematografiju trebaju upravljati najiskusniji članovi filmske zajednice s potrebnim znanjem i sviješću o odgovornosti prema načinu vođenja procesa u ovome sektoru."

Guraju svoj interes

"Na kraju, želim upozoriti Vladu Federacije BiH", piše Duraković, "da ne nasjeda na galamu iz dijela filmske zajednice, koji koristeći neka od gore navedenih strukovnih udruženja, institucija ili organizacija često iza navodne borbe za interes filmske industrije zapravo guraju samo svoj interes."

Ovoj Durakovićevoj konstataciji nema se što dodati, ona u cijelosti podcrtava sve probleme bosanskohercegovačke kinematografije u ovom trenutku. Primjenjiva je, na žalost, i na društvo u cjelini. U gotovo svim segmentima društva prevladavaju privatni interesi kao vrhunaravno načelo. Javni interes, instituciju koja je u temeljima svakog održivog društva, danas ne spominju ni oni najnaivniji, svjesni kriminala i grabeži u jednom potpuno devastiranom okruženju.

Kružno, ciklično vrijeme u brojnim povijesnim civilizacijama simbolički se prikazuje likom zmije koja guta vlastiti rep. U međuvremenu, umjetničkim interpolacijama (Danilo Kiš, Bogdan Bogdanović, Jorge Luis Borges...), ovaj motiv postao je i simbol društvene samodestrukcije, koji, bolje od bilo čega drugog, opisuje današnju Bosnu i Hercegovinu.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.