Zov Ktulua

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Howard Phillips Lovecraft rođen je u imućnoj obitelji u Novoj Engleskoj, no nakon djedove smrti, bogatstvo je brzo iščeznulo. Malo zbog obiteljskih bolesti, malo zbog loših poslovnih odluka, jednostavno, isparilo. Ipak, mali Howard stekao je zavidno znanje književnosti i zavolio je pisanje. I onda, što će drugo raditi pristojno obrazovan mladić kada ostane bez novca, tipkalo u ruke i hajdmo.

Howard je postao utemeljitelj žanra čudne fantastike, danas vrlo popularne oblasti književnosti u kojoj su likovi nanovo interpretirani vampiri, duhovi, zombiji. Njegovo najpoznatije djelo je postalo žanr samo za sebe, riječ je o priči Zov Ktulua (Call of the Cthulhu), no sam Lovecraft umro je u bijedi, uz brojne dugove, kao i svaki pisac koji je korak ili dva ispred svoga vremena. Ipak, postao je poznat tek nakon smrti, budući da je zbog svoje povučenosti jedan od pionira svojevrsnog 'pen kluba'. Svojim prijateljima piscima pisao je svoje ideje, zajedno su razrađivali teme, pomagali jedni drugima... Privatno se, ipak, nije snalazio u društvu.

Načitan čovjek, a rasista?!

Zov Ktulua je priča o vanzemaljskom prvosvećeniku-bogu, pripadniku rase Drevnih, koji su Zemlju obitavali prije ljudi (porediti s Ancients iz Marvel Universe). Cilj mu je očistiti Zemlju od nametnika ljudi, a pokušavaju ga probuditi zli ljudi koji su osnovali poseban kult. Ova priča, ma koliko je simpatična horor priča, u mnogome objašnjava odnose unutar američkog melting pot polu-uspješnog projekta koji je i danas pod upitnikom.

Lovecraft u svojoj književnosti izražava snažne ksenofobne stavove, njegovi su glavni negativci crnci ili karipski mješanci ili židovi ili kakve druge 'spodobe' kakvih se prosječni anglosaski bijelac u rasno i politički šarenoj Americi plašio na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Iz njegovih priča i pisama lako je razaznati da je Lovecraft iz torijevske pozadine bio naklonjen Republikanskoj stranci imućnog sloja, a iako je ostvario određeni zaokret ka socijalizmu, nije to bio istočnoeuropski komunizam, već sličniji onom drugom socijalizmu Europe. Protestant po odgoju, ipak je izrastao u uvjerenog ateistu, dakle, ne agnostik, nego u punom smislu riječi ateist. Što objašnjava i njegovu treću društvenu dimenziju – rasist.

Čovjek poduzetničko-radničkih viđenja, a dobrog znanja religije i tradicije, niti jednom nije dao naslutiti da sumnja u svoje gađenje, gnušanje i čak otvorenu mržnju prema drugoj boji kože, stranim jezicima i kulturama. Podsjeća li vas to na nekoga?!

Kako Dara od Radojka

Bosna i Hercegovina divna je zemlja, obojena kulturno i vjerski, prošarana geografski, njezini žitelji sasvim dobro kotiraju na Zapadu, širokog obrazovanja, dobri improvizatori, spremni za izazove... Pa ipak... Prošlih dana mnogo se govorilo o krvnim zrncima u Bosni i Hercegovini. Jedan nacionalni prvak otkrio je kako su Hrvati rasisti, da su Srbi zao narod, drugi mu je nacionalni prvak odgovorio kako su Bošnjaci nesretan narod. Ovi što se samoodređuju ne kao većina, ali ipak se ne doživljavaju manjinom, građani (i)ako smo svi seljaci, brojali su Boški krvna zrnca... To nakon što su već ranije ubrojali svoga neubrojanoga među najmalobrojnije nacionaliste. Cuculus canorus, mislim, kukavica.

Opet, nije da mi to nismo već poodavno spoznali. Samo na primjeru Mostara jasno je vidljivo da su dvije međusobno isključive struje za jedinstveni Mostar. Sasvim ti bude jasno zašto se u SUM školi uči da se može dijeliti nulom, pa kako drukčije objasniti da je presjek dva ista skupa prazan skup. Ne možeš drukčije objasniti djeci zašto smo tu gdje jesmo nego lošom matematikom. Obje te stranke "jedinstvenog" Mostara na listama su imale više Srba nego što ih je bilo na srpskoj zajedničkoj listi Ostajte ovdje. Vjerojatno jer su obje bile za mirnu reintegraciju. Nakon što su se poizabrale, za vratove čijih je više.

Uvijek po Krajini

Čulo bi se kod nas nerijetko "jadni narod" s njima ili samo jadni narod, kao da im je predstavnike birao netko deseti. Možda neki brojači glasova. Ali nije tako, jasno i otvoreno, sami ih mi biramo sebi. Oni su naš odraz. Ali, Božoviću, nismo mi nacionalisti, nismo mi rasisti. Kako nismo?!

Mrcvarenje migranata iz Bire u Lipu i iz Lipe u Biru, toliko sapunjavo i degutatno da su se i oni sami razbježali u šume kao partizani. I nemojte se čuditi kad jednog dana krenu iskakati ili poput hajduka ili poput gerilaca.

Ne kažem ja da Europa ima pravo upirati prstom u nas. Oni su izdvojili novac, ono kao evo vam, držite ih podalje od nas 'čistih' Europljana. Time su ne samo njima rekli da su niža vrsta, nego su i nama rekli da smo niža vrsta. Ali iako smo suočeni s diskriminacijom, iako znamo da to ne valja, pazi ti što mi činimo.

Mi te ljude u potrazi trbuhom za kruhom stavljamo u koncentracijske logore, sabirne centre i slične ustanove koje dehumaniziraju i svak trag ljudskoga u njima. Već ih prilično dobro šikaniramo ako ih sretnemo na ulicama, a samo je pitanje dana i sata kada ćemo ih natjerati da stave zvijezdu ili bijelu maramu oko ruke, da bismo i one 'svjetlije' među njima razlikovali. Znaš, nije posve sigurno da će oni ostati tamniji nakon što provedu zimu ili dvije zatvoreni u kampovima po Bosni.

Kad kažem u Bosni, nemojte misliti da je bolje u Hercegovini. Mi smo davno rekli da ne može kod nas. I nedavno smo ponovili. Zdušno, udruženo, tu nam nacija nije bila prepreka kao primjerice u Gradskom vijeću Mostara. Jednako su u Srpskoj rekli, ne može u nas, ali su višak iz Srbije uredno pretovarili u Krajinu. Zaboravljajući da je jednom davno ista ta Europa, tada Monarhija, iste te Srbe dovela na isti način, znate, iako bježite pred Turcima, nemojte u Europu, ovamo je gospoda, neka vas tu u Krajini.

I na kraju, pogledajmo si iskreno u odraz. Nismo mi takvi od jučer. Imamo mi oduvijek svoje migrante. Rome. Cigani, kako ih zovemo. Isto ih gledamo kao nižu rasu. Vidiš, nema ih zaraženih novel korona virusom. Jasno kao dan – eto ih smatramo ljudima pa smo ih zarazili dok smo bili u kontaktu. Ma jašta. Možemo mi biti i obrazovani i načitani, baš kao i Lovecraft, to nas ne čini nimalo boljima, progresivnima, socijalistima, liberalima, dobro, možda socijalistima, ali 'anamoone provenijencije'.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.