Gasovi onih koji misle da su veći od nas

Tekst članka se nastavlja ispod banera

19.9. – Ponedjeljak

Koliko je mazanje očiju pred izbore sveto govori i činjenica da su vatrogascima dodijeljena ''nova'' vozila pred kampanju u sezoni kiša a ne u sezoni požara. Koliko borcima za fotelje ništa nije sveto govori i zloupotreba djece u predizborne svrhe bez imalo grižnje savjeti roditelja koji negdje u dubini sebe, ma koliko plitki bili, znaju da im stranka ne može donijeti ništa dobro. Ni doplatak na vrijeme.

Koliko su jadne škare u rukama govori i otvaranje nove zgrade Elektroprivrede HZHB nakon čega je raspisan natječaj za nabavku namještaja. Kod nas je uvijek bitna šminka izvana ma kolika unutra bila praznina.

Svi, dakle, moramo biti gluplji no jesmo i svi moramo biti slijepi pored očiju u koje nas ubadaju prstima svoje pohlepe i želje da zauvijek ostanu naši bogovi i sisači našeg novca iz proračuna. A taj novac se, bez treptaja, dodjeljuje i sestrama.

I sav taj jad iznutra ogleda se u jadu izvana kojeg je ovog puta oslikala biserna ministrica vanjskih poslova koja se pohvalila susretom s američkim predsjednikom i razgovorom o BiH. Nije da Joe Biden ulijeva povjerenje nekog dovoljno pribranog starca, ali njegov pogled upućen Biseri Turković, koja toliko ozbiljno shvaća zemlju da o njoj priča po sprovodima, dovoljno govori u kakvoj je banani diplomacija banana države.

20.9. – Utorak

Kad nitko neće, hoće Milorad Dodik. Čelnik SNSD-a, član Predsjedništva BiH i nekada veliki ''Amerikanac'', susreo se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Napisao je (netko) Dodik(ov) na Twitteru kako Putin čuva Republiku Srpsku iako, jasno je to svima, Putin ima važnijih stvari za čuvati.

''Točno je, imamo izbore i ja sam se kandidirao za predsjednika Republike Srpske, a sve ankete govore da tu neće biti problema'', prenio je Dodik Putinu rezultate jedne ankete. Drugu anketu mu nitko nije smio prenijeti. Ispao je Dodik i veliki navijač reprezentacije poželjevši da se prijateljski loptaju nogometaši dvaju zemalja kako bi, ako ikad na teren izađu Rusija i BiH, navijao za Rusiju.

I dok se kuju neke stvari za više razine, u kojima se računa na ruske ruke za spas, domaća javnost, koju malo toga zanima, dala se analizu Dodikovog školovanja. Naime, Veliki je Tata ponavljao prvi razred srednje škole jer, kako reče Velika Kći, nije imao vremena da ide u školu.

Likuje objektivna javnost u BiH još uvijek se praveći gluha i glupa kad su u pitanju diplome nekih velikana.

21.9. – Srijeda

Nekoj bi državi značio nešto govor njezina predsjednika u UN-u. Ali ne i nama. To što je Šefik Džaferović govorio u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku nikoga ne zanima jer nikoga ne zanima izlizana vrpca stala na '95-oj.

Ne zanima nikoga ni što trubi Trubač Novalić budući da je njegov zadatak sipati obećanja u pauzama kojih sipa obranu na sudu. Sud će pričekati da prođu izbori, a pričekat će i njegovo dijeljenje šakom i kapom milostinje samo da bi njegova vlada ispala vlada koja je više dijelila nego što je pljačkala. Umjesto da se poklopi brojem sirotinje, Novalić se hvali kako je njegova vlada pomogla milijun građana. Ne vidi Novalić da je problem što pola države treba pomoć.

Izborni cirkus dodatno je začinio Denis Bećirović koji je pomislio da mu je super predizborni bod to što će odglumiti ljutnju i iznenađenje što se njegov protukandidat Bakir Izetbegović nije pojavio na sučeljavanje pred televizijskim kamerama. Ispalo je da svi znamo da Veliki Sin neće na privatne male ekrane osim malog Denisa.

Grad Mostar ponovno je pokazao nespretnost i nebrigu za velike priče. Javna rasprava o prostornom planu, tijekom koje je priznato da su neki objekti u gradu potpuno zalutali na mjesta gdje jesu, ne da nije imala mikrofona, nego nije imala ni domaćina. Očito je, valjda, da Grad ne može ništa onima koji požele graditi gdje im se lopata digne. Što očekivati od Grada koji nema valjane dokumente ni za svoje radove.

22.9. – Četvrtak

Vlada Federacije BiH, s optuženim glavama na čelu, nezaposlenima će dati po 100 KM. Točno onoliko koliko, kažu istraživanja, košta glas u BiH.

Za to vrijeme, jedna se tvrtka iz Konjica hvali kako je uvezla radnike iz Nepala. Mi smo ipak narodi za fotelja.

Rusija stavlja običan narod pod oružje. Oni koji ne žele ratovati bježe iz Rusije. Europa, koja želi mir, ne želi primiti one koji ne žele ratovati.

23.9. – Petak

Borjana Krišto nas je uvjerila da voli ovu zemlju, a kampanja se pretvorila u prijemni ispit. Tako na Federalnoj televiziji kandidati za člana Predsjedništva moraju znati engleski jezik. Nisu se sjetili pitati ih kakvo im je poznavanje rada na računalu. To bi, valjda, tek bio show.

A onda je Fadil Novalić, sve u svrhu mazanja očiju, pokazao novinarsko umijeće pa je intervjuirao ministra prometa Denisa Lasića na cesti Koridora Vc glumivši prirodan razgovor dvojice partnera u izgradnji bolje zemlje. Zna se kome je njihovom gradnjom najbolje.

24.9. – Subota

Nakon toliko galame i nemjerljive gluposti oko brisanja Hercegovine iz imena države, dogodila se mjerljiva tišina.

Iako se zvučno najavljivalo potpisivanje Bosanske deklaracije u kojoj bi se prosipanje mozga oslužbenilo prosutom tintom, dogodila se velika tišina.

Nitko ozbiljan nije skrenuo pogled na sarajevski hotel u kojeg su organizatori, povezani sa Svemirom, željeli strpati sve državljane BiH.

Deklaracije kod nas treba potpisivati u ludnicama.

25.9. – Nedjelja

Nižu se osude sulude vožnje koja je završila smrću četvero ljudi. Svi generali poslije bitke znaju što bi i kako bi, svi imaju presudu, sud i sav će bunt za sigurnost na cestama i ukidanje nedodirljivosti podmazanima završiti na tužnim ikonicama pod postovima.

Potom će se opet mirno promatrati bezobrazluk za volanima, bilo da se radi o pilotima u preskupim automobilima, bilo da se radi o onima koji bježe od pravila po gradu ''penjući'' automobile po trotoarima samo da bi, nejaki u glavama, bili jači od nakaradnog sustava.

I mirne će duše ljudi u plavom i oni nad njima s kravatama gledati kako se statistike pune i neće osjećati ni mrvu krivnje što nisu uveli red iako su plaćeni da ga uvedu niti će oni što lupaju čekićem nad našim životima trepnuti okom jer se njihov čekić može platiti i što njime lupaju male živote bojeći se bogova koji ubijaju nedužne.

Životi pored nas, nama pred nosom, ugasili su se. Mi ćemo, nakon malih šaputanja, opet nastaviti trpjeti gasove onih koji misle da su veći od nas.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.