Žezlomanija i filmogafija: Sve je rukama jednog čovjeka

Tekst članka se nastavlja ispod banera

16.12. – Ponedjeljak

Tko se nezakonito obogatio u ratu, krao humanitarnu pomoć ili omastio brkove u privatizaciji, ne mora brinuti. Ministar unutarnjih poslova Federacije BiH, Ramo Isak, koji nikada nije rekao kome je prodao firmu koja se bogatila u miru, izjavio je kako je ratno profiterstvo zastarjelo i da se neće procesuirati.

Trebalo nam je samo 30 godina da netko službeno kaže ono što smo – dok navijamo za naše - znali.

Iz Europske unije dolaze nove poruke kako se svima žuri primiti Zapadni Balkan, bez dokaza o postojanju južnog, sjevernog i istočnog, u zajednicu europskih zemalja. Potom se netko sjetio potrošiti novce donatora i na nekoj konferenciji pričati o tome je li Balkan siguran i osjećaju li se građani regije koja uvijek zvecka oružjem i tapka u krvlju natopljenom mjestu sigurno.

Odgovor je točan.

17.12. – Utorak

Slavlje je kratko trajalo. Vijeće ministara, koje je zasjelo jer su se smilovali ministri iz RS, usvojilo je dva važna zakona za europski put, a onda su zastupnici iz RS odbili da se ti zakoni nađu u državnom parlamentu. Kod nas se uvijek čeka točka na i.

A točka pod upitnikom u Hercegovačko-neretvanskoj županiji je sve veća. Dok premijerka, koju optužuju da nema socijalne osjetljivosti ni suosjećanja, na domjenku nazdravlja i drži govore o planovima i boljem životu na području na kojem njezina ''Vlada vlada'', sindikati ne odustaju a štrajkovi se najavljuju kao blagdanska sniženja.

Svi sastanci, koji bi nezadovoljnike trebali vratiti na radna mjesta i zadovoljiti zahtjeve za normalnijim životom, završe bez rješenja. Takav je bio sastanak djelatnika u pravosuđu koji čekaju da im se netko smiluje. Takav je bio i sastanak profesora na mostarskom Sveučilištu s djeliteljem žezla. Takav je bio i sastanak kolegija hercegovačko-neretvanske skupštine koja je zaključila kako štrajk prosvjetara ne zaslužuje hitnu, tematsku sjednicu. Ministarstvo, ne ministar kojeg još nismo vidjeli da govori o štrajku, samo je utješilo roditelje da neće biti problema pri zaključivanju ocjena. Njega nije strah, njemu su ocjene zaključene na izborima i traju četiri godine.

18.12. – Srijeda

Pala je još jedna američka kazna. Staša Košarac našao se na crnoj listi i postao ponosniji sebi i važniji glasačima. Pala je i kazna, koja je nekako prošla ispod radara, za Džafera Alića. Saznali smo da stanarina podstanara košta 18.000 KM. Toliko je, navodno, Alić zbog izjava o sugrađanima, udaren po džepu.

Djelitelj žezla ljutit je na sindikate koji su nakon sastanka najavili štrajk. Licemjerno je to, kaže, ured rektora mostarskog Sveučilišta u pismu koje nije prošlo lekturu.

Prosvjetari najavljuju novi štrajk. Pozvali su i roditelje da izađu na ulice. Roditeljima se baš taj dan neće dati bježati s posla. A i kiša će. Dok Vlada tvrdi da vlada i da ne daje novac, ali da daje sve od sebe za bolje obrazovanje, papiri ne lažu. Niti jedan zakon koji je sebi vlada zacrtala da će napisati a vezan je za obrazovanje, nije napisan i nije donesen pred zastupnike Skupštine koji su zaboravili zasjedati.

19.12. – Četvrtak

Dogodilo se i to. Građani u Buturović Polju smješteni su, nakon više od dva mjeseca od poplava, u donirane kontejnere. Naša država i naša dobrota ipak trebaju dodatnog vremena.

Prosvjedovali su sveučilištarci. Kažu da je upaljen alarm. Studenti šute i plaćaju.

Za to vrijeme održavaju se sastanci o plinovodu s toliko važnosti kao da se plin jede i kao da će nahraniti svu sirotinju među kojom se širi šuga i koja mora računati razliku između ušminkane prosječne plaće i ne vidljive košarice. Bez digitrona – košarica pojede dvije prosječne plaće i ostane gladna.

Vladari naših života pak šalju blagdanske čestitke. Prvo se polijepe reklame bez narudžbenica po medijima kojima treba zahvaliti a onda se u javnost puste izlizane želje da nam Mali Bog, od kojeg su oni veći, donese ljubavi a nova godina blagostanja.

20.12. – Petak

Bakir Izetvegović, oporavljen od operacije i obradovan novčanom pomoći umirovljenicima, poslao je Europskoj uniji poruku da nam je daju novac dok ne ispunimo uvjete. Trebalo bi ga ozbiljno shvatiti. Zna on kako se u vrijeme vladanja troše novci.

Sarajevka ministrici želi zabraniti i oslabiti podršku tamošnjih sindikata hercegovačkim prosvjetarima. To je ona priča da smo mi ipak svi jedno. A samo smo bijedno.

Bijedan je i odnos prema filmu u (Federaciji) BiH. Sve više nezadovoljnika javlja se i prijeti tužbama zbog čudnovatih zgoda šegrta u Fondaciji za kinematografiju. Kome i kako je ocjene davao žiri a kome je Upravni odbor ipak odlučio napuniti filmske džepove velika je misterija. Misterija su kriteriji. Ustvari nisu. Kaskaderi postaju glumci i njihove uloge nas skupo koštaju.

Dijaloga u ovom hororu nema. Riječ je o monolozima zakinutih filmaša. Glavni glumci riječi ne progovaraju. BiH će ostati bez filma. Ne zanima to one koji našim novce financiraju snove odabranih.

Preokret u sveučilišnoj seriji. Nakon što su popljuvali žezlo i ruke u koje se ono daje, sveučilištarci-prosvjednici otišli su pred okrunjenog da mu se požale. Iako Dragan Čović formalno nema nikakvog doticaja s onima koji mogu riješiti kaos na utvrdi hrvatskog znanja, poručio je kako će se rješavanju problema pristupiti žurno. To žurno je, za one koji bolje čitaju priopćenje okićeno titulama ožezlog akademika, izrada prijedloga dinamike rada. Prvo treba utvrditi prijedlog, pa dinamiku, a onda raditi. To se zove akademski pristup nakon savijenih leđa buntovnika pred žezlom kojeg se odjednom nitko ne stidi. Priznala je akademska zajednica da je sve ipak u rukama jednog čovjeka.

Užas u Zagrebu. Užasnije nam je to nego ubojstva u našim školama i policijskim zgradama koja su počinila naša djeca. Nikad sebe ne vidimo.

21.12. – Subota

''Dođem, grijem se, ne znam što se grijem''. Rečenica je to koja govori o prepuštenosti ljudi u Donjoj Jablanici nikome. Neće to zaparati srca onih koji plaču po fejzbucima niti ih natjerati da natjeraju nekoga da radi svoj posao.

A kakav će posao uraditi preplaćene službe vidjet ćemo ako se ostvare prognoze onih koji gledaju u nebo. Najavljeni su veliki snjegovi i velike kiše. Vidjet ćemo kako se troše naši novci i kako ih tope kapi i zatrpavaju pahulje. Bitno je nama da pada.

Prvi je dan zime. Valja disati do proljeća

22.12. – Nedjelja

Zvoni u Bosni i Hercegovini ponos na studente i druge prosvjednike u Beogradu. Usijavaju se društvene mreže, pucaju statusi, nižu se emotivne poruke ponosa i podrške. Čestita se na rušenjima vlasti i građenju boljeg društva.

Sve to iz zemlje u kojoj ponosni podržavači šute za ono što im se događa pred nosom. A događa se toliko toga da bi i Pinokijevom nosu bilo previše.

Nisu čestitari prosvjednicima u Srbiji skočili da prosvjeduju jer pravosuđe mjesecima ne zaključuje ništa o kamenolomu nad Donjom Jablanicom i jer ne znamo gdje je vlasnik i je li odgovoran. Ne prosvjeduje nitko u zemlji koja se ponosi drugima a ne sobom, što pravosuđe ne mrda s mjesta u slučaju premlaćivanja dječaka u Mostaru, niti bilo tko mrda bilo čime u ovoj zemlji da stane uz prosvjetare i omekša bahatost vlade koja im ne da povišicu optužujući ih da uništavaju djecu.

Nisu se sjetili postavljači statusa ničega na što bi mogli biti ponosni u ovoj zemlji osim lijepljenja šupljih priča kad osvane datum praznika državnosti i tupavih emocija koje su samo maska za strah od uzimanja svojih života iz njihovih u svoje ruke.

Ponosni smo, po tko zna koji put, jer u nama nema naših života.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.