Portret Hannibala Lectera obilježio je karijeru ovog sjajnog glumca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Slavni glumac Anthony Hopkins navršio je 31. prosinca 85 godina. Iza njega su impozantna karijera, kultne uloge, ali i turbulentan život.

Sir Philip Anthony Hopkins rođen je u Margamu, Wales, 31. prosinca 1937. godine, kao sin pekara Richarda Arthura Hopkinsa.

Bio je loš učenik. Usamljenik s disleksijom, otkrio je da će se lakše pronaći u umjetnosti, kao što su slikanje i crtanje ili sviranje klavira. 1949., kako bi mu usadili neku disciplinu, roditelji su inzistirali da pohađa Jones' West Monmouth Boy's School u Pontypoolu, Wales.

Ostao je tamo pet semestara i prebacio se na Cowbridge Grammar School u Cowbridgeu, Wales.

Na Hokpinsa je utjecao i ohrabrio ga da postane velški glumac Richard Burton, s kojim se upoznao s 15 godina. Upisao se na Welsh College of Music and Drama u Cardiff na kojem je diplomirao 1957.

Nakon dvogodišnje vojne službe, preselio se u London gdje je postao vježbenik na Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti.

Godine 1965., nakon nekoliko godina u kazalištu, opazio ga je sir Laurence Olivier, koji ga je pozvao da se pridruži Kraljevskom državnom kazalištu. Hopkins je postao Olivierov zamjenik i upao kao zamjena kad je Oliviera uhvatila upala slijepog crijeva tijekom produkcije Plesa smrti Augusta Strindberga.

Olivier je kasnije napisao u svojim memoarima, Confessions of an Actor, "Novi mladi obećavajući glumac zvan Anthony Hopkins me zamjenjivao i odigrao ulogu Edgara kao mačka s mišom u zubima."

Unatoč uspjehu u Državnom kazalištu, Hopkinsu je dojadilo ponavljanje istih uloga pa se htio okušati na filmu. 1968. je dobio priliku u filmu Zima jednog lava igrajući Richarda I., zajedno s budućim Jamesom Bondom, Timothyjem Daltonom, koji je glumio Filipa II. od Francuske.

Iako je Hopkins nastavio nastupati u kazalištu postupno se udaljivao od njega kako bi postao afirmirani televizijski i filmski glumac. 1967. je ostvario televizijski debi u televizijskoj drami A Flea in Her Heart na BBC-u. Od tada se nastavila njegova duga karijera u kojoj je zaradio mnoge komplimente i nagrade.

Izjavio je kako mu je uloga Burta Munroa, kojeg je portretirao u filmu iz 2005., Legenda o motoru, najdraža u karijeri. Primijetio je kako je mu je ista uloga bila najlakša koju je ikad odigrao jer obojica muškaraca imaju slične poglede na svijet.

Hopkins je poznat po pripremama za uloge. U intervjuima je priznao da jednom kada se posveti projektu, spreman je prijeći preko svojih rečenica koliko god puta bude potrebno (ponekad i više od 200 puta) sve dok mu one ne počnu zvučati prirodno, kada ih "može izgovoriti bez razmišljanja".

Redatelj Richard Attenborough hvalio je Hopkinsa zbog "njegove izvanredne sposobnosti da te uvjeri kad ga čuješ iako on to izgovara prvi put. To je nevjerojatan dar."

Osim toga, Hopkins je darovit mimičar te vješt u prilagodbi svog materinjeg velškog naglaska. Za restauraciju nekih scena Spartaka 1991., posudio je glas umjesto svog mentora Laurencea Oliviera.

Hopkinsova najslavnija uloga je ona kanibalističkog serijskog ubojice Hannibala Lectera iz filma Kad jaganjci utihnu (za koju je 1992. osvojio Oscar za najboljeg glavnog glumca) zajedno s Jodie Foster u ulozi Clarice Starling, za koju je osvojila Oscar za najbolju glavnu glumicu.

Bila je to najkraća glavna uloga koja je dobila Oscara, jer se Hopkins pojavljuje samo nekih sedamnaest minuta. Ulogu je reprizirao dvaput, u filmovima Hannibal 2001. i Crveni zmaj 2002. Njegov originalni portret Lectera Američki filmski institut proglasio je najvećim filmskih zlikovcem svih vremena.

Ostali značajniji filmovi: Čovjek slon (The Elephant Man, 1980) Davida Lyncha, Howards End (1992) i Na kraju dana (The Remains of the Day, 1993) – oba u režiji Jamesa Ivoryja.

Važni su i filmovi: Kad osam zvona zazvoni (É. Périer, 1971); Lutkina kuća (P. Garland, 1973); Gospodar života i smrti (R. Lester, 1974); Audrey Rose (R. Wise, 1977); Nedostižni most (R. Attenborough, 1977); Magija smrti (R. Attenborough, 1978); Međunarodna nagrada (B. Forbes, 1978); Izmjena godišnjih doba (R. Lang, 1980); Pobuna na brodu Bounty (R. Donaldson, 1984).

Hopkins se ženio tri puta. Prve dvije supruge bile su mu Petronella Barker (1967. – 1972.) i Jennifer Lynton (1973. – 2000.). Trenutno je u braku s Kolumbijkom Stellom Arroyave. Iz prvog braka ima kćer, Abigail Hopkins (rođena 1967.), glumicu i pjevačicu.

Od 2000. godine je američki državljanin.

U dobi od 37 godina Anthony Hopkins odlučio si je priznati problem s alkoholom i potražiti pomoć. Pobijedio je alkohol, a nekoliko svojih misli podijelio je uoči rođendana s onima za koje vjeruje da ih trebaju čuti.

"Budite dobri prema sebi. Budite ljubazni. Držite se izvan kruga toksičnih ljudi. Živite svoj život. Budite ponosni na svoj život", poručio je glumac istaknuvši kako je najbitnije pronaći mir.

Obratio se i mladima koji proživljavaju bilokakvu vrstu bullyinga.

"Želim reći svim vama mladima koji ste maltretirani, pazite se - budite ponosni na sebe. Ne slušajte ih. Ne dopustite da vas ponize. Depresija je dio života, ponekad i anksioznost. Život je težak", rekao je Hopkins te istaknuo važnost traženja pomoći. Savjetovao je mladima da razgovaraju s nekime kome vjeruju i profesionalcima koji će im pomoći da izađu na pravi put.

"Dakle, gdje god bili, potražite pomoć. Nemojte se sramiti. Budite ponosni na sebe, što god radili. Ne dopustite da vas itko ponizi", zaključio je glumac lijepim riječima ohrabrenja.