Faust Vrančić
Jedan je od najznačajnijih Hrvata svih vremena rođen je na Novu godinu
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Faust Vrančić (tal. Fausto Veranzio, lat. Faustus Verantius, mađ.: Verancsics Faustus), jedan je od najznačajnijih Hrvata svih vremena rođen je na današnji dan, 1. siječnja 1551. godine u Šibeniku.
Podrijetlom je iz ugledne šibenske plemićke obitelji, koja se spominje već u 14. stoljeću, čiji su se preci doselili u Šibenik iz Bosne. Vrančićev otac Mihovil bio je humanist, a majka Katarina iz plemićke obitelji Dobrojević.
Faust Vrančić bio je hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik, biskup.
Početno humanističko obrazovanje stječe u Bratislavi kod strica Antuna Vrančića, uglednoga diplomata, humanista, nadbiskupa ostrogonskoga i primasa Ugarske, a zatim u Padovi studira filozofiju i pravo.
Vrančić je pokazao iznimno zanimanje za filozofiju, fiziku i matematiku. Nakon studija, vratio se u Šibenik 1571. godine, ali je ubrzo ponovno otišao stricu u Ugarsku, gdje se bavio znanstvenim radom. Godine 1575. primljen je u članstvo hrvatske bratovštine sv. Jeronima u Rimu.
Za upravitelja biskupskih dobara u Veszprému u Ugarskoj postavljen je 1579. godine. Postavši tajnikom kralja Rudolfa II., 1579. godine, Vrančić započinje temeljitije studirati prirodne znanosti i tehniku.
Na dvoru se svakodnevno susreće s nizom istaknutih znanstvenika onog doba, između ostalih s astronomima Tychom Bracheom i Johannesom Keplerom, graditeljem Jacopom de Stradom..., što ostavlja jak utjecaj na njegov rad.
Godine 1581. bio je imenovan tajnikom rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskoga kralja Rudolfa II., koji je na dvoru na Hradčanima u Pragu okupio mnoge ugledne europske umjetnike, znanstvenike i graditelje onoga doba (Tycho Brahe, Johannes Kepler, Jacopo Strada i drugi). U tom se okruženju Vrančić kretao sve do 1594. godine, kada je napustio Hradčane.
Godine 1594. napušta dužnost dvorskog tajnika u Pragu te živi malo u Šibeniku, a uglavnom u Veneciji. Godine 1595. izdao je petojezični rječnik (latinski, talijanski, njemački, hrvatski i mađarski jezik) pod naslovom Rječnik pet najuglednijih jezika Europe (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae).
U tome rječniku je 5.411 abecedno poredanih latinskih riječi uz koje su u stupcima riječi ostalih jezika. U to se vrijeme termin "dalmatinski" rabio za slavenski jezik kojim se govorilo između Jadranskoga mora i rijekâ Dunava i Save i ne treba ga miješati s izumrlim dalmatskim jezikom koji je bio romanskoga podrijetla. Vrančićev stupac hrvatskih riječi prvi je hrvatski rječnik uopće i sadrži oko 3.800 hrvatskih riječi.
Izumitelj i blistava zvijezda hrvatske povijesti
Hrvatska javnost je tek djelomično upoznata s nizom velikih znanstvenika i umova koji su rođeni na tlu Hrvatske. Jedan od onih koji svijetli posebnom svjetlošću na tom sjajnom obzorju je Faust Vrančić, biskup i znanstvenik iz Šibenika.
Razradio je 56 nacrta inovativnih uređaja koji odražavaju ne samo njegovu tehničku genijalnost, već i duboki humanistički duh, obzirom da je glavni razlog sakupljanja i razvoja nacrta bio omogućavanje lakšeg rada i kvalitetnijeg života puka.
Dva najznačajnija djela iz Machinae Novae danas su uzeta zdravo za gotovo, te većina ljudi nije ni svjesna da potječu upravo od velikog hrvatskog znanstvenika Fausta Vrančića.
Prvi je nacrt lančanog mosta, vizionarske ideje koja je ostvarena tek stoljećima kasnije kad je razvoj tehnike omogućio gradnju takve konstrukcije, čega su najreprezentativniji primjeri Golden Gate u San Franciscu i Széchenyi lánchíd u Budimpešti.
Drugi značajni Faustov nacrt, na kojem Memorijalni centar bazira većinu svog vizualnog identiteta vidljivog na ulaznicama i suvenirima muzeja, je Homo Volans, prvi funkcionalni i testirani padobran.
Iako se prvi nacrt padobrana pripisuje Leonardu da Vinciju, s čijim Atlantskim kodeksom se najvjerojatnije Faust upoznao tijekom svog boravka u Rimu, moramo uzeti u obzir činjenicu da Kodeks u svoje vrijeme nije objavljen, te nije nikad dokazana uspješnost Leonardovog padobrana, a koji je po legendi svoje sluge tjerao da ga testiraju skakanjem s visina.
Machinae Novae napokon su objavljene uz dozvolu dužda 1615. u Veneciji, a Faust tamo umire već dvije godine poslije.
Hrvatska je povijest na znanstvenom, duhovnom, kulturnom, sportskom, vojnom i drugim dijelovima društva puna blistavih zvijezda poput Fausta Vrančića, ali o njima se, nažalost, malo zna i piše.
