Bertrand Russell
Prije 150 godina rođen jedan od najvećih intelektualaca modernoga doba
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 150 godina, 18. svibnja 1872., u Trellecku, Wales, rođen je veliki engleski filozof i matematičar Bertrand (Arthur William) Russell.
Iz plemićke je obitelji (od 1931. bio je earl i član britanskog Doma lordova). Njegov djed s očeve strane, John Russell, bio je sin Johna Russella, 6. vojvode od Bedforda, te je bio dva puta zamoljen od strane kraljice Viktorije da formira britansku vladu, služeći, shodno s tim, kao premijer te zemlje dva puta.
Russellovi su postali prominentna obitelj još puno prije lorda Johna, još za vrijeme dinastije Tudor. Stekli su status jedne od najvažnijih vigovskih obitelji, te su sudjelovali u svim važnijim događajima od ukidanja samostana 1536. – 1540., preko Slavne revolucije 1688., pa sve do Velikog reformnog zakona iz 1832.
Russellova majka Katherine Louisa (1844. – 1874.) bila je kći Edwarda Stanleyja, 2. baruna Stanleyja od Alderleyja i sestra Rosalind Howard, kontese Carlisle.
Oba su Russellova roditelja bila poprilično radikalna za svoje doba. Russellov otac, vikont Alderley, bio je ateist i svjesno je pristao na aferu njegove supruge s biologom Douglasom Spaldingom, učiteljem njihove djece. Oboje su bili oštri pobornici kontracepcije, iako je u to vrijeme bila iznimno skandalozna.
Ateizam Johna Russella bio je evidentan kada je filozofa Johna Stuarta Milla pitao da bude Bertrandov sekularni kum.[10] Iako je Mill umro samo godinu dana nakon Bertrandovog rođenja, njegovi su spisi imali velik utjecaj na njegov život.
Bertrand Russell proučavao je matematiku, filozofiju, moralne znanosti (etiku) i ekonomiju u Engleskoj i Njemačkoj.
Doktorirao je 1895. tezom "Esej o temeljima geometrije" na Trinity Collegeu, gdje je potom bio profesor (do 1916. i ponovno od 1944).
Istaknuo se zagovaranjem pacifizma (zbog čega je 1916. bio otpušten), angažmanom u borbi protiv nuklearnoga naoružanja, uspostavom Pugwashke konferencije o znanosti i svjetskim zbivanjima, borbom protiv zlouporabe znanosti u vojne svrhe, napadima na politiku SAD-a u Indokini i dr.
Bio je među osnivačima Svjetske akademije umjetnosti i znanosti, te suosnivač (s J.-P. Sartreom) neformalnoga Međunarodnog tribunala za ratne zločine (1966). Njegovo je filozofsko djelovanje prošlo nekoliko faza. Isprva se vezao uz matematički pristup filozofiji, prihvativši sustav platonističkoga realizma, po kojem se matematički entiteti javljaju kao istinski temelj zbilje.
Na osnovi toga i filozofiju je, kraće vrijeme, promatrao kao analitičku znanost djelomice neovisnu o iskustvu. Iz te je faze proizašlo trosveščano izdanje Principia mathematica (1910–13), napisano s A. N. Whiteheadom, koje je uspostavilo logički konstruktivizam kao novi smjer u filozofiji i matematici.
Njime je nastojao objasniti da i zdravorazumska i teorijska spoznaja imaju jedinstven izvor u izravnom subjektivnom doživljaju. No ubrzo se, samokritičkim promatranjem vlastitoga djelovanja, okrenuo ideji logičkog atomizma, koja tvrdi da se svijet sastoji od nezavisnih osjetilnih podataka međusobno povezanih logičkim relacijama. Oni se promatraju kao objektivne vanjske konstrukcije korespondentne znanstvenoj svijesti.
Osim filozofskoga, važno je i njegovo djelovanje kao logičara, napose formulacijom tzv. Russellova paradoksa (1901), kojim je pokazao nelogičnost petog aksioma logičke analize aritmetike G. Fregea. Na tim je temeljima razvijao vlastite pozicije te postao jedan od utemeljitelja suvremene matematičke logike.
Jedan je od najutjecajnijih intelektualaca XX. stoljeća i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1950. za promicanje humanističkih ideala u svojim djelima, napose Povijesti zapadne filozofije (A History of Western Philosophy, 1945).
Napisao je više od 50 knjiga iz područja filozofije (napose povijesti filozofije, filozofije jezika, filozofije znanosti, logike, filozofije matematike, etike), religije, sociologije, povijesti i politike.
Ostala značajnija djela: Njemačka socijaldemokracija (German Social Democracy, 1896), Principi matematike (The Principles of Mathematics, 1903), Naša spoznaja izvanjskoga svijeta (Our Knowledge of the External World, 1914), Uvod u matematičku filozofiju (Introduction to Mathematical Philosophy, 1919), Analiza uma (The Analysis of Mind, 1921), U što vjerujem (What I Believe, 1925), Zašto nisam kršćanin (Why I Am Not a Christian, 1927), Analiza tvari (The Analysis of Matter, 1927), Brak i moral (Marriage and Morals, 1929), Obrazovanje i društveni poredak (Education and Social Order, 1934), Pohvala dokonosti (In Praise of Idleness, 1935), Moć: nova društvena analiza (Power: A New Social Analysis, 1938), Istraživanje o značenju istine (An Inquiry into the Meaning of Truth, 1940), Ljudsko znanje: njegov obuhvat i ograničenja (Human Knowledge: Its Scope and Limits, 1948), Moj filozofski razvoj (My Philosophical Development, 1959), Autobiografija (Autobiography, I–III, 1967–69).
Russell je umro 2. veljače 1970., u svome domu Plas Penrhyn, u mjestu Penrhyndeudraeth, Merionethshire, Wales. Kao što je i naglasio u oporuci, na pogrebu mu nije bilo nikakvih vjerskih obilježja. Njegov pepeo je nakon godina dana prosut po velškim planinama.
Izabrani citati
Strah je glavni izvor praznovjerja, a i jedan od glavnih izvora okrutnosti
Sreća je prepuštanje, kako bismo i druge vidjeli sretnima.
Ni vatra, ni junaštvo, ni snaga misli i osjećaja ne mogu sačuvati život pojedinca nakon smrti.
Nijednoj vrlini koja ima svoje korijene u strahu ne treba se mnogo diviti.
Sreću najčešće ne postižu oni koji je izravno traže.
Problem sa svijetom je u tome što su glupi potpun sigurni, a inteligentni puni sumnji.
Najteža stvar u životu je znati koje mostove treba prijeći, a koje spaliti.
Jedan od simptoma nadolazećeg životnog sloma je vjerovanje da je naš posao užasno važan.
Skepticizam, premda je logički savršen, psihološki je nemoguć i ima nečega lakoumnog neiskrenog u svakoj filozofiji koja teži njegovu prihvaćanju.
Mišljenja koja se strastveno brane su uglavnom ona za koje ne postoje čvrsti temelji. Strast je mjera za nedostatak racionalnog uvjerenja.
Ljudi teže vjerovanju koje odgovara njihovim strastima.
Ono što nam treba nije volja da vjerujemo, već želja da otkrijemo.
Dobar je život nadahnut ljubavlju, a vođen znanjem.
Samo glupi i mrtvi nikada ne mijenjaju svoje mišljenje.
