Velikan klasične glazbe
Ludwig van Beethoven - prvi slobodni umjetnik bez trajna zaposlenja
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Slavni Ludwig van Beethoven, njemački skladatelj iz obitelji flamanskog podrijetla, rođen je 17, prosinca 1770. godine u Bonnu.
Prvu glazbenu poduku dobio kao dijete u kući oca Johanna, pjevača i dirigenta u bonnskoj dvorskoj kapeli. Prvi put javno nastupio kao pijanist 1778. Od 1779. počinje ozbiljniji studij glazbe (glasovir, orgulje, kompozicija) kod kazališnih dirigenta Christiana Gottloba Neefea, kojega već 1782. zamjenjuje pri javnim nastupima na orguljama i čembalu.
Već kao četrnaestogodišnjak Beethoven je stalni član mjesne dvorske kapele. Pod blagotvornim utjecajem učitelja Neefea upoznaje temeljna djela glazbene literature, osobito ona Johanna Sebastiana Bacha i onodobnih suvremenih skladatelja. Istodobno u domu dvorskoga savjetnika von Stephana Breuninga stječe važna društvena poznanstva.
Godine 1787. neuspješno pokušava u Beču nastaviti glazbeni studij kod Wolganga Amadeusa Mozarta. Nakon majčine smrti 1787. uzdržava u Bonnu obitelj, kratko studira na Filozofskom fakultetu (samo 1 semestar), gdje stječe trajne simpatije za republikanske ideje i društvenu pravdu, a 1792. seli se definitivno u Beč.
Ondje postaje učenikom Josepha Haydna, ali temeljitiju poduku dobiva od Johanna. Albrechtsbergera (kanon, fuga, glazbeni oblici) i Antonija Salierija (vokalna kompozicija).
Od 1795. nastupa javno, ali mu se od 1796. javlja postupan gubitak sluha, koji će se 1819. pretvoriti u potpunu gluhoću, što će ga bitno i tragično ograničavati u komunikaciji (sačuvano je oko 140 konverzacijskih sveščića) i javnom djelovanju.
Beethovenov život u Beču pun je uspona i padova, trijumfa i razočaranja. Beethoven je prvi veliki glazbeni stvaralac u povijesti europske glazbe koji se održao na tržištu kao slobodan umjetnik bez trajna zaposlenja.
Skladao je i djela su mu se izvodila na temelju plaćenih narudžbi, a od 1808. primao je slobodnu, ali neredovitu, potporu trojice bečkih aristokrata (nadvojvoda Rudolf, knezovi Kinsky i Lobkowitz).
Vrhunac karijere postigao je oko 1815., kada je postao šire poznat, doduše djelima slabije vrijednosti, te bio predstavljan i izvođen u najvišim aristokratskim krugovima.
Beethovenov privatni život i egzistencijalna stanja (bolesti, duševne krize, skrb za nećaka, odnos sa ženama i dr.) znatno su utjecali na njegovo stvaralaštvo i bili su predmetom psihosocioloških i biografskih istraživanja u muzikologiji kroz veći dio XIX. i cijelo XX. st.
Beethoven je počeo gubiti sluh u kasnim 20-ima i bio je potpuno gluh u posljednjem desetljeću života. Upotrebljavao je posebne slušne naprave i štapiće kako bi pokušao čuti glazbu. Njegov "Heiligenstadtski testament" otkriva njegovu borbu s depresijom zbog gubitka sluha.
Umro je 26. ožujka 1827. od komplikacija nakon upale pluća, netom nakon dovršetka nekih od svojih najznačajnijih djela. Beeethoven je također bolovao od žutice.
Uz opuse J. S. Bacha i W. A. Mozarta Beethovenovo djelo pripada samomu vrhu europske umjetničke glazbe koju danas, kao najvišu duhovnu univerzalnu vrijednost, priznaje cijelo čovječanstvo.
