Prije 65 godina rođen je veliki rock glazbenik Laza Ristovski

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sedamdesetih godina su Bijelo Dugme i Smak bili veliki rivali na jugoslavenskoj glazbenoj sceni. Dok su kritičari svrstavali Smak u kategoriju 'progressive rock', Dugme je dugo nosilo etiketu 'pastir rocka'.

Bilo je nezamislivo da neki član Smaka prijeđe u redove 'mrskog protivnika', ali i obratno. Ali, to se ipak dogodilo. Kao što se događalo između Barcelone i Real Madrida.

Za svojevrsno 'pomirenje' vatre i vode pobrinuo se nenadmašni klavijaturist Laza Ristovski.

Ristovski je rođen na današnji dan prije 65 godina,  23. siječnja 1956. u Novom Pazaru, a glazbom se počeo baviti s još pet godina. Glazbenu školu je počeo pohađati s osam godina.

Još kao dječak je bio član grupe "Bezimeni" koja je svirala u Kraljevu, a godine 1975. se kao član znamenite kragujevačke rock-grupe "Smak" pojavio održavši prvi koncert na na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Iz tog razdoblja datiraju albumi  "Smak" (1975), "R.M. Točak" (1976), kao i singlovi "Ulazak u Harem" (1975), "Satelit" (1976), i "Ljudi nije fer" (1976), kasnije prikupljeni u kompilaciju "Ulazak u Harem" (1977).

U listopadu 1976. godine je na nagovor Gorana Bregovića  prešao je u "Bijelo dugme" i snimio album "Eto! Baš hoću!". Dvije godine kasnije je napustio tu grupu i s Ipetom Ivandićem snimio album "Stižemo".

Početkom 1979. iz Kragujevca je doveo novu grupu pod nazivom "Vatra", ali s njom nije imao uspjeha. Iste godien se vratio u "Smak" i snimio još dva singla "Na Balkanu" (1979) i "Rok cirkus" (1980) i dva albuma "Rok cirkus" (1980) i "Zašto ne volim sneg" (1981).

Nakon što se "Smak" konačno raspao u jesen 1981. godine, Ristovski je postao studijski glazbenik, odnosno najtraženiji klavijaturist bivše Jugoslavije.

Surađivao je s Džez orkestrom Radio televizije Beograd, a nekoliko godina radio je na solističkoj karijeri u elektronskoj glazbi.

Snimio je jedan singl "Tražiš oproštaj" (1982) i tri albuma "Merge" (1983), "2/3" (1983) i "Roses for General" (1984).

U veljači 1985. godine se vratio u  "Bijelo Dugme" te snimio albume "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo" i "Ćiribiribela".

Skladao je glazbu za nekoliko srpskih filmova, od kojih su najpoznatiji "Lazar" (1984), "Sveto mesto" (1990), "Velika frka" (1990), "Mrav pešadinac" (1993), "Paket aranžman" (1995), "Lepa sela lepo gore" i "Nečista krv" (1996).

Surđaujući s klavijaturistom "Bajage i Instruktora" Sašom Loknerom,1994. godine objavio je veoma zapažen album "Naos", a objavio je i CD klasične muzike s uglednom opernom divom Dubravkom Zubović.

Njegov posljednji album, "Gondola", objavljen je 2003. godine, a nakon toga je radio na materijalu za za Milića Vukašinovića i Borisa Aranđelovića

Lazu Ristovskog je teška bolest vezala za invalidska kolica, ali je usprkos toga nastavio rad te čak sudjelovao na povratničkoj turneji "Bijelog dugmeta" 2005. godine.

Laza Ristovski je 6. listopada 2007. godine zauvijek napustio regionalnu glazbenu scenu nakon dugogodišnje borbe s multiplom sklerozom.