Ivan Mažuranić
"Ban pučanin" - čovjek koji je skovao riječi: sladoled, kišobran, nosorog, velegrad...
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 210 godina, 11. kolovoza 1814. rođen je u Novom Vinodolskom jedan od najvećih hrvatskih reformatora, pjesnik, jezikoslovac, političar i popularni ban pučanin Ivan Mažuranić.
Završio je pravo i filozofiju, a zatim radi kao kao gimnazijski profesor u Zagrebu, pa kao odvjetnik u Karlovcu.
Od 1850. u Beču započinje njegova blistava politička karijera gdje obnaša najviše dužnosti vezane uz Hrvatsku: zamjenik generalnoga prokuratora i državni nadodvjetnik, predsjednik Privremenoga dvorskoga dikasterija za Hrvatsku i Slavoniju te predsjednik Hrvatske dvorske kancelarije.
Bio je istaknuti zastupnik poznatog intelektualnog Sabora iz 1861. godine, a zaslužan je i za osnivanje Stola sedmorice 1862. (vrhovni sud za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju).
JAVOR
…
Mlad javore tiho odgovara:
"Nije meni do visina vaših,
Do brdašća suncu na prisoju,
Već pomaljam glavu na vidjelo,
Da ogledam nebo sa zvijezdami,
Mjesec sjajni i sunašce žarko,
I pod njima što u svijetu biva.
Od kolijevke pa do tamnog groba
Prava svakom veličina teče,
A od nogu pa do vrha glave
U pametnih mjeri se visina.
Nije moje što stekao nisam
I što pusta podade mi sreća,
Već je moje što sam dohvatio
Trateć svoju od njedarca krvcu.
Nije visok tko na visu stoji,
Nit je velik tko na visu stoji,
Nit je velik tko se velik rodi,
Već je visok tko u nizu stoji,
I visinom nadmaša visine,
A velik je tko se malen rodi,
Al kad pane, golem grob mu treba."
(Ivan Mažuranić, Gnijezdo vrh Timora)
Iako je u početku u politici podupirao Narodnu stranku, 1862. pokreće osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je bio na čelu. Bio je sklon oslanjanju na Beč, što ga je i dovelo do banske časti koju je obnašao od 1873. do 1880. godine. Kao prvi ban neplemičkog podrijetla prozvan je banom pučaninom.
Kao ban Mažuranić je unaprijedio Hrvatsku u upravnom, gospodarskom, kulturnom i prosvjetnom smislu. Na njegovu inicijativu uvedena je odgovornost bana Saboru, dioba sudstva i uprave te neovisnost sudaca.
Godine 1874. uvedeno je obvezno četverogodišnje školovanje, a nadzor nad pučkim školama oduzet je Crkvi te one postaju državne. Iste godine otvara se moderno zagrebačko sveučilište s tri fakulteta (pravni, filozofski i bogoslovni).
Mažuranić je donio i Zakon o slobodi tiska, uredio odredbe o pravu na javno okupljanje te liberalizirao izborni postupak. Za njegova banovanja uvedeni su i zametci nekih javnih službi – statistička služba, javno zdravstvo i unaprjeđenje poljoprivrede.
Ivan Mažuranić proslavio se i kao književnik. Njegovo najpoznatije djelo je spjev Smrt Smail-age Čengića, a na poticaj Matice ilirske nadopunio je Osmana, slavno djelo Ivana Gundulića.
Smrt Smail-age Čengića objavio je 1846. u almanahu Iskra pod naslovom Smrt Čengić-age. Građeno je od 1134 deseteračko-osmeračka stiha raspoređena u pet nejednakih pjevanja .
Pisao je i političke spise (Hrvati Mađarom i dr.). S Josipom Užarevićem izdao je hrvatsko-njemački rječnik – Deutsch-ilirisches Wörterbuch/Njemačko-ilirski slovar.
U rječnik je uvrstio mnoge nove riječi koje je sam skovao: sladoled, kišobran, nosorog, velegrad, računovodstvo, veleizdaja…
Mažuranićeve reforme po intenzitetu i značenju nemaju premca u razdoblju do 1918., ali su za vlasti bana Khuen-Héderváryja (1883. – 1903.) uglavnom bile stavljene izvan snage ili umrtvljene.
Ivan Mažuranić preminuo je 4. kolovoza 1890. godine u Zagrebu.
