Dan kada je otišao Admiral

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan, 19. rujna 2015. godine, u Sarajevu je preminuo pjesnik Admiral Mahić.

Rođen 19. siječnja 1948. u Banja Luci, a u Sarajevo se preselio tijekom studija na Filozofskom fakultetu. Studije je napustio i radio razne poslove, kako bi se izdržavao, a usporedo je pisao.

Pjesme je objavio u nekoliko zbirki, a prva je bila “Ljubavna inspiracija” (1977), nakon koje slijede “Epilepsija cvjetova” (1981), “Atlasna imperija” (1985), “Glasno zrim” (1988), “Kameni stol” (1990), “Zvono” (1990), “Sahara” (1993), “Vijavica iz pisaćeg stroja” (2000), “Džajina loza” (2002), “Treba biti priseban” (2004) i dr. Njegove zbirke poezije su prevedene na francuski, slovenski, njemački i engleski jezik.

Osim poezije, Mahić je objavljivao i prozu, zabilješke s putovanja i drame - “Brod na Miljacki” (1982), “Je li ovo cesta” (1982) i “I gurat ću vinograd kroz mariborske ulice” (2015). Napisao je i mnogo dramskih tekstova za djecu koje je emitirao Radio Sarajevo.

Admiral je bio slobodni umjetnik i boem, kako je sam sebe nazivao, a radio je dobrovoljno kao urednik časopisa za poeziju i umjetničku fotografiju “Republika poezije”.

U vremenu opsade grada Sarajeva, u kojem je proveo sve vrijeme rata, bio je urednik prvog ratnog biltena Hrvatske seljačke stranke i voditelj – koordinator književnih programa u HKD "Napredak".

Jedan je od osnivača manifestacije “Sarajevska jutra poezije” koja se više od 10 godina održava u galeriji “Boris Smoje” u Sarajevu.