"Duboka je skopčanost bojkota NIN-ove nagrade s režimom"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Književnik Saša Ilić rođen je u Jagodini 1972. godine. Dobitnik je ovogodišnje NIN-ove nagrade za najbolji roman, a radi se o ostvarenju "Pas i kontrabas".

Rado je pristao na razgovor za Bljesak.info, bez obzira na mnoštvo obveza koje svakodnevno 'slijeću' na njegov radni stol, uz nastupe i promocije, a zapala ga je i jedna neočekivana borba s 'vjetrenjačama', nakon što je pokrenuta peticija za bojkot NIN-ove nagrade.

Vrijedi dometnuti kako je književnik Saša Ilić i ranije bio kandidat za tu cijenjenu nagradu. Naime, njegov roman "Berlinsko okno" bio je u užem izboru za NIN-ovu nagradu 2005. godine.

Bljesak.info: Dobitnik ste iznimno cijenjene NIN-ove književne nagrade, 66. po redu, za roman „Pas i kontrabas“. Možete li za one čitatelje koji će se tek susresti s Vašim romanom, napraviti jedan uvod u knjigu, na način kako ju Vi kao autor vidite?

Saša ILIĆ: Moj roman je teško prepričati, jer zaista ima mnogo narativnih linija koje se povezuju na više tonskih skala na način džez improvizacije, budući da je narator i glavni lik i sam džez muzičar – kontrabasista Filip Isaković, koji je nakon traumatičnih porodičnih i poslovnih događaja završio u jednoj psihijatrijskoj klinici – u Kovinu. Osnovna radnja prati događaje oko ovog muzičara i grupe ratnih veterana koji prolaze kroz terapijski tretman u Kovinu, i to od ledene zime, skraja veljače 2016., preko njihove pobune i proboja početkom ljeta, sve do Isakovićevog dolaska u Genovu, gdje dolazi do reintegracije njegove ličnosti, ovladavanja ratnom traumom i ponovnog sviranja s migrantima u luci. Ovo je, dakle, samo osnovna linija priče, a prati je još nekoliko tokova, bilo da je riječ o povijesti bolnice u Kovinu, ili povest o raspadu F-kvarteta Filipa Isakovića, koji se tokom terapijskih mjeseci često sjeća posljednje turneje svoga benda. U biti, ovo je priča o raspadu Jugoslavije, njenim recidivima i odluci pojedinaca da ostanu u životu u uvjetima žestoke institucionalne represije koja je provedena u državama, njenim nasljednicama, nad pojedincima koje vode slobodarske ideje. To bi,ukratko, bio moj autorski uvod u čitanje romana Pas i kontrabas.

Bljesak.info: Uoči dodjele ove nagrade, kad se znalo koja su djela finalisti, jedna grupa pisaca (18 autora, ako se ne varam) uputila je zajedničku peticiju, odnosno poziv na bojkot NIN-ove nagrade. (Ni)je li čudno da pisci udaraju na pisce, odnosno zašto je došlo do tog svojevrsnog revolta nekih kolega?

Saša ILIĆ: Mislim da nije čudno da pisci udaraju na pisce, jer se to ovdje događalo oduvijek i ne znam nijednu značajniju autoricu ili autora koji nije doživio neke slične stvari na mikro ili makro sceni. Ono što je u cijelom ovom slučaju zanimljivo je duboka skopčanost ovog bojkota s režimom, koji već dugo vodi rat protiv nezavisnih medija, a posebno magazina NIN. Mislim da se ovdje radilo samo o još jednom rukavcu državnog napada na nezavisne medije koji su u Srbiji izloženi nevjerojatnom pritisku, ekonomskom, fizičkom, psihičkom. Da se radilo o negodovanju pisaca, to bi ostalo na tom proglasu, ali ovdje je ustupljen golem medijski prostor za ovu anti-NIN kampanju, i to od Drugog dnevnika u pola osam, gdje je do posljednje riječi pročitan proglas bojkotaša, sa svim potpisima, kako se to obično radi na Pinku, recimo, pa sve do najmilitantnijih tabloida, ali sve to preko mainstream medija poput Danasa, koji je za mene bio najveće iznenađenje u ovoj prljavoj harangi koja još uvijek nije prestala.

Bljesak.info: Zanimljivo je kako se među potpisnicima peticije našao i prošlogodišnji dobitnik Vladimir Tabašević ("Zablude Svetog Sebastijana"), po rođenju Mostarac. Kako Vi, kao nagrađeni autor, reagirate na stav kolega, jer u konačnici kako god oni to u peticiji formulirali, steći će se dojam da ovogodišnju nagradu smatraju nezasluženom?

Saša ILIĆ: Motive nekih pojedinaca u harangi ne mogu baš najbolje razumjeti, osim da su organizirani po sistemu search and destroy, čime se zapravo maskira prava ideološka agenda ove grupe; dakle, ne pojedinaca, već kolektivnog tijela koje djeluje unisono, združeno, koristi iste ključne riječi, markira mete na isti način, dehumanizira članove žirija, koristi najprimitivnije metode difamacije, kao i optužbe koje se ovdje čuju već trideset godina: za izdaju, strano plaćeništvo, loše porijeklo, propagandu, maloumnost itd.

Bljesak.info: Dobitnik vrijedne književne nagrade kao što je NIN-ova, formalno ulazi u ''kuću slavnih'', reklo bi se – za sva vremena. Imate li dojam da nagrade uistinu određuju pisca, odnosno njegov stvarni umjetnički, društveni pa i materijalni status?

Saša ILIĆ: Ne bih se baš složio oko te priče o ulasku u „kuću slavnih“. Prije bi se moglo reći kako ova nagrada osigurava čitanost i povećanje kritičke recepcije, odnosno da sve ono što je autor ili autorica već napisao ili napisala, postaje relevantno u nekom novom polju interpretacije, što se može odraziti i na samu nagradu u zoni njezinog simboličkog značenja. Autori su različiti, njihove poetike mogu utjecati na preformuliranje nekog već postojećeg poretka vrijednosti. Možda je motivacija bojkotaša dolazila upravo iz straha da bi do takvog nečeg moglo doći uslijed nagrađivanja romana kakav je Pas i kontrabas. Hajka koja je nastavljena nakon proglašenja NIN-ove nagrade, koja se potom ticala samo mene i mog romana, govori u prilog ovoj tezi da je tu nešto neprihvatljivo za jedan dio književne zajednice u Srbiji. Odgovor na to pitanje mogao bi nam upotpuniti čitavu sliku ovog nemilog događaja, jer odavno se nije dogodilo da NIN-ova nagrada izazove ovoliku erupciju gnjeva i mržnje. Kada je, recimo, nagradu 2005. dobila Semolj zemlja Mira Vuksanovića –jedna od najgorih knjiga ne samo te godine nego u povijesti NIN-ove nagrade – jednog od potpisnika bojkota, rijetki su bili glasovi koji su negodovali zbog takve odluke žirija.

Bljesak.info: Tko je zapravo Vaš junak doktor  Dezider Julius? Ima li njega u Vama, u nekim suvremenim likovima ili je on stvarni, a zapravo imaginarni lik preko čijih se leđa zrcale životi i sudbine ljudi općenito?

Saša ILIĆ: Mislim da je ovdje došlo do neke zabune uslijed preuzimanja nekih podataka o romanu na internetu, jer je stvorena zabuna oko težišne priče u romanu. Dr. Dezider Julius je povijesna ličnost, revolucionar i neuropsihijatar, jedan od osnivača Kovinske neuropsihijatrije, ali on je u mom romanu povijesni background. Istinski protagonisti romana su, kao što sam rekao, kontrabasist Filip Isaković, zatim vanbračni sin dr. Dezidera, dr. Marko Julius, potom Flavijana Betizza, njegova majka, revolucionarka i avangardna pjesnikinja, zatim Ena, muzička kritičarka i Isakovićeva neostvarena ljubav, također i ostali članovi F-kvarteta ali i ratni veterani, Isakovićevi suborci u pobuni koja je sprovedena unutar psihijatrijske bolnice, vođena idejom dr. Marka Juliusa, pobornika antipsihijatrijskog pokreta dr. Franka Basaglie. Kao što vidite, tu ima dosta likova, mnogi od njih su naši suvremenici, budući da se glavna radnja romana odvija tokom 2016. godine.

Bljesak.info: Jezik na kojem pišete razumljiv je većini ljudi na prostoru tzv. regije, kako mediji danas nazivaju područje nekadašnje zajedničke države Jugoslavije. Također je i Vama razumljivo ono što pišu drugi pisci iz regije. Nađete li vremena da pratite druge autore s ovog područja i kakav je Vaš dojam o književnoj sceni u regiji?

Saša ILIĆ: S obzirom na to da sam u proteklih dvadesetak godina mnogo radio na regionalnom književnom povezivanju, upoznat sam prilično sa postjugoslavenskom scenom. To sam radio sa redakcijom Betona, nakon 2006., kada smo ostvarili kontakt sa Feralom, odnosno sa sarajevskim Sic!om, ulcinjskom Plimom, zagrebačkim Zarezom, budimpeštanskim ExSymposionom, prištinskom Qendrom Multimediom. Pored ostalog, danas sam urednik jednog malog portala Komuna Links, gdje uređujem rubriku KundK (knjige i kritika) koja objavljuje kritičke prikaze knjiga iz regije. Ako bacite pogled samo na tu rubriku, vidjet ćete da je većina značajnih autorica i autora iz regije pročitana na našoj stranici. Isto tako, na prištinskom festivalu POLIP, koji uređujem sa Alidom Bremer i Jetonom Nezirajem, prisutna je čitava exYu scena.

Bljesak.info: Što se tiče same književne scene u Srbiji, odnosno među piscima koji pišu na srpskom jeziku, kakva je tu situacija, ima li djela i autora koji će se pridružiti plejadi velikih srpskih autora iz povijesti?

Saša ILIĆ: U Srbiji postoji odlična mlađa generacija, naročito autorica, koje objavljuju u malim i srednjim izdavačkim kućama. Također, postoji i specijalizirana izdavačka kuća Štrik za književnost koju pišu žene. No ono što bih posebno izdvojio je izvanredna grupa mladih kritičarki i kritičara okupljenih oko portala Bookvica gdje se demonstrira pobunjeno i feminističko čitanje književnosti i kulturnih politika. To je zaista nešto novo i vrijedno pažnje. Mislim da su oni budućnost ove kulture i link sa sličnim jugoslavenskim kulturnim zonama u regiji.

Bljesak.info: Fenomen digitalizacije i pojave modernih medija doveo je do potpuno novih profila ljudi, ali na masovan način. Nove generacije drukčije pristupaju i obrazovanju i informiranju. Klasična knjiga ipak i dalje ima svoje mjesto i ulogu?

Saša ILIĆ: Pa vidite, već sam vam naveo nekoliko portala za književnost, to dosta govori o mjestu literature i istinskog čitanja i praćenja suvremene produkcije danas i ovdje. U mainstream medijima teško da možemo naći nešto više od PR kritike i tekstova koji su „pakovani“ kao tizeri za tržište. Dakle, prodaja je tu jedino mjerilo. Top liste, brendiranja, marketing. Zato se kritička misao o literaturi povukla u digitalni svet. I da, knjige su još uvijek tu.

Bljesak.info:  Autor Saša Ilić privatno? Stižete li uopće, od posla, sačuvati jedan kutak vremena i prostora samo za sebe, za onog Sašu Ilića kojeg upravo Vi ponajbolje poznajete?

Saša ILIĆ: Ponekad, kada pritisci utihnu, jer ovdje se radi prije svega o svagdanjoj borbi za preživljavanje, nađem vremena i za svoj privatni život.

Bljesak.info: Na kraju, što planirate u skorijoj budućnosti po pitanju pisanja i objavljivanja? Jesu li u planu i neka gostovanja u BiH?

Saša ILIĆ: Da, ovog ljeta me očekuje gostovanje na festivalima Bookstan u Sarajevu i Imperativ u Banjaluci. Radujem se tome.