Lajos Zilahy, književnik koji se suprotstavio i fašizmu i komunizmu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije pola stoljeća, 1. prosinca 1974. godine u Novom Sadu je umro Lajos Zilahy, veliki mađarski romanopisac i dramatičar.

Rođen je 27. ožujka 1891. u Nagyszalonta, Austro-Ugarska (danas Salonta, Rumunjska).

Studirao je pravo na Sveučilištu u Budimpešti prije nego što je služio u austro-ugarskoj vojsci tijekom Prvog svjetskog rata, u kojem je bio ranjen na Istočnom frontu – iskustvo koje je kasnije utjecalo na njegov bestseler Dva zarobljenika (Két fogoly).

Aktivno se bavio i filmom. Njegov roman iz 1928. Voda nešto nosi (Valamit visz a víz) dvaput je ekraniziran. 

Uređivao je umjetnički časopis Híd (Most) u razdoblju 1940–1944. Suprotstavljao se i fašizmu i komunizmu. Godine 1939. osnovao je filmski studio Pegazus koji je djelovao do kraja 1943. godine.

Pegazus je producirao filmove, a Zilahy je režirao neke od njih. Godine 1944. zabranjena je njegova drama Fatornyok (Drveni tornjevi). Dao je svu imovinu državnoj riznici ranih 1940-ih za korištenje u obrazovanju mladih za mir u svijetu.

Sam je napisao scenarij iz 1943. i korežirao ga s Gusztávom Oláhom u Mađarskoj pod međunarodnim engleskim naslovom Something in the Water. Čehoslovački scenarij napisali su Imre Gyöngyössy, Ján Kadár i Elmar Klos, a režirali su ga potonja dvojica sa srpskom, slovačkom, mađarskom, češkom i američkom glumačkom ekipom na lokaciji na Dunavu u Slovačkoj. 

Lajos Zilahy postao je generalni tajnik mađarskog PEN-a, ali njegovi su ga liberalni stavovi doveli u sukob, prvo s desničarskim Horthyjevim režimom, a kasnije s poslijeratnom komunističkom vladom.

Zilahy je napustio Mađarsku 1947., provodeći ostatak života u egzilu u SAD-u, gdje je dovršio trilogiju A Dukay család, koja opisuje povijest fiktivnog Mađarska aristokratska obitelj od Napoleonovog doba do sredine dvadesetog stoljeća.

Od početka 1970-ih do smrti živio je u Novom Sadu. Njegovi romani, u kojima povezuje romantičnu fabulu s realističnom pripovjednom tradicijom i blagom društvenom kritikom, postali su popularni širom svijeta.

Pored spominjanih, najpoznatiji su: Samrtno proljeće (Halálos tavasz, 1922), Dva zarobljenika (Két fogoly, 1926), Osveta oružja (A fegyverek visszanéznek, 1936), Dukayevi (A Dukay család, 1968). 

Nekoliko njegovih romana prevedeno je na bugarski, češki, danski, nizozemski, engleski, estonski, finski, francuski, njemački, talijanski, japanski, poljski, rumunjski, srpskohrvatski, slovački, slovenski, španjolski, švedski i turski, a neke od njegovih drama na njemački, talijanski i španjolski.

Izdanje njegovih kratkih priča dostupno je na španjolskom, a neke od njegovih kratkih priča prevedene su na bugarski, hrvatski, engleski, estonski, francuski, njemački, hindi, talijanski, poljski, portugalski, slovački, španjolski i švedski, a neke od njegove pjesama na njemački.

Lajos Zilahy je uz Sándora Máraija i Antala Szerba najznačajniji mađarski pisac.

Nekada su knjige mađarskog pisca Lajosa Zilahyja bile vrlo popularne u bivšoj Jugoslaviji i kupovale su se 'na metar'. Možda je popularnosti ovog pisca doprinijela i Milena Dravić koja je 1978. godine osvojila Zlatnog Davida, kao najbolja europska glumica, za ulogu u filmu "Voda nešto nosi".