Obnavlja se rodna kuća Andrića , ali nobelovac, ipak - gotovo prešućen

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Memorijalni muzej ''Rodna kuća Ive Andrića'', našeg jedinog nobelovca, odnedavno se temeljito obnavlja. Za to je, osim Zavičajnog muzeja Travnik i njegovih vrijednih i agilnih djelatnika koji čuvaju lik i djelo velikog pisca, zaslužna Snježana Koepruner, direktorica tvrtke GS-Tvornica mašina u Travniku, koja financira obnovu Andrićeve rodne kuće. U taj se projekt, gospođa Koepruner, kao suvremeni mecena, uključila zbog lošeg stanja u kojem se Muzej nalazi.

Rekonstrukcija rodne kuće, avlije, uskoro i knjižara i kafeterija ''Dram radosti''

Fatima Maslić, direktorica Zavičajnog muzeja Travnik, u izjavi za Bljesak.info, ističe kako će proces obnove uključivati rekonstrukciju kompletne infrastrukture i pratećih objekata u avliji prema arhitektonskom projektu Amira Vuka Zeca i Josipa Ledić.

''Ovaj je kreativni dvojac ponudio finu sintezu tradicionalnog i modernog. Zadržan je autentični duh objekta Andrićeve rodne kuće u enterijeru i eksterijeru. U pratećem dvorištu se preko kaldrmisane avlije otvara razigrani kompleks savremenog dizajniranog prostora oblikovanog u kamen, drvo staklo, koji je u interakciji sa starinskom avlijom i kućom'', kazala je Maslić za Bljesak.info.

Projekt je, nastavlja Maslić, značajan po tomu što se zaštita, obnova i čuvanje jednog kulturno – povijesnog  spomenika financira iz privatnih sredstava.

''To je divan primjer mecenstva gospođe Snježana Koepruner, dobročinstva, kakvih kod nas, ako izdvojimo rijetke primjere gotovo da i nema. A to bi mogla biti divna i korisna praksa koja bi donijela prosperitet u kulturi u našem društvu i njegov razvoj usmjerila u pozitivnom smjeru'', izjavila je Maslić.

Snježana Koepruner, direktorica tvrtke GS – TMT tvornica mašina, ranije je istaknula kako su grede bile potpuno trule i da se moglo dogoditi da za dvije – tri godine, gornji kat Andrićeve rodne kuće propadne.

''Još ne znamo koliko će sve koštati, ali neće biti jeftino. Voljela bih da se ne vodimo rokovima, nego da to uradimo kvalitetno jer, zasigurno, u idućih sto godina nitko neće dirati u tu kuću. Za mene je velika čast da mogu sudjelovati u renoviranju Muzeja posvećenog čovjeku koji je BiH i cijelu nekadašnju Jugoslaviju napravio poznatima u cijelom svijetu'', kazala je Koepruner za Radio Slobodna Europa (RSE).

Kompletan plan obnove još uvijek nije dostupan široj javnosti, ali za sada je poznato kako će posjetitelje u budućnosti u prizemlju dočekati kafeterija/knjižara/suvenirnica nazvana ''Dram radosti''. Naziv je to preuzet iz Andrićeve pripovijetke ''Čaša'' u kojoj je Bosna opisana kao zemlja u kojoj se ''dram radosti dušom plaća''.

''Na Andrića u Travniku podsjećaju samo djelatnici Zavičajnog muzeja''

Međutim, na Andrića u Travniku, smatra Marija Augustinović, novinarka RSE koja u tom gradu živi i radi, podsjećaju jedino njegova rodna kuća, nekoliko manifestacija i spomenika.

''Bez grupe entuzijasta, onih iz muzeja – Zavičajnog i Memorijalnog, ništa u ovom gradu ne ukazuje da je to rodni grad književnika. Tek rijetki u Travniku o ovome javno govore. Jasno je da situacija nije slučajna, a ni rezultat nesnalaženja u pozicioniranju Andrića kao svojevrsnog brenda grada'', izjavila je Augustinović za Bljesak.info.
Zasluga je to, objašnjava Augustinović, lokalnih politika koje, godinama nakon rata vladaju gradom, nisu učinile ništa da Travnik postane prepoznatljiv kao rodni grad književnog nobelovca.

Ime Ivo Andrić izbrisano iz naziva Gradske biblioteke, još uvijek nema ulicu

''Najbolji dokaz za to je onaj, možda, najbanalniji - primjer ulice. U činjenici da više od deset godina odbija nazvati jednu ulicu u Travniku po Ivi Andriću, dok je njegovo ime 'izbrisano' iz naziva biblioteke, ogleda se sav besmisao odnosa lokalne vlasti. Situaciju do apsurda dovode i neuvjerljiva objašnjenja da još nije došlo vrijeme (kao da će ikada doći) ili da Andrić nije došao na red za ulicu ispred 'armije' drugih zaslužnih Travničana'', izjavila je Augustinović.

Muharem Bazdulj, pisac i novinar iz Travnika s beogradskom adresom, za Bljesak.info, je kazao kako je Andrić živ i vidljiv onima koji su ga čitali.

''Opis iz 'Travničke hronike' gdje grad liči na stranice otvorene knjige je toliko genijalan da je dovoljno krenuti uz Varoš, Bojnu ili Šarića brdo da vas po ko zna koji put zatravi ljepotom i tačnošću. Da i ne govorim o Šumeću, Hafizadića kući, turbetu Dželaludin paše koji je u grad doveo slona i tome slično'', izjavio je Bazdulj.

Brojni teoretičari kulture, podsjeća Bazdulj, pisali o tome kako istočnoeuropski narodi često imaju 'oca nacije' u vidu pisca. Slovencima je to Franc Prešern, Poljacima Mickiewicz.

''Konstituirajući se kao nacija kasnije od većine drugih, Bošnjaci kao da su odlučili da nemaju književnog oca nacije, nego da im književni 'očuh nacije' bude Ivo Andrić. U skladu s tim stereotipnim folklorom viđenjem figure očuha u njega projektuju sve loše i pogrešno što im pada na pamet'', smatra Bazdulj.

Elaborat kustosa Škrge: Nakon osam godina obećanje za billboard i to možda

Osam je godina prošlo, napominje Augustinović, otkako je elaborat Enesa Škrge, muzejskog kustosa, naslovljen ''Ivo Andrić kao kulturni i turistički brend Travnika'' upućen Općini Travnik.

''Ništa od predloženog nije realizirano. Jedan od zanimljivih prijedloga elaborata bilo je postavljenje billboarda na ulazu u Travnik s natpisom 'Dobrodošli u rodni grad Ive Andrića'. Još uvijek ga nema i to u gradu koji gotovo na dnevnoj osnovi, na javnim površinama ističe transparente za različite vjerske prigode'', podsjeća Augustinović.

Bazdulj pak napominje, kako kao posljedica učitavanja Andriću, SDA, vodeća bošnjačka, koja i inače vlada Travnikom od rata, širi kulturološki narativ koji se oko nje proizvodi, te s Andrićem ima problem, pa na teritoriju kojom vladaju Andrić ima status kakav ima.

''U Travniku se to sukobljava sa određenom vrstom lokalpatritoskog ponosa koji, barem iz mog iskustva, kd tzv. običnih ljudi, ima veću snagu od nacionalističkih simplifikacija'', istaknuo je Bazdulj.

Tragikomično je i nedavno zvučalo, objašnjava Augustinović, kada je svečanim tonom iz Općine Travnik, priopćeno da će billboard možda biti postavljen već iduće godine.

Rezultat je to, dijelom zbog “lažne svijesti“, smatra Bazdulj, odnosno, pristajanja na bizarne interpretacije Andrića kao islamofoba i mrzitelja Bošnjaka.

''Dijelom i zbog javašluka, nesposobnosti i nekompetencije vlastodržaca, svega što je upravo Andrić savršeno opisao, i što se u Bosni, očito, jako sporo, ako ikako, mijenja'', tvrdi Bazdulj.

Od ignoriranja do 'nakaradne' obrane

S jedne strane, mišljenja je Augustinović, postoji politika sustavnog ignoriranja i zanemarivanje Andrića, koja je vjerojatno fokusirana na podilaženje glasačkom tijelu koje u piscu vidi neprijatelja određenog naroda, i druge, ona koja ga podržava i brani, a prevodi nazive njegovih djela. 

''Otužna je to slika Andrićevog rodnog grada koji se nije uspio izdići iznad sitnih politika i ako ništa drugo, pragmatično iskoristiti Andrićev potencijal za razvoj turizma'', tvrdi Augustinović.

Iz Općine Travnik i koalicije HDZ - SDA nema odgovora

Na upite portala Bljesak.info upućene Općini Travnik, nije odgovoreno do zaključivanja ovog teksta. Također, ni Vlatka Lukić – Lovrinović (HDZ BiH), predsjednica Općinskog vijeća, nije odgovorila na pitanja našeg portala vezana uz Andrićev “tretman“ i aktivnosti koje lokalna vlast, eventualno, poduzima.

Miroslav Matošević, direktor Turističke zajednice Županije Središnja Bosna, smatra kako institucija na čijem je čelu, ne može sama početi ozbiljno brendiranje.

''Nas nitko ne financira zadnjih pet godina i s tri zaposlena nemamo kapacitete kako bismo ozbiljno brendirali i pozicionirali Andrića kao kulturni i turistički brend grad. U takav se posao mora uključiti više institucija. Zbog toga se može steći dojam da Andrić nije dobrodošao u vlastitom gradu'', kazao je Matošević za Bljesak.info.

Promocija postoji, napominje Matošević, iako možda postoje političke strane i otpor u određenim krugovima.

''Svjesni smo da to nije dovoljno i u mjeri u kojoj javnost očekuje, ali je sada nažalost tako'', kazao je Matošević.

Najveći kulturni brend BiH

Ipak, kroz kontinuirano djelovanje Memorijalnog muzeja Rodne kuće Ive Andrića koji zaista obilježava sve značajne datume i događaje vezana uz djelo i život pisca, organiziraju se već godinama i Andrićevi dani. Tijekom godine, Zavičajni muzej Travnik organizira i turističke ture prema romanima, predstave, izložbe, radionice.

Održani su i pregovori, kako kaže Maslić, s načelnikom da se na šetalištu kod KŠC ''Petar Barbarić'' postavi i skulptura Fila, vezirovog slona iz Andrićeve pripovijetke.

''Najvažnije je da sami građani prigrle Andrića i njegovu literaturu i da njegov duh suptilno saživi sa kulturnim potrebama ljudi ovog grada. Da ga Travničani, ustvari, upoznaju kroz literaturu, čitajući njegova djela'', kazala je Maslić.

Tako će se početi stvarati inicijative, smatra Maslić, koje su pravi put jer ne vode estradizaciji Andrićevog lika kako se to dogodilo u drugim slučajevima.

''Ništa ne ide na silu. Sve treba proći prirodno sazrijevanje. Onda to zaista postaje čin kulture, a ne vještačka rabota'', izjavila je Maslić.

Enver Kazaz, profesor s Univerziteta u Sarajevu, jedne je prilike kazao kako je Ivo Andrić najveći kulturni brend BiH. Taj je ''brend'' u jednom dijelu BiH isprostituiran u nacionalističke svrhe, a u drugom, iz istih pobuda – skoro pa prešućen i zabranjen.