Skeptičan i do cinizma ironičan

Petnaest godina od smrti pjesnika Borisa Marune

Objavljivao je pjesme, političke i književne eseje i članke. Prve je pjesme objavio u studentskim listovima u Zagrebu, a u iseljeništvu se priključio Vinku Nikoliću te postao jedan od stalnih suradnika Hrvatske revije.
Kultura / Knjige | 14. 06. 2022. u 12:38 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: Najbolje Knjige / Boris Maruna, hrvatski pjesnik (1940. - 2007.)

Na današnji dan prije 15 godina, 14. lipnja 2007. preminuo je u Zagrebu hrvatski pjesnik i publicist Boris Maruna.

Rođen je u Podpragu 13. travnja 1940, a gimnaziju je završio u Zagrebu, da bi potom 1960. otišao u emigraciju.

Živio je u Italiji, Argentini, Engleskoj, Španjolskoj i SAD-u. Na Sveučilištu Loyola u Los Angelesu diplomirao je i magistrirao angloameričku književnost, a u Barceloni diplomirao hispanistiku.

Nakon povratka u domovinu bio je ravnatelj Hrvatske matice iseljenika (1990–92., 2000–03), glavni urednik Vijenca (1995–97) i Hrvatske revije (1997–2000). Od 2003. do smrti bio je veleposlanik RH u Čileu.

Objavljivao je pjesme, političke i književne eseje i članke. Prve je pjesme objavio u studentskim listovima u Zagrebu, a u iseljeništvu se priključio Vinku Nikoliću te postao jedan od stalnih suradnika Hrvatske revije.

Video: Boris Maruna - Svršetak ljeta - interpretacija Robert Kurbaša; glazba Goran Gorše

U iseljeništvu je objavio pjesničke zbirke I poslije nas ostaje ljubav (1964), Govorim na sav glas (1972) i Ograničenja (1986), a u domovini Ovako (1992) i Bilo je lakše voljeti te iz daljine: povratničke elegije (1996) te zbirke izabranih pjesama Upute za pakleni stroj (1998) i Ovako je pisao Katul (2005).

Ključne su značajke njegova pjesništva jednostavnost i komunikativnost, s odjecima američkog beat-pjesništva. Dominantni su mu motivi ljubav i domovina, a za razliku od ostalih hrvatskih emigrantskih, od reda anakronih pjesnika, Marunine se pjesme odlikuju modernim lirskim izrazom.

Odbacivši bolećivu sentimentalnost, Maruna je podjednako skeptičan i do cinizma ironičan i prema naciji i prema emocionalno ispražnjenu Zapadu te aroganciji moderne civilizacije. I njegovi se eseji temelje na načelu otvorena i izravna govorenja – bez obzira na teme (političke, kulturne, umjetničke), na stupanj njihove profanosti ili obzor očekivanja (Otmičari ispunjena sna, 1995; Što je čuvalo nadu, 2008).

Prevodio je djela Octavija Paza, Charlesa Bukowskoga, Nicanora Parre i dr. Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2000).

Video: RESTRUCTIVE & FILIP SOVAGOVIC - hrvati mi idu na jetra (BORIS MARUNA)
Kopirati
Drag cursor here to close