Preminuo Mirko Marjanović

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mirko Marjanović, pripovjedač, romanopisac, pjesnik, književni i likovni kritičar, leksikograf i jedan od osnivača P.E.N. Centra u BiH preminuo je danas (28.5.2023.) u Sarajevu.

Mirko Marjanović je rođen u Tramošnici, 13. jula 1940. godine. Osnovnu školu završio je u Tramošnici, a gimnaziju u Gradačcu 1961. godine. U Sarajevu je dvije godine studirao pravo, a diplomirao na Višoj pedagoškoj školi likovnu umjetnost 1968. godine. U vrijeme studija u Sarajevu je tehnički uređivao studentski list Naši dani, Zadružni željezničar i Oslobođenje. U književnom časopisu Život radio je kao korektor u vrijeme kada je njegov glavni urednik bio Mak Dizdar. Od 1969. do 1977. godine radio je na TV Sarajevo kao ilustrator, kraće vrijeme i kao urednik u informativnom i kulturnom programu. Od 1977. do 1980.  bio je sekretar u Kulturno-prosvjetnoj zajednici BiH, od 1980. do 1984. glavni urednik književnog časopisa Život, a od 1984. do 1994., kada odlazi u penziju, urednik domaće književnosti u izdavačkoj kući Svjetlost. U istoj izdavačkoj kući bio je jedan od urednika, uz Ristu Trifkovića i Aliju Isakovića edicije Književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50 knjiga.

Bio je i prvi glavni urednik Stećka, lista za kulturu i društvena pitanja HKD Napredak. 1996.godine izabran je za predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu. U Ogranku Matice hrvatske u Sarajevu pokrenuo je ediciju „Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga“. U Udruženju književnika BiH obavljao je niz funkcija od sekretara do predsjedavajućeg.

Sve vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu proveo je u opkoljenom Sarajevu. Bio je među osnivačima bosanskohercegovačkoga centra međunarodnoga PEN kluba u jesen 1992. u opkoljenom Sarajevu.

Kao slikar samostalno je izlagao tri puta, dok je prve prozne radove objavio u đačkom listu Riječ mladih u Gradačcu. Pripovijetke su mu uvrštene u mnoge antologije, izbore i preglede i prevođene na talijanski, njemački, španjolski, engleski, poljski i turski jezik.

Dobitnik je Nagrade „Svjetlosti“ za roman „Povijest izgubljene duše“ (1980.) i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za isti roman (1981.). Za roman „Braća“ dobio je Dvadesetsedmojulsku nagradu BiH (1984.). Godine 1995., kao glavni urednik, dobitnik je Međunarodne nagrade „Pierre Chevallier“ (Génève) za mjesečnik „Stećak“, a 2011.godine dobio je Nagradu Fondacije za izdavaštvo FBiH na anonimnom konkursu za zbirku priča „Čuvar obiteljske katedrale“.