Svjetski klasik proze i majstor izražajnosti na nematerinjem jeziku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Joseph Conrad, britanski prozaist poljskoga porijekla, autor znamenite novele 'Srce tame' i romana 'Nostromo', rođen je na današnji dan prije 165 godina.

Pravim imenom Teodor Józef Konrad Nałęcz Korzeniowski na svijet je došao 3. prosinca 1857. u Berdičevu, tada Poljska pod ruskom vlašću, sad Ukrajina.

Za njegovu prozu se kaže da predstavlja jedan od uzora suvremene proze, opus kojega su rijetki prozaici engleskog jezika 20. stoljeća dosegli, a kojega nitko nije premašio. Zanimljivo, po rođenju je prvo uz matični poljski naučio i francuski jezik.

Oba roditelja su pripadala nižem poljskom plemstvu. Kao dijete odlazi s obitelji u progonstvo u Vologdu u sjevernoj Rusiji, jer mu je otac, književnik i prevoditelj Apolo Korzeniowski, bio uhićen (1861.) u Varšavi kao suradnik poljskih ustanika protiv ruskoga cara.

U progonstvu je majka umrla, a on se s ocem (1869.) smjestio u Krakovu. Ubrzo umire i otac te ga ujak s ruske strane granice šalje u Marseille, jer je Conrad zarana želio postati pomorcem.

Romantična želja - ploviti morima

Put sudbine odveo ga je ispunjenju romantične želje – počeo je ploviti morima.

Plovidbe na francuskim brodovima i mladenački doživljaji (nedozvoljena trgovina oružjem, političke veze s radikalnim krugovima, napose anarhistima) trajali su do 1878., kad se prvi put ukrcao na brod britanske trgovačke mornarice u kojoj će provesti 16 godina.

Plovio je do Srednje Amerike, po morima Istočne Azije te uz obale Australije.

Engleski je naučio nakon dvadesete godine, i jedan je od rijetkih pisaca koji je postao majstor izražajnosti na nematerinjem jeziku. Do konca života se lakše izražavao na francuskom, svom drugom jeziku.

Plovidbu napušta 1894. zbog narušenog zdravlja, posvećuje se književnosti i idućih 30 godina živi na jugu Engleske. 

U književnosti se javlja u dobi od 37 godina. Mnoga se Conradova djela, počevši s prvim romanom "Almayerova ludost" (1895.), zbivaju u egzotičnim krajevima.

Predstavnik modernizma

Conrad je, unatoč isticanju moralnih načela odgovornosti i solidarnosti sa zajednicom, radnom i profesionalnom (što je usvojio živeći među poljskim plemstvom te na engleskim brodovima), predstavnik modernizma u književnosti: primjeri su "Srce tame", "Lord Jim" (1900.), "Slučaj" (1913.), "Pobjeda" (1915.).

"Nostromo" (1904.) je Conradov umjetnički najbogatiji roman i jedan od najvećih romana engleskoga jezika, u kojem se prate uzbudljive povijesne mijene u izmišljenoj južnoameričkoj zemlji Costaguani, temeljenoj na kombinacijama okolnosti u više autentičnih država toga kontinenta i koji se vrti oko srebra i kapitalističko-kolonijalne eksploatacije.

U "Nostromu" je pisac stvorio mikrokozam esencijalno grabežljivoga ljudskoga društva, a višeslojnost i kompozicijska kompleksnost djela čine ga jednim od uzora suvremene proze.

Ostala djela: "Tajni agent" (1907.), "Crnac s Narcisa" (1897.), "Mladost" (1902.), "Tajfun" (1903.), "Pojas sjene" (1917.)

U kasnijem je razdoblju (otprilike od početka Prvog svjetskoga rata do smrti) piščeva umjetnost pokazala znakove slabljenja: često se navodi roman "Šansa" (1913.), kao primjer melodrame u kojoj jezična inventivnost i barokni izričaj zastiru emocionalno i spoznajno siromaštvo djela.

Nitko ga nije premašio

No, uzev u cjelini, Conradov opus je zasigurno ostvarenje kojega su rijetki prozaici engleskoga jezika 20. stoljeća dosegli, a nitko ga nije premašio.

Presudno je utjecao na niz romanopisaca i novelista: mnogo mu duguju William Faulkner, Francis Scott Fitzgerald, Arthur Koestler, George Orwell, Andre Malraux, Graham Greene, Gabriel García Márquez i Vidiadhar Naipaul.

Conrad se 1895. ženi 22-godišnjom Jessie George s kojom je imao dva sina. Dugo su živjeli na rubu siromaštva i tek 1910., nakon uspjeha svojih glavnih romana, stječe određenu financijsku stabilnost.

Kratko pred smrt 1924. odbija plemićku titulu koju mu nudi britanski premijer Ramsay MacDonald.

Joseph Conrad umro je u Bishopsbourneu, Engleska, 3. kolovoza 1924.