30 godina postojanja
Mostarci 'prošetali' kroz godine: "Kosača je dio nas, sastavni dio naših života"
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Izložba fotografija iz fundusa Udruženja Ćiril Ćiro Raič otvorena je u ponedjeljak u Galeriji kraljice Katarine Kosača povodom obilježavanja 30. godišnjice Hrvatskoga doma herceg Stjepan Kosača u Mostaru.
110 fotografija
Događaj je u sklopu Mostarskoga proljeća 2024. - Dana Matice hrvatske organiziran u suradnji s Hrvatskim domom herceg Stjepan Kosača.
Glavna tajnica Matice hrvatske Mostar Misijana Brkić-Milinković naglasila je kako ova izložba nosi veliku važnost i simboliku te da su na njoj uz fotografije Ćirila Ćire Raiča zastupljene i one koje su napravili njegovi sinovi.
"Fotografije Udruženja Ćiril Ćiro Raič, posebno one koje ćemo vidjeti večeras, svjedok su jednog vremena, podsjećaju nas na neka lijepa i manje lijepa prošla vremena, ali je Kosača ostala i bila tu i prije nas i bit će i poslije da priča generacijama koje dolaze", naglasila je Brkić-Milinković.
Po riječima Dalibora Nikolića, voditelja Galerije kraljice Katarine, na izložbi je predstavljeno oko 110 fotografija.
"Izložba je složena na principu povijesnog osvrta na samo zdanje, o čemu je tekst napisala prof. Tatjana Mićević – Đurić, a izloženo je oko 110 fotografija. One govore o toj kronologiji od početka šezdesetih pa do sadašnjeg vremena, prikazuju zgradu u raznim svojim stanjima, u stanju izgradnje, oštećenosti prilikom ratnih djelovanja, zatim požara nakon rata te obnove. Kronologija ide u smjeru postava da se prikazuje zgrada prije i sad, kao i događaji", naglasio je Nikolić.
Trag u životima Mostaraca
Povjesničarka umjetnosti Tatjana Mićević – Đurić istaknula je u predgovoru kako je Kosača nezaobilazno mjesto u Mostaru koje je ostavilo svoj trag u životu i svijesti svakog Mostarca.
"'Kosača' je dio nas, sastavni dio naših života. Taj objekt je prolazio zajedno s nama i s gradom sve ono što se u gradu i u našim životima odvijalo tijekom svih tih godina njezina postojanja. Jednako kako se uz taj objekt vežu lijepe uspomene stanovnika našega grada – promocije, festivali, proslave i sajmovi, uz nju se, što nam dio na ovoj izložbi prikazanih fotografija svjedoči, manifestiraju i oni drugi, nelijepi i neveseli događaji. Vidimo 'Kosaču' ranjenu pogocima granata u posljednjemu ratu. Sjetimo se kako su konvoji Dječje ambasade upravo s njezina parkirališta kretali vodeći djecu i žene van grada u travnju i početkom svibnja 1992. godine. Sjetimo se i požara 1997. godine u kojemu je teško oštećena zgrada, osobito velika dvorana... A, onda vidimo fotografije kojima se dokumentira njezina obnova, uređenje i preporod...", napisala je u predgovoru Mićević – Đurić.
Mostarski fotograf Ćiril Ćiro Raič, dodaje Tatjana Mićević – Đurić, neraskidivo je povezan sa svim onim što se u proteklih trideset, a i cijelih šezdeset i više godina postojanja objekta, u Kosači događalo.
"Veći dio fotografija na ovoj izložbi, od kojih su neke primjeri vrhunskog fotografskog umijeća, djelo su tog malog, a velikog čovjeka koji je uvijek, s fotoaparatom u rukama, tražio najbolji kut, najbolje svjetlo, najbolji trenutak da ovjekovječi naš grad i ono što se u njemu događalo. U tom njegovom predanom i neumornom radu, kako se i vidi na ovoj izložbi, današnja 'Kosača', kao jedna od najvažnijih točaka kulturnog života grada, imala je vrlo važno mjesto. Srećom, njegov sin Vladimir, autor ostalih fotografija, nastavlja istim putom stvarajući i dalje neprocjenjivo blago uspomena dokumentarne vrijednosti koje će u nekim budućim vremenima svjedočiti o mjestu i važnosti 'Kosače'", napisala je Mićević-Đurić.
O autoru
Ćiril Ćiro Raič rođen je 1936. godine u selu Strgonice, općina Konjic.
U Mostar dolazi 1952. i u njemu završava fotografski obrt 1955. godine.
Dobiva posao fotografa u Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru, u kojemu provodi cjelokupnu aktivnu karijeru.
Zvanje majstora umjetničke fotografije stekao je 1975. godine, kada je primljen u članstvo Udruge primijenjenih umjetnika BiH i Jugoslavije.
Ostvario je, za života, 67 samostalnih i sudjelovao na stotinama skupnih i tematskih izložbi u zemlji i u tuđinstvu. Preminuo je 12. veljače 2011. godine.