Ostavili neizbrisiv trag
Na današnji dan umrla su trojica velikih umjetnika glazbe, književnosti i slikarstva
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Tri velika umjetnika, nezaobilazni u svjetskom kulturnom naslijeđu, umrli su na današnji dan. U pitanju su slavni skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart, književnik Alexandre Dumas i slikar Claude Monet.
Wolfgang Amadeus Mozart
Veliki skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart Mozart je umro 5. prosinca 1791. u Beču, očito u velikom siromaštvu jer je sahranjen u zajedničkom grobu siromaha tako da se do dana današnjeg ne zna njegovo grobno mjesto.
Rođen je 27. siječnja 1756. u Salzburgu. Jedan od trojice glavnih predstavnika bečke klasike. Čini se da je opće i glazbeno obrazovanje dobio od oca Leopolda.
Izraziti glazbeni talent pokazao je zarana: počeo je skladati kao petogodišnjak, a godinu dana poslije je, sa sestrom Nannerl (Maria Anna), svirao čembalo pred bavarskim knezom izbornikom u Münchenu i pred caricom Marijom Terezijom u Beču. Niz turneja toga "čuda od djeteta" započeo je 1763 (Francuska, Engleska, Danska, Nizozemska, Švicarska, Njemačka).
U dobi od 13 godina Mozart je već stekao ugled i kao skladatelj i kao interpret. Potkraj 1769. s ocem se prvi put uputio u Italiju (sve do Napulja), gdje je – kao i na ranijim turnejama – nastupao na plemićkim dvorovima i pred papom, skladao simfonije, komorne skladbe, opere (često i po narudžbi), prisustvovao opernim i koncertnim izvedbama, upijajući stilske značajke glazbi pojedinih sredina.
Već 1772. Mozart je stupio u trajnu službu na dvoru biskupa Colloreda u Salzburgu kao koncertni majstor; u to je doba skladao pretežno vokalna crkvena djela, ali je slovio i kao najznačajniji skladatelj instrumentalne svjetovne glazbe.
Razdoblje 1784–88. bilo je najuspješnije: uz skladanje (glasovirski koncerti, komorne skladbe, arije) često je nastupao, ili na javnim koncertima ili u plemićkim salonima, te privatno podučavao; bečki su nakladnici redovito tiskali njegova djela, a tada je započeo uspješnu suradnju s libretistom Lorenzom Da Ponteom, koja je 1786. rezultirala izvedbom opere buffe Figarov pir (Le nozze di Figaro) u Beču, a ubrzo s velikim uspjehom i u Pragu.
Alexandre Dumas
Popularni francuski romanopisac Alexandre Dumas (otac) umro je 5. prosinca 1870. godine.
Rođen je 24. srpnja 1802. godine u mjestu Villers-Cotterêts u sjevernoj Francuskoj. Uz njegovo se ime dodaje pridjevak stariji (otac) jer je njegov sin nosio isto ime i prezime, a također je bio poznat pisac (Dama s kamelijama i dr.).
Bio je sin francuskog plemića i generala markiza Alexandrea Antoine Davy de la Pailletere i robinje afro-karipskog porijekla Marie-Cessette Dumas. Otac ga je kao dječaka doveo u Francusku, gdje se školovao u vojnoj školi i kasnije pridružio vojsci.
Prezime Dumas je uzeo od majke, nakon što je prekinuo kontakt s ocem. Do 31. godine je stekao čin generala, te postao prvi vojnik afričkog podrijetla s tim činom u povijesti francuske vojske.
Dumas je počeo pisati članke za časopise i kazališne komade i već sa 27 godina susreo se s pozitivnim reakcijama publike i kritike. Silno se obogatio pisanjem romana u nastavcima za koje su se otimale sve velike novine onoga doba.
Imao je buran ljubavni (dvanaestero izvanbračne djece, sva od različitih žena) i književni život: 257 romana. Pisac je nevjerojatno plodnog talenta, bogate fantazije i živa duha, okušao se jednako sretno u kazališnim djelima i u povijesnim romanima.
Najpoznatiji su mu romani Tri mušketira (Les Trois Mousquetaires, 1844), Grof Monte-Cristo (Le Comte de Monte-Cristo, 1845/46), Kraljica Margot (La Reine Margot, 1845), Vicomte de Bragelonne.
Djela su mu prevedena na brojne svjetske jezike i jedan je od najčitanijih francuskih književnika.
Claude Monet
Francuski slikar Claude Monet, jedan od glavnih i najdosljednijih predstavnika impresionizma, umro je na današnji dan, 5. prosinca 1926. u Givernyju.
Rođen je u Parizu 14. studenog 1840. godine, a u svojoj petoj godini s obitelji seli iz Pariza u Le Havre gdje je i naučio slikati. Slikao je portrete svoje obitelji i lokalnih prizora te portrete stanovnika La Havrea.
Kao mladić, Monet je susreo Eugenea Boudina (1824. – 1898.). Boudin je slikao na otvorenom i nagovarao Moneta da čini to isto. Monet je uživao u tom iskustvu i shvatio da želi biti umjetnik. Godine 1859. otišao je studirati u Pariz gdje se susreo s Camilleom Pissaroom (1830. – 1903.) i ostalim umjetnicima s kojima se sprijateljio.
U Parizu je studirao na Académie Suisse, potom u atelijeru Ch. Gleyrea, gdje je upoznao A. Renoira, A. Sisleyja i F. J. Bazillea (slikare s kojima je činio jezgru impresionističke skupine).
Isprva je bio pod utjecajem É. Maneta i G. Courbeta, osobito u komponiranju figura u prirodi (Doručak u prirodi, 1865; Žene u vrtu, 1866), potom W. Turnera i J. Constablea, od kojih je preuzeo uporabu boje i svjetlosti.
Napustio je slikanje klasične figuralne kompozicije; efektima svjetlosti nastojao je ostvariti vizualnu senzaciju trenutka, što ga je dovelo do posve slobodne interpretacije viđenoga svijeta kao vlastita subjektivnog doživljaja.
Skupina slikara kojima je pripadao i Monet nastupila je 1874. u Parizu na zajedničkoj izložbi, na kojoj je po njegovoj slici Impresija, izlazak sunca (Impression, soleil levant, 1872) smjer dobio ime impresionizam.
